Uvijek je gledao da u akciju ne idu dva brata
bio je običan Vukovarac koji je radio i borio se za svoju obitelj sve do 1991. godine i agresije na Vukovar. Bez ikakve vojne naobrazbe Zadro je organizirao obranu Borova naselja
Tri mjeseca trajale su žestoke borbe za svaku ulicu u Vukovaru, ali je obrana grada ipak slomljena 18. studenoga. Preživjeli vukovarski branitelji tvrde kako je zapravo 16. listopada 1991. godine bio početak kraja obrane Vukovara i dan poslije kojega više ništa nije bilo isto. Naime, toga dana je u Kupskoj ulici, na samo nekoliko stotina metara od obiteljske kuće, poginuo general-bojnik Blago Zadro koji je bio jedan od zapovjednika obrane Vukovara i čovjek zbog kojega je Trpinjska cesta prozvana „grobljem tenkova“. Govoreći o svome suprugu, Kata Zadro kaže kako je Blago bio pažljiv, dobar i odan suprug kao i brižan otac djeci s kojom je gledao crtane filmove, igrao se i šalio. Kaže da su ga djeca obožavala. Zadro je rođen 1944. godine kod Gruda (BiH) te se kao desetogodišnjak s obitelji doselio u Vukovar, gdje je završio školu i počeo raditi u tvornici autoguma. Sve do 1991. godine bio je običan Vukovarac koji je radio i borio se za svoju obitelj. Oni koji ga poznaju kažu kako je bio vrijedan i pošten. Šale se i kako su uvijek znali kada će kroz Vukovar proći Josip Broz Tito jer je redovito prije toga Zadro bio pozivan u policiju i zadržavan. Na taj način dočekao je i 1991. godinu i agresiju na Vukovar, kada je bez ikakve vojne naobrazbe organizirao obranu vukovarske gradske četvrti Borovo naselje. Preživjeli branitelji pamte ga kao iznimno hrabru i odlučnu osobu koja je uvijek išla prva, ali i čovjek koji je imao viziju.
– Bio nam je ne samo zapovjednik neko i prijatelj, ali i brat i otac. Uvijek je gledao da u istu akciju ne idu dva brata. Nije htio nositi pancirku jer, kako je govorio, pancirku nemaju ni njegovi dečki. Bio je poseban u svakome pogledu. Volim ga usporediti s Alojzijem Stepincem jer su obojica, svaki u svoje vrijeme, živjeli za Hrvatsku, borili se za Hrvatsku i umrli za Hrvatsku. Poslije svega mogu reći da sam ponosan što sam poznavao takvu osobu koja mi je bila zapovjednik – rekao je Stipe Mlinarić Čipe, koji je u vrijeme agresije na Vukovar bio pripadnik Turbo voda kojim je zapovijedao Zadrin stariji sin Robert. I toga 16. listopada Zadro je među prvima krenuo kako bi vratili probijenu liniju u Vinogradskoj ulici, kada je i poginuo. Njegovo tijelo izvučeno je poslije nekoliko sati borbe, nakon čega je pokopan na starom groblju blizu bolnice, i to pod šifrom koju su znala samo petorica njegovih suboraca. Šifra je bila broj sanduka. Još za života postao je jedna od najvećih i najpoštovanijih ikona hrvatskog rata za neovisnost. I danas se prepričava slučaj kada ga je, još prije početka krvavih borbi za grad, na kućni telefon pozvala nepoznata osoba koja je počela psovati i prijetiti.
– Nemojte psovati, mi smo kršćani, katolici. Nismo navikli na takve proste riječi. Nego ovako, gledaj... Ja sam Blago Zadro, Bosanska 11, ključ je u prozoru, u svako doba otključaj i uđi, ali dobro razmisli kako ćeš izaći – poručio mu je tada Zadro.
Nekoliko mjeseci poslije Zadrine smrti na Kupresu je poginuo i njegov sin Robert.
– Kao obitelj platili smo veliku cijenu, ali sloboda nema cijene. Poznavao sam ga samo 18 godina, ali mislim da bi volio da svi zajedno radimo kako bi svima bilo bolje u Hrvatskoj i da se ne dijelimo. Ako nešto nije volio, onda su to lopovi i kriminal. Da je ostao živ, sigurno je kako neke stvari koje se danas događaju ne bi dozvolio i da bi puno njih odgovaralo – rekao je Zadrin sin Tomislav.
Ime Blage Zadre nosi Zapovjedno-stožerna škola, Osnovna škola u Borovu Naselju te ulice u Grudama, Splitu, Zagrebu i Vukovaru.