Strani profiteri lešinarski zarađuju na hrvatskoj sirotinji
Subota 10. listopada Imamo zemljišta napretek, uvozimo otrov
Svako malo pojavi se vijest o povlačenju uvezenog mesa zaraženog opasnim bakterijama s tržišta, a ovaj put riječ je o smrznutom usitnjenom miješanom mesu iz Poljske zaraženom salmonelom. Zašto ga uopće uvozimo kad imamo mogućnosti za prehranu petnaest milijuna ljudi, a ako se sve češće otkriva da je meso iz inozemstva otrov, ne znači li to da do kupaca promaknu i pokvarena svinjetina, junetina, piletina...? To prije što uvozimo meso kojem je rok uporabe na isteku, pa umjesto da se baca, jeftino ga kupuju hrvatski uvoznici te se prodaje u trgovinama. Slično je i s drugim proizvodima, na što često upozoravaju stručnjaci poput Stipana Bilića i Željka Kraljičaka koji iznose nevjerojatne podatke. Na primjer, uvozimo filete šarana iz Vijetnama, zamrznutu ribu iz Skandinavije, vina iz Južnoafričke Republike, grožđe iz BiH, svježe šljive iz Srbije, lubenice iz Makedonije, med, grah i češnjak iz Kine... Uvozimo i suhe šljive, i to iz SAD-a, povrće iz Španjolske, Egipta, Grčke, Italije, čak i slamu iz Mađarske!!! I dok Hrvati masovno iseljavaju iz Hrvatske, uvozimo i radnike. Kad bismo samo mogli uvesti sposobne političare!
Nedjelja 11. listopada Kardinalu Alojziju Stepincu svi su sudili
Danas, 11. listopada, obljetnica je presude kardinalu Alojziju Stepincu. Sudske ili političke presude Stepincu izricali su i ustaše i komunisti, ali i papa Franjo, a na svoj način i zagrebački Kaptol. Papa ga godinama odbija kanonizirati i tako se suprotstavlja Ivanu Pavlu II. i Benediktu XVI., a crkvena hijerarhija u Hrvatskoj kukavički šuti. I obmanjuje javnost govoreći da je samo “pitanje vremena” kad će to učiniti južnoamerički ljevičar Bergoglio izrazito sklon Srbima i pravoslavlju, čime kao Talijan po roditeljima obnavlja zloglasno talijansko-srpsko savezništvo iz II. svjetskog rata. Osim što je nametnuo zajedničko katoličko-pravoslavno povjerenstvo da raspravlja o Stepincu, patrijarha SPC-a Irineja, koji je sve činio da Stepinac ne bude proglašen svetim, nazvao je “velikim patrijarhom” i time zaobilazno rekao što misli o Stepincu. Podsjetimo, Irinejev SPC je prije petnaestak godina svecima proglasio dvojicu četničkih koljača, Slobodana Šiljka i Milorada Vukojičića Macu (nadimak dobio po macoli kojom je najradije ubijao!), čija je “crna trojka” zaklala mnoge nevine Srbe, među njima i majku beogradskog glumca Miše Janketića. Mora se priznati – papa Franjo zna izabrati društvo!
Ponedjeljak 12. listopada Tko je sve kriv za metke na Markovu trgu
Mediji se zgražaju nad mnogim komentarima o pucnjavi ispred zgrade Vlade na Markovu trgu u kojoj je ranjen policajac. Evo nekih – “Počelo je... Možda ima nade da zanimanje političar više ne bude najpoželjnije u RH”, “Upucana je pogrešna osoba, treba kojeg političara”, “Kriva osoba... Ali bit će toga još. Samo puška”. Obično je riječ o anonimnim huškačima koji jesu krvožedni, premda bi se, jer su kukavice, možda posljednji odlučili za takve napade. Ali je njihovo prizivanje zločina znakovito, jer oni koji su povod tako ubojitoj zluradosti ne mogu biti anđeli, izazivaju je oni koji odlučuju o našim sudbinama. Kad unatoč nepodnošljivoj neimaštini u kojoj žive stotine tisuća ljudi i po kojoj smo prvi u EU Andrej Plenković i njegovi ministri, koji su za tu neimaštinu krivi, o svojoj politici ne znaju govoriti drukčije nego samohvalom, onda mogu očekivati i očajničke “pothvate” suludih pojedinaca i komentare koji ih podupiru. I koliko god se mi zgražali te zločin pripisivali poremećenosti osobe koja ga je počinila, ostaje pitanje – koliko je Vlada kriva što se pucalo upravo ispred njezine zgrade? I ne dijele li mnogi građani revolt s napadačem, iako s njime ne dijele spremnost na zlodjelo?
Utorak 13. listopada Osjetljivi i bešćutni Bakir Izetbegović
”Bosansko-hercegovački tronožac ne može stajati na dvije noge”, rekao je prvi čovjek bošnjačke stranke SDA Bakir Izetbegović, nakon što je predsjednik Srbije Vučić predsjednika HDZ-a Dragana Čovića i predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika pozvao na sastanak u ponedjeljak. No je li se Izetbegović savjetovao sa Srbima i Hrvatima u BiH kad je dopuštao toliki utjecaj islamskih zemalja u “tronošcu”? Je li ih pozvao kad je išao u Tursku gdje je iza zatvorenih vrata razgovarao s predsjednikom Erdoğanom? Je li mislio na to kako će se preostale “dvije noge” osjećati kad je rekao da je njegov otac Alija u Erdoğanu “prepoznao budućeg jakog lidera i ostavio mu u amanet brigu za BiH” s kojom se turski predsjednik “i te kako dobro nosi”? Je li se konzultirao s hrvatskim strankama kad se njegov miljenik Željko Komšić kandidirao za hrvatskog člana Predsjedništva BiH kojega će izabrati Bošnjaci? I što bi on radio na Vučićevu sastanku s Dodikom i Čovićem? Uvjeravao Srbe i Hrvate da je sve ovo što smo i što nismo nabrojili dobro za Bosnu i Hercegovinu te tražio njihovu potporu za bošnjačku politiku? Izetbegović je osjetljiv kad ga se izostavlja s tog sastanka, ali je bešćutan u provedbi te politike.
Srijeda 14. listopada Istina Hrvatskog svjetskog kongresa
Kad se u Svjetskom židovskom kongresu netko nakašlje, u Hrvatskoj se čuje grmljavina. I kad podupre odluku austrijskog parlamenta o zabrani komemoracija u Bleiburgu, i kad poziva hrvatsku vlast da ne sudjeluje u tim komemoracijama u kojima se “veliča ustaštvo”, i kad se protivi gradnji spomenika žrtvama holokausta u Zagrebu... A kad, kao ovih dana, Hrvatski svjetski kongres izda priopćenje da je podnio kaznenu prijavu protiv redateljice filma “Dnevnik Diane Budisavljević”, odjek je puno skromniji. Naslušali smo se, načitali i nagledali pohvala tom djelu koje su ga uzdigle do svetinje. Ali iz tužbe vidimo da postoji i druga istina – u filmu “nema objašnjenja na koji je način Diana Budisavljević spasila deset tisuća djece, ne spominju se liječnici koje je u pomoć djeci slalo Ministarstvo zdravstva, ni druge aktivnosti Ministarstva udružbe NDH”, zatim “u lošem svjetlu prikazuje bl. Alojzija Stepinca te općenito... pristrano prikazuje složene povijesne okolnosti tog vremena”. Te krivotvorine imaju “bitna obilježja kaznenog djela” pa podliježu “progonu po službenoj dužnosti”. Hoće li biti toga progona ili će ostati samo jedna istina, za koju, naravno, navijaju pročetnički mediji?
Četvrtak 15. listopada Polakomili se i na novac bijednika
Jedan meni, a vjerujem i mnogim drugim građanima dosad nepoznat podatak, pročitali smo u vijesti da je klub zastupnika zeleno-lijevog bloka zatražio od Vlade produljenje moratorija na ovrhe do izmjena Ovršnog zakona. Inače će, smatraju, uslijediti socijalna katastrofa, povećanje broja blokiranih i još tisuće građana završit će u dužničkom ropstvu. Zastupnici također žele ograničiti prodaju dugova agencijama za naplatu potraživanja od kojih su mnoge u – stranom vlasništvu. Dakle, grabežljivi stranci nisu se polakomili samo na gospodarske divove poput banaka, Plive, Ine, telekomunikacija, hotelskih kompleksa... iz kojih u inozemstvo godišnje iznose milijardske dobiti, nego su kao pravi lešinari profit nanjušili i u nevoljama najsiromašnijih Hrvata. Kao primjer spominje se agencija Matrix koja je lani u Njemačku odnijela 70 milijuna kuna čiste zarade. Nedavno sam pisao o tome kako se stranci zaobilaznim, posrednim putem znaju dokopati poljoprivrednog zemljišta i vode, što je inozemnim državljanima još uvijek zabranjeno kupovati, ali mogu kupiti zadruge koje su vlasnici zemljišta i vode. I u ovom kao i u puno pogibeljnijim slučajevima sramotan je nedostatak volje vlasti za zaštitu nacionalnih interesa.
Petak 16. listopada Političari se trebaju odseliti s Markova trga
Uskratiti Markov trg u Zagrebu građanima i turistima, pa i djelomično, bio bi kulturni zločin. Nijedan drugi trg u metropoli nije tako obilježen poviješću i nijedan nema tako mitsko značenje. Vlada, Sabor i Ustavni sud trebali bi se preseliti u neki noviji dio grada, među ostalim i zato što bi tako bili u suvremenoj Hrvatskoj radi koje i postoje, ali i zato što su ministri i zastupnici sa svojim frazetinama, skupocjenim automobilima u kojima dolaze na zasjedanja i nedostatkom brige kakva je resila veličine koje su tu prošlosti stolovale (poput bana Jelačića i ostalih), prava agresija na starine Markova trga kojima se Zagreb i Hrvatska diče. Današnji političari više nisu povijest, historija je odatle iščeznula. Ona komunistička kockica na Prisavlju, na primjer, bila bi priličnija za Plenkovića, Jandrokovića i Šeparovića, tim više što uvelike sliče na političare bivše države. Oni ne zaslužuju da se ogrnu povijesnim plaštom Markova trga koji bi bez njih svoja značenja očistio od obmana i obmanjivača naroda, pa onda i od opasnosti da na njemu pucaju suludi gnjevnici.
Neka se ministri i zastupnici sa svojim frazetinama i skupocjenim autima presele u neki noviji dio grada