Da skrbimo za mentalno zdravlje djece, neke tragedije možda bi se mogle izbjeći
Petnaestogodišnjak koji je zatukao staricu jer je “kričala”, 22-godišnjak koji strojnicom puca na zgrade Vlade i Sabora... Kamo će nas odvesti odrastanje bez odgoja?
to ona ima kričati? – rečenica je koju je nedavno pred šokiranim istražiteljima izgovorio jedan 15-godišnjak iz Splita. Tom je rečenicom pokušao opravdati ono što se opravdati ne može. Jer koji sat prije no što je to izgovorio, 15-godišnjak je nekoga ubio. Bez povoda i motiva, ušao je u jednu zgradu. Lupao je po vratima. No nitko mu nije otvorio osim 89-godišnjakinje. Kada mu je otvorila vrata, on ju je odgurnuo. Ona je počela zvati u pomoć, a to je, po svemu sudeći, za golobradog mladca bio dovoljan okidač da je ubije. U svijetu poremećenih vrijednosti u kojem svi mi živimo, u kojem djecu više ne odgaja ni ulica, a kamoli obitelj, škola, Crkva ili društvo, 15-godišnjaku je nečiji poziv u pomoć bio toliko iritantan da je tu osobu brutalno ubio. Tako je barem kazao istražiteljima koji su s nevjericom slušali kako im golobradi, gotovo još dijete, objašnjava da “ona nije imala što kričati” te da je zbog tog kričanja zaslužila to što ju je snašlo. A snašla ju je šaka u glavu, zbog čega je zateturala i pala. Kada je pala, pobjesnjeli 15-godišnjak ju je nekoliko puta udario nogom u lice, a potom odvukao na balkon. Ondje ju je nastavio udarati, doslovno joj smrskavši lice. Iako je žena u stanu imala i nakita i nešto novca, 15-godišnjak ništa od toga nije uzeo ni dirao. Kao da se ništa nije dogodilo, izišao je iz stana i otišao do policije gdje je prvo kazao da ga je netko napao. Na odjeći i tenisicama imao je krvi pa se šokantna istina brzo doznala. Osim što je kazao da je 89-godišnjakinja vikala, policiji nikakvo drugo obrazloženje svog iracionalnog brutalnog čina nije ponudio. Samo je kazao da ima rupe u sjećanju te da je umoran, zbog čega se posumnjalo da je bio drogiran pa mu je krv poslana na vještačenje. Prije tog događaja u kojem je jedan život oduzeo, a svoj uništio, prekršajno je prijavljivan zbog posjedovanja marihuane.
Agresija kao rješenje
I dok su šokirana javnost i stručnjaci pokušavali dokučiti zbog čega su mladi ljudi sve češće počinitelji vrlo brutalnih zločina te dok se prašina na tom zločinu još nije ni slegla, drugi je mladi čovjek, početkom ovog tjedna zbog svog suludog čina postao glavna vijest u zemlji. Naoružan strojnicom koju je ilegalno posjedovao, Danijel Bezuk (22) zapucao je prema zgradama Vlade i Sabora i pritom teško ranio 31-godišnjeg policajca i pobjegao. Nađen je mrtav pola sata kasnije nakon što je presudio sam sebi, a političari i mediji već danima raspravljaju o tome što ga je na to motiviralo, tko ga je, kako je rekao premijer Andrej Plenković, radikalizirao, zašto smo nacija koje je luda za oružjem... Ukratko, kao i uvijek u sličnim tragičnim situacijama, bavimo se posljedicama, a ne uzrokom i još se pri tome čudimo kako su takve stvari moguće u zemlji za koju policijski šefovi kao papige ponavljaju da je – sigurna. No sigurnost je stvar osobne percepcije, a za radikalizaciju društva, za koje premijer sada izravno i neizravno krivi društvene mreže te pojedine političke oponente, krivi su svi oni koji su dopustili da do toga dođe. Krivi su svi oni koji na vrijeme nisu reagirali zato što nisu znali ili htjeli, što u konačnici dovodi do opisanih tragedija. – Mi bismo se kao društvo trebali zamisliti kako odgajamo mlade ljude. A očito ih odgajamo loše. I tu mislim i na obitelj, i na školu, i na Crkvu, i na sportske klubove... Odgoj može biti dobar, ali može biti i razoran. Mnogi mladi ljudi svoje teškoće rješavaju na vrlo agresivan, a ponekad i brutalan način, no za to smo odgovorni mi odrasli. Jer što mladi ljudi mogu naučiti iz pravila ponašanja u našem društvu? Da se zločini ne sankcioniraju, a kada se sankcioniraju, onda ti postupci traju dugo, a kazne su male. Stalno govorimo o fizičkom zdravlju i o tome se brinemo. No ne brinemo se o mentalnom zdravlju djece, počevši od njihove najranije dobi. Da se više brinemo o mentalnom zdravlju, možda bismo primijetili neka iskakanja iz društveno prihvatljivog ponašanja te shvatili da se te u početku možda sitne devijacije mogu kasnije pretvoriti u nešto što se više ne može ispraviti – tumači psihologinja Mirjana Nazor. Pojašnjava da bi i roditelji i odgojitelji trebali biti prisutni u životu djece kako bi uočili promjene u ponašanju i pravodobno reagirali. – Kada bismo te stvari na vrijeme uočili, možda bismo shvatili radi li to dijete zato što ima neki problem ili zato što želi privući pažnju. I onda bismo, sukladno tome, mogli reagirati i možda spriječiti da se dogodi ono što se dogodilo u slučaju Filipa Zavadlava. Kada vidite u kakvom je okruženju odrastao te od koga je sve uzalud tražio pomoć, onda se ne možete previše čuditi tome što je učinio. Jer tom djetetu nitko tko je trebao nije pomogao, a sada se svi čude onome što smo odgojili. A odgajali smo tako godinama – kaže M. Nazor.
I teško se s njom ne složiti, pogotovo kada se vide policijske statistike koje se bave ne samo kaznenim djelima koja su počinila djeca do 14 do 18 godina, već i onima koja su počinila djeca do 14 godina. Prema podacima MUP-a, 2018. prijavljeno je 1070 maloljetnika u dobi od 14 do 18 godina koji su počinili 1783 kaznena djela. Godinu kasnije za 2035 kaznenih djela, prijavljeno je 1135 maloljetnih počinitelja. U prvih osam mjeseci ove godine, kažu u MUP-u, maloljetnici su ukupno počinili 889 kaznenih djela, što je manje no u isto vrijeme 2019. kada su ih počinili 1145. Istodobno, djeca do 14 godina počinila su 146 kaznenih djela, što je malo manje nego u prvih osam mjeseci 2019. kada su ih počinili 160. Među tim kaznenim djelima ima svega, od imovinskih i seksualnih delikata do ubojstava.
Maloljetnički kriminal oscilira
Maloljetnici su lani u prvih osam mjeseci bili prijavljeni za tri ubojstva koja su počinili, dok su u isto vrijeme ove godine prijavljeni za dva ubojstva, s time da je jedno okvalificirano kao teško. Srećom, po statistikama MUP-a, teška kaznena djela su ipak ekscesi među maloljetničkom populacijom jer se najčešće navode kao počinitelji imovinskih delikata, kao što su krađe, nakon čega slijede prijetnje, spolno zlostavljanje te zloporaba droga. Među maloljetničkom populacijom počinitelji najčešće imaju između 16 i 18 godina, a tragičnim događajima usprkos, koji zbog mladosti i brutalnosti aktera ponekad šokiraju javnost, u MUP-u kažu da maloljetnički kriminal oscilira. Pa je tako 2019. u odnosu na 2018. povećan za 14 posto, a u prvih osam mjeseci ove godine pao je za 20 posto u odnosu na isto vrijeme 2019. No prije da će za taj pad biti zaslužna karantena zbog COVID-a nego društveno-policijska edukacija maloljetnika.
I roditelji i odgojitelji trebali bi biti prisutni u životu djece kako bi uočili promjene u ponašanju. Devijacije se daju ispraviti uočimo li ih na vrijeme, kaže M. Nazor