Petra Radin: Nikad nam nije bilo teže raditi, ali ni solidarnije
Operna bajka ‘Ivica i Marica’ predstavljena pred praznim gledalištem
Muzej grada Splita zapošljava tri recepcionara, dva kustosa i jednog voditelja odnosa s javnošću na neodređeno vrijeme. Zahtjev za otvaranje novih radnih mjesta gradskim službama predan je prije pandemije koronavirusa i gradonačelnik je potpisao suglasnost u ožujku. No, natječaj je “zamrznut” zbog privremene zabrane zapošljavanja, koja je donesena upravo zbog korone. Sada je reaktiviran i jučer je javno objavljen. Prijem novih djelatnika, objašnjavalo se u proljeće, potreban je zbog povećanog opsega posla u Muzeju i pripreme sezone. No, kako je COVID-19 nažalost učinio svoje, mnogi u Splitu pitaju se zašto se sada traži šest novih djelatnika, kad je broj posjeta muzejima drastično pao, gospodarstvo je gotovo na koljenima, a splitski vijećnici upravo su donijeli odluku o rebalansu proračuna i dizanju kredita od 90 milijuna kuna. Posebno upada u oči što je uvjet za glasnogovornika Muzeja ekonomski fakultet i deset godina radnog iskustva, zbog čega mnogi smatraju da se to mjesto priprema za osobu koju treba zaposliti prije lokalnih izbora. Zar ne bi bilo logično da voditelj odnosa s javnošću ima završen fakultet iz društvenih područja ili novinarstvo, pitali smo ravnateljicu Branku Brekalo. Ističući kako je na službenom putu, odgovorila nam je da radi po pravilnicima i po sistematizaciji iz vremena bivše ravnateljice!
Premijerom bez presedana nastavlja se najneizvjesnija sezona Zagrebačke filharmonije. Umjesto u Lisinskom, koji je stradao u potresu, novu opernu bajku “Ivica i Marica” predstavili su sinoć u Domu hrvatske vojske, a umjesto predviđenih 1800 gledatelja, pred pozornicom su bili samo ljudi koji su radili na projektu.
– Ovo je moja prva opera, a ujedno prvi put u životu da sam u nešto uložila četiri mjeseca u uvjetima u kojima je pola mene svakoga dana vjerovalo da ćemo doći do kraja, a pola je znalo da možda i nećemo. Iako smo za ukidanje publike doznali samo nekoliko dana prije premijere, činjenicu da je održana gledam kao veliku pobjedu. Ovo je dokument vremena i bez obzira na to što igramo za praznu dvoranu, pokazali smo da umjetnost uvijek mora naći put. Jer ako nestaje umjetnosti, neće biti ni čovjeka – rekla nam je još uvijek emotivna redateljica Petra Radin nakon prve izvedbe “Ivice i Marice” E. Humperdincka u kojoj, nakon gotovo deset godina izbivanja, u ulozi vještice nastupa mezzosopranistica Martina Tomčić, pod ravnanjem Dawida Runtza, novog mladog šefa-dirigenta Zagrebačke filharmonije.
– On je fenomenalan čovjek i drago mi je što će nastaviti svoj put baš u Zagrebu. U Poljskoj je radio u opernoj kući i jako dobro poznaje taj svijet. Mnogo smo razgovarali, a posebno o dijelu opere u kojem vještica ukrade glazbu, odnosno potpuno je prekida. Svakom dirigentu to bi bila katastrofa, i sam Runtz zabrinuto me pitao ne mislim li da je pauza u kojoj vlada tišina preduga. Rekla sam mu: “Jest, grozno je, ali želim da svaki čovjek shvati kako će nam biti teško ako ostanemo bez umjetnosti.” I on je to shvatio i poštovao – kazala nam je Petra Radin.
Vještica krade umjetnost
Dodatak u kojem vještica krade umjetnost izravna je referencija na situaciju u kojoj se zbog potresa i korone našla naša kulturna scena, no Petra Radin kaže da su se u tim nepovoljnim uvjetima srezanih budžeta i izgubljenih izvedbenih prostora dogodile i lijepe stvari.
– Istina je da nikad nismo imali teže radne uvjete, ali nikad nismo imali ni više zajedništva. Kazališta su se udružila da nam pomognu, od velikog HNK preko Kerempuha i Trešnje do nezavisne Moruzgve i Tvornice Lutaka. Nisu nam ustupili samo svoje dvorane za vježbanje, među kojima smo se nomadski selili pripremajući predstavu, nego i svoje stare kostime, kulise... – kazala je redateljica ističući kako su imali sreće što je na prekrajanju starih kostima radila Dženisa Pecotić, vrhunska umjetnica koja i tako prezire bacanje materijala.
Umjesto raskošne scene kakva obično karakterizira bajkovite operne produkcije, kreativni tim poslužio se trikom. Dunja Nemčić i Martin Šatović napravili su male scenografije od kartona koje su snimali i od njih napravili nekoliko različitih iluzija scenografije koje projiciraju na veliko platno kompenzirajući tako nedostatak izmjenjujućih opernih kulisa.
– Probe smo naravno održavali pod maskama, radili smo sve da ostanemo zdravi i zaštitimo druge oko sebe, a istodobno da nas virus ne spriječi u tome što živimo i za što živimo. Vjerojatno najluđa situacija bila je kada je koreograf Igor Barberić morao provesti dva tjedna u samoizolaciji, ali je nastavio sudjelovati u probama preko Zooma. Koreografirati predstavu putem videolinka, zamislite kako je to izgledalo! – otkriva nam Petra Radin ističući da su je posebno impresionirali filharmoničari, od kojih je svatko izniman umjetnik koji ulaže sate u svakodnevno usavršavanje, ali na sceni često zatome svoju individualnost kako bi u prvom planu ostala glazba.
Podrška Dinama i MORH-a
Posebnost ove produkcije je i financijska podrška Hrvatskog Crvenog križa i NK-a Dinamo.
– Oni su samo naoko neobični partneri, jer već godinama surađuju na projektu vezanome za nestale osobe. Nama su se pridružili jer su prepoznali da u predstavi mnogo govorimo o ograničavanju dječjih prava, zbog čega imamo i podršku pravobraniteljice za djecu. Činjenica da jedan nogometni klub i humanitarna organizacija u vrijeme najveće krize financiraju operu, a prostor nam daje Ministarstvo obrane, budi mi nadu da na kraju ovog mraka postoji svjetlo koje će nas uskoro obasjati. Maštam i da ćemo se vratiti u veliku dvoranu Lisinskog, da će tim koji je sinoć stajao pred praznom dvoranom napokon dobiti gromoglasni pljesak – rekla nam je Petra Radin dodajući kako je prvu izvedbu snimao i HTV, koji će ju gledateljima prikazati za Božić.