Parviz Esmaeili
Nakon što nam je SAD uveo sankcije, Ina je zaustavila svoje poslovanje u Iranu. Zbog toga sukladno ugovoru mora nadoknaditi štetu i gubitke koje je uzrokovala
Iranski veleposlanik u Hrvatskoj, NJ. E. Parviz Esmaeili, za Večernji list govori o sukobima između susjednih Armenije i Azerbejdžana, ali i o normalizaciji odnosa nekih zaljevskih zemalja i Izraela, američkim izborima te je otkrio kako je Ina zbog novonametnutih američkih sankcija morala napustiti Iran te zbog toga mora nadoknaditi štetu.
Nakon nedavnih sukoba u Gorskom Karabahu, Iran je oštro zaprijetio i Azerbajdžanu i Armeniji, rekavši da će, nastave li padati granate na iranski teritorij, reagirati kako bi zaštitio svoju nacionalnu sigurnost. Istodobno, Iran je rasporedio svoje snage duž granice s Armenijom i Azerbajdžanom. Bi li se Iran mogao uključiti u sukobe između Armenije i Azerbejdžana?
Iran je uvijek isticao važnost regionalne sigurnosti. Sigurnost susjeda smatramo vlastitom sigurnošću, stoga nas zabrinjava svaki vojni sukob u našem susjedstvu. Ali morate obratiti pozornost na nedavne sukobe, Iran je jedina zemlja u regiji koja ima prijateljske odnose i s Azerbajdžanom i s Armenijom. S njima dijeli gotovo 800 kilometara dugu granicu. Prirodno je da imamo više briga od drugih. Iran ima snažna vanjskopolitička načela, što se temelji na pozivu na mir, dijalog i suradnju unutar regije. U donošenju odluka nikad se nećemo voditi emocijama. U sukobima između Armenije i Azerbajdžana topovske granate pogodile su regiju zvanu Khoda Afarin na našem teritoriju. To je predstavljalo kršenje teritorijalnog integriteta i ugrožavanje sigurnosti iranskih građana. Upozorili smo obje države. Ispričali su se i uvjeravali nas da se radi o slučajnom incidentu. Obećali su da neće ponoviti. Nadamo se da je tako, a zadržat ćemo pravo odlučivanja o ostvarivanju nacionalne sigurnosti i sigurnosti naših građana. Iran pozdravlja prekid vatre i prestanak neprijateljstava u regiji Gorski Karabah i vidi ga kao dobar uvod u trajni mir između svojih susjeda. Također, osuđujemo svaki napad na civile i na stambena područja.
Unatoč tome što su većina stanovnika Azerbejdžana muslimanski šijiti, Iran, zemlja s većinskim šijitskim stanovništvom, stao je na stranu Armenije s obzirom na to da Azerbajdžan ima vrlo jake odnose s Izraelom koji ima veliku vojnu i obavještajnu prisutnost u Azerbajdžanu na samoj granici sa Iranom.
Iran je uvijek imao ulogu uravnoteženja, a ne intervencionizma, u cijeloj regiji, posebno na Južnom Kavkazu. Protivimo se bilo kakvoj etničkoj i teritorijalnoj odvojenosti i sukobu. Za razliku od nekih zemalja u regiji, imamo dobre odnose i s Azerbajdžanom i s Armenijom. Vjerujemo da bi intervencija bilo koje zemlje u regiji, a posebno izvanregionalnih sila, mogla samo pogoršati krizu. Mi ne odlučujemo o stavovima druge zemlje kad je riječ o odnosima s Izraelom, ali naša sigurnost je naša crvena linija. Nikada nećemo odustati od svoje nacionalne sigurnosti i nećemo tolerirati ugrozu ni od koga. Činjenica je da sigurnost naše regije nema nikakve veze s Izraelom, ali su nesigurnosti u potpunosti povezane s Izraelom. Izrael je vojno i sigurnosno prisutan u regiji, i nema sumnje da pozdravlja bilo kakvu krizu u blizini Irana.
Zašto je Iran protiv sporazuma o normalizaciji odnosa između Izraela i UAE te Bahreina?
Dopustite da ja pitam vas, je li Iran jedini koji se protivi normalizaciji odnosa Ujedinjenih arapskih emirata i Bahreina s Izraelom? Mislite li da su palestinski narod i raseljeni izbjegli Palestinci širom cijelog svijeta zadovoljni? Mislite li da se i autonomna palestinska uprava slaže s tim, da su zadovoljni? U nekoliko proteklih dana otkazali su sve ugovore koje su imali s Izraelom. Kada različite palestinske grupacije izraze zajedništvo u protivljenju Izraelu, to znači da su protiv tzv. normalizacije odnosa. Mislite li da su muslimanski narodi regije suglasni s normalizacijom, uključujući narode UAE i Bahreina?
Svi Palestinci usprotivili su se nedavnom sporazumu UAE i Bahreina i nazvali su to nožem u leđa palestinskom narodu. Na temelju 70 godina iskustva s Izraelom pokazalo se da se taj režim ne pridržava ni jednog mirovnog sporazuma i da će nastaviti s okupacijama. Nije prestao s okupacijom Palestine, postoji li ikakva garancija da se u budućnosti neće polagati pravo na druge islamske zemlje? Politika UAE i Bahreina prema Izraelu neće promijeniti status Palestine kao okupirane zemlje, ali će produbiti jaz među muslimanskim zemljama. Ovaj akt je čak odbijen kao opcija u Arapskom mirovnom planu, a ponudila ga je Saudijska Arabija 2002. te je bio uvjetovan izraelskim napuštanjem teritorija okupiranog 1967. i rješavanjem izbjegličkog pitanja Palestinaca te priznanjem Palestine kao neovisne države s glavnim gradom Bait ul Moqaddesom. Tako da se Emirati i Bahrein nisu pridržavali čak ni zaključaka Organizacije arapskog jedinstva ni Organizacije islamskih zemalja. Generalna skupština i vijeće sigurnosti UN-a donijeli su do sada stotine rezolucija podrške pravima Palestinskog naroda, od kojih ni na jednu Izrael nije obratio pozornost.
Europska unija zauzela je razuman stav protiv izraelske gradnje naselja na okupiranim palestinskom teritoriju, suprotstavlja se okupaciji dijela zapadne obale Jordana kao i premještaju glavnog grada u Bait ul Moqades (Jeruzalem). Što bi za Irance bilo bolje, da pobijedi Donald Trump ili Joe Biden? Vjerujete li, ako pobijedi Biden, da će vratiti nuklearni sporazum s Iranom?
Naša vanjska politika ne određuje se niti definira na temelju toga hoće li u Bijeloj kući sjediti demokrat ili republikanac. Mi zadržavamo svoju strategiju bez obzira na to. Naravno, ako vidimo da iz Bijele kuće dolazi politika temeljena na međusobnom uvažavanju, poštivanju prava i koristi za naš narod i zemlju, to bismo svakako pozdravili i proporcionalno odgovorili. Možemo reći da je JCPOA ( Zajednički sveobuhvatni plan postupanja/ Nuklearni sporazum) najvažnije postignuće u zadnjih 100 godina. JCPOA garantira korist svim stranama, regionalni i svjetski mir i sigurnost, a podržan je i rezolucijom VS UN-a. Amerika je prekršila rezoluciju 2231, jednostrano se povukla iz Sporazuma i ponovo uvela sankcije Iranu bez obzira na to što je Iran ispunio sve svoje obaveze. Naravno, te nelegalne i nehumane sankcije proizvele su veliki pritisak na našu ekonomiju i život građana, ali su također postigle američku političku izolaciju bez presedana u svijetu. Uglavnom, nadamo se će onaj tko dođe u Bijelu kuću ispraviti tu pogrešku.
Kako ocjenjujete ekonomsku, političku i kulturnu suradnju između Hrvatske i Irana?
Naši bilateralni odnosi na političkom i kulturnom planu su i inače, a pogotovo u ovim novim okolnostima, puno napredniji od odnosa u ekonomiji. Poslovni ljudi Irana i Hrvatske zainteresirani su za mnogo veće i bolje ekonomske odnose kao što su pokazali kad je potpisan JCPOA. Obje su zemlje krenule s namjerom da iskoriste te povoljne uvjete za ekonomsku suradnju što je više moguće, ali je Trumpova odluka da izađe iz sporazuma prepala hrvatske tvrtke i one su napustile scenu. Naravno, trgovinski odnosi nikada nisu prekinuti i nastavljaju se. Mi razumijemo zabrinutost Hrvatske, ali se nameće pitanje jesu li hrvatski odnosi s Iranom ili bilo kojom drugom zemljom povezani sa SAD-om? Vrata iranskog gospodarstva za Hrvatsku su uvijek otvorena. Nedavno smo donijeli važan zakon kojim potičemo i podržavamo zajednička ulaganja između dviju zemalja. Uskoro će biti usvojena još dva ekonomska zakona. Na polju kulture i sporta odnosi dviju zemalja su u porastu, izvršni program naše kulturne suradnje je dovršen. Umjetnici iz obiju zemalja imaju vrlo aktivan odnos. Nedavno su, u isto vrijeme, dva filma iz Hrvatske i tri filma iz Irana sudjelovala na međunarodnim festivalima. Izbornik naše nogometne reprezentacije je Hrvat, a trener hrvatskog Taekwondo kluba Jastreb je Iranac. U sportskim ligama dviju zemalja nastupaju sportaši prijateljske zemlje. Od početka mog mandata, odnosi dviju zemalja su u porastu, a smatram da je najvažniji dio u njima kulturna suradnja. Dana 23. listopada 2020. Ali (Alexandar) Rahbari, iranski skladatelj koji je nekad vodio Zagrebačku i Teheransku filharmoniju, nastupit će u Zagrebu sa solistom, tenorom Rezom Fekrijem.
Nakon potpisivanja sporazuma između Irana i zemalja 5+1, Ina je bila zainteresirana za poslovanje u Iranu. Je li taj projekt realiziran? I TDR je imao veliko poslovanje u Iranu, je li ono nastavljeno ili obustavljeno zbog sankcija?
Naša naftna kompanija i Ina započele su suradnju u provinciji Moghan. Nije bilo nikakvih problema, ali kad je SAD uvela sankcije, Ina se povukla. Zbog toga Ina sukladno ugovoru mora nadoknaditi štetu i gubitke koje je uzrokovala. Razgovarali smo službeno s predstavnicima Ine, oni su prihvatili da plate odštetu, no traži se novi ugovor i suradnja nakon ukidanja sankcija. Rekao sam da su svi hrvatski investitori dobrodošli u Iran, ali mi ne možemo staviti na čekanje naše infrastrukturne projekte dok sankcije ne prestanu. Što se tiče TDR-a, ispunio je svoje obaveze, tvornica cigareta u regiji Mazandaran sagrađena je zajedničkim investicijama i radi. Odnos s Iranom vrlo je isplativ za hrvatske tvrtke. Svaki zajednički projekt koji je proveden bio je uspješan. Pozdravljamo razvoj gospodarskih odnosa između dviju zemalja i radimo u tom smjeru.