Šteta što se punk nije poigrao s guslama
dotakne pravih vještica, radnja se seli u Slavoniju, na suđenje Magdaleni Vuković pedeset godina prije Gilina rođenja, što će se posredno odraziti i na njenu sudbinu, makar u doba kad se roman događa suđenja vješticama de facto ne postoje. Što se dalmatinskih vještica tiče, u Dalmaciji ih iz raznih razloga uglavnom nije bilo. Venecija se više bavila organiziranim herezama i protestantima te turskim prijetnjama, a povijest progona vještica kod nas svojstvena je krajevima pod Habsburzima, sjeveru Hrvatske, ali i dijelu Istre. Gila će na kraju u knjizi, bar simbolički, stati na žulj tim istim Habsburzima pa im se na neki način i osvetiti.
I dok brojni pisci u uvodu knjige ističu da tekst nema veze sa stvarnim događajima i ljudima, vi radite dijametralno suprotno iako se izmijenili poneka imena, mjesta i događaje. Znači li to da je oprez pobijedio umjetničku slobodu?
Posve suprotno, istina oslobađa. Pripremajući roman, kopajući po knjigama i arhivskim materijalima, najviše etnološkim, no ponešto i povijesnim, shvatio sam da su sve priče već tamo, sve što želim pisati već je zapisano, već se i dogodilo, samo ne u obliku prigodnom za prozaičnu romanesknu zabavu. Tada sam odlučio jasno definirati: ovo što zapisujem istiniti su događaji. A onda, to mi se učinilo malo pretenciozno, jer čak i istina, zapiše li se u beletristički roman, postaje priča. Igrajući se do kraja motivima fikcije i fakcije, odlučio sam izmisliti sva imena, mjesta i događaje, ali ne odreći se činjenice da je sve zapisano u romanu – istina, to jest izmišljotina, to jest istina.
U svojim do sada objavljenim knjigama uglavnom se bavite ženskim likovima. Je li to zbog toga što se ženama divite ili zato što ih žalite?
Božice sačuvaj! Nijedno od toga! Ženski likovi tu su baš kao i muški, baš kao i transrodni, baš kao i oni literarno neodređeni, tek ljudi čija je priča vrijedna pričanja. A u priči o vilenici, ljekarici, iscjeliteljici, gatalici, travarki, vračari i vještici, protagonistica Gila ženskog je roda jer je na selu tog vremena to češće bila ženska uloga. Ipak, sudbina žene 19. stoljeća često je neusporedivo teža od muške sudbine i to daje dodatnu težinu drami koju roman pripovijeda. Na kraju, jedna od najvažnijih tema knjige je majčinstvo.
Šalu na stranu, koju od brojnih hrvatskih književnih nagrada očekujete za svoj rijetko prpošni roman?
Stranu na šalu, nadmašio sam vlastita očekivanja već i prvom pozitivnom kritikom. Jer pitao sam se: pa tko će to uopće željeti čitati? Imaju ljudi danas i pametnija posla nego se boriti s 450 stranica nadahnutog kaosa. Sreća pa knjiga nije ispala dosadnom. Od svih ambicija koje sam poželio ugraditi unutar korica ove knjige – uzbudljivost i zabava možda su i najuspjeliji.