Genijalka i buntovnica, jedina osoba koju slava nije pokvarila Marie Curie
Učinila je nešto nezamislivo: odbila patentirati svoj pronalazak kako bi i drugi znanstvenici mogli istraživati. Tako se, dok je industrija nošena njihovim otkrićima cvala, bračni par odrekao svakog novčanog dobitka i jedva pokrivao troškove
Ona je bila možda i jedina osoba koju slava nije nimalo pokvarila, kazao je veliki Albert Einstein o velikoj Marie Curie, poljskoj kemičarki i fizičarki, ženi koja je na početku 20. stoljeća uspjela pokoriti znanstveni svijet. Njoj u čast, prvoj profesorici na Sorbonni koja je zajedno sa suprugom Pierreom otkrila polonij i radij i njihovo zračenje opisala kao radioaktivnost, za života je dodijeljeno 12 medalja za znanstvena postignuća i 10 prestižnih nagrada, među njima i dvije Nobelove. Više od 60 prestižnih znanstvenih institucija sa svih kontinenata dodijelilo joj je počasne doktorate ili članstvo u svojim redovima, poput britanskog Kraljevskog društva ili Carske akademije znanosti u Petrogradu, a Institut Curie kojemu je do smrti bila na čelu danas je jedan od vodećih medicinskih, bioloških i biofizikalnih istraživačkih centara u svijetu. Naposljetku, Marie Curie koja je cijeli svoj život podredila doprinosu znanosti i, na taj način, cijelom čovječanstvu, dobila je i “svoj” film “Radioaktivna” u režiji kreativne iranske filmašice Marjane Satrapi, koji već svojim plakatom u samo tri riječi – pionirka, buntovnica, genijalka – savršeno portretira svoju junakinju. Baš kao i dobitnica Oscara Rosamund Pike koja ju je utjelovila u ovom netipičnom biografskom filmu što se više bavi njezinim djelom nego likom, a koji je naposljetku nakon premijere u Torontu s početkom listopada stigao i u hrvatska kina. No, daleko od toga da životna priča poljske kemičarke i fizičarke Marie Curie nije inspirativna: ona je uzor generacijama žena koje se i danas bore za svoje mjesto u “muškom svijetu”.
Sudjelovala u otporu rusifikaciji Varšave
Pravim imenom Maria Skłodowska, rodila se u Varšavi 7. studenog 1867. godine. Potječe iz skromne obitelji srednje klase koja je cijenila obrazovanje: njezin otac Vladislav bio je profesor matematike i fizike, a majka Bronislawa upravljala je ženskim internatom. No, u vrijeme Marijina rođenja, Poljska nije bila samostalna i neovisna, a njezina rodna Varšava bila je dijelom carske Rusije. Međutim, poljski su patrioti bili odlučni ponovno vratiti kontrolu nad svojom nacijom, među njima i njezini roditelji, koji su se neprestano trudili zaobići nametnuta ograničenja.
Nakon Marijina rođenja njezina se majka odrekla pozicije ravnateljice internata, pa se obitelj prehranjivala od očeve dobre plaće, no s vremenom je otpušten pod optužbom gorljivog patriotizma. Zbog teške financijske situacije u kojoj se našla preko noći, obitelj je bila prisiljena iznajmljivati sobe studentima ili učenicima. Marie je imala samo osam godina kada joj je sestra preminula uslijed zaraze tifusom od jednog takvog stanara. Samo tri godine poslije, u 42. godini života, od tuberkuloze joj umire i majka. Preostali su se članovi obitelji – otac, sin Joseph i kćeri Bronja, Hela i Marie, nakon dviju tragedija iznimno zbližili, a navodno je Marie upravo zbog toga odbacila vjeru te se cijelog života predstavljala kao agnostik. Kako bi im pokušao nadomjestiti prazninu, otac bi djeci nedjeljom navečer čitao književne klasike, a ponekad bi im tumačio o dijelovima opreme za fiziku koju je nekada koristio u nastavi. Nakon majčine smrti, malena Marie krenula je u internat, a zatim je upisala žensku gimnaziju, koju je završila 1883. kao najbolja u svojoj klasi. Želja za daljnjim obrazovanjem tinjala je u djevojci kojoj je otac usadio ljubav prema fizici i matematici, ali u to vrijeme više obrazovanje u redovnim institucijama, kao rezultat patrijarhalnih i političkih prilika u zemlji, bilo je rezervirano isključi