MILANOVIĆ BI BIO OŠTEĆEN JEDINO AKO JE PLANIRAO JOŠ JEDAN MANDAT
O potrebi da se predsjednik države bira u parlamentu prvi su govorili HDZ-ovci u vrijeme Karamarka, a za to se zalagao i sam Milanović
Osobni sukob premijera Plenkovića i predsjednika Milanovića prijeti da bi mogao prerasti u opći politički i pravni sukob svih političkih snaga u Hrvatskoj ako se ostvare najave da u HDZ-u razmišljaju o mijenjanju ustavne pozicije oko izbora predsjednika RH. To je ustvari ovih dana najavio sam premijer tvrdnjom kako Milanović dovodi u pitanje svrhu funkcije predsjednika države. Takva bi inicijativa bila dugotrajna i politički prilično skupa jer bi takva promjena Ustava pokrenula lavinu i drugih zahtjeva za promjenu Ustava, gdje bi sve političke snage željele uvjetovati svoju potporu prihvaćanjem promjena za koje se one zalažu, od definicije braka i broja zastupnika manjina. O potrebi da se predsjednik države bira u parlamentu prvi su govorili HDZ-ovci u vrijeme predsjedanja Tomislava Karamarka, da bi se potom za to zalagao i sam Milanović kada je bio premijer. On je čak govorio da, ako bi došlo do smanjivanja predsjedničkih ovlasti, da ta funkcija uopće više ne bi imala smisla.
Politička moć predsjednika RH prema Ustavu nije velika, no u stvarnosti nije uopće zanemariva, pa tako i Milanović sada crpi svoj politički utjecaj iz činjenice da je političar koji ima izravni legitimitet koji mu daje milijun glasova birača, što je barem deset puta više nego što dobiva bilo koji drugi političar na izborima. Kada bi HDZ sada otvorio Pandorinu kutiju ustavnih promjena, Milanović bi svejedno do kraja nastavio konzumirati svoj mandat. Žele li maknuti Milanovića, u HDZ-u trebaju pokrenuti opoziv, za koji je isto potrebna dvotrećinska većina u Saboru, no on se pokreće ako predsjednik krši Ustav. Promjenom mjesta izbora predsjednika Milanović bi bio oštećen jedino ako je planirao boriti se za još jedan mandat. Sagledavajući veličinu Milanovićeva ega, i to bi ga zadovoljilo jer tada bi ušao u povijest kao zadnji hrvatski predsjednik kojeg su birali izravno građani. Promjena sustava izbora predsjednika, međutim, dovela bi do toga da bi parlamentarna većina imala apsolutnu vlast, birala bi sve predsjednike – Vlade, Sabora i države. Teško da bi građani RH, kada bi ih netko pitao, bili za takav sustav jer njima se do sada sviđalo da sva “jaja nisu u istoj košari” pa su najčešće tako i birali.