U sportu ima važnijih stvari od taktike i kondicije
Nenad Bjelica Na Sport Festu objasnio je tajnu uspjeha
Među predavačima konferencije porečkog Sport Festa našao se i trener nogometaša Osijeka Nenad Bjelica. Doduše, s obzirom na to da je nedavno bio na operaciji leđa, učinio je to tako da je organizatorima poslao videozapis svojeg predavanja studentima KIF-a dok je još bio trener Dinama.
Tema Bjeličina izlaganja bila je kako stvoriti pobjedničku momčad, što je on razložio na 11 načela.
– Držim da je ovih 11 točaka važnije od bilo koje taktike i bilo kakve kondicijske pripreme. Kada je Dinamo pobijedio Atalantu s 4:0, hvalili su me kao trenera koji je Atalantu srušio svojim sustavom igre, a to se zapravo dogodilo zahvaljujući alatima o kojima ću vam govoriti.
Bjeličinih 11 zapovijedi
Tako je zvučao uvod u predstavljanje 11 zapovijedi Nenada Bjelice, među kojima je i komunikacija s igračima na više razina.
– S igračima morate razgovarati svakodnevno, pohvaliti ih, kritizirati, a poruke igračima možete slati i preko medija, također svakodnevno. Kada smo išli u goste Manchester Cityju, moje izjave o tome da mu se možemo suprotstaviti na Etihadu možda su zvučale bahato, no to su zapravo bile poruke optimizma. Ako ja ne vjerujem u svoju momčad, onda ni igrači neće sami u sebe vjerovati, i zato volim citirati jednu Napoleonovu izjavu koja kaže da “više vrijedi vojska magaraca koju vodi lav, nego vojska lavova koju vodi magarac”. Takvog suparnika možete iznenaditi jednom u 10 utakmica, no možda je to baš ta sljedeća. Ako se družite s petoricom koji kukaju, onda ćete biti šesti koji kuka. Optimizam i pozitivnost, dakako, uz stručnost, bili su Bjeličini kriteriji pri izboru suradnika. Jednako važno, ako ne i važnije, jest odabrati karakterne igrače.
– Uvijek je dobro da vam najiskusniji igrači budu i najprofesionalniji, a čim imate starijeg igrača koji traži privilegije, to ne vodi na dobro. Bivši španjolski izbornik Del Bosque lijepo je kazao da je imati karakterne igrače u svlačionici važnije nego sto sati taktičkog rada, a ja bih rekao i tehničkog i kondicijskog rada.
S takvim je igračima lakše i razvijati momčadski duh.
– Pravi momčadski igrač nikad ne kuka niti vam radi probleme. Ni kada igra ni kada ne igra. Kada sam držao predavanje za jednu tvrtku, pitali su me kako uspijevam uklopiti zvijezde u momčad. Prije svega, status zvijezde ne može se zaslužiti najboljim automobilom, skupim satom ili samom činjenicom da je netko najskuplji u momčadi, nego samo po učinjenom na terenu, i to svakodnevno. Jer ono što je bilo jučer, danas više ne vrijedi.
I Bjelica se drži one da naporan rad pobjeđuje talent kada talent ne želi raditi naporno.
– Imao sam igrača koji su bili izuzetno talentirani, čak i u Dinamu, ali svoj potencijal nisu realizirali. Nisu dovoljno naporno radili, a pod utjecajem menadžera, roditelja i medija, vjerovali su da su projekti. Agentu jednog takvog igrača rekao sam da mu je klijent, uljepšano rečeno, uspavana ljepotica, a zapravo obična lijenčina, a to sam kasnije rekao i igraču, koji je nakon što sam mu ispričao neke poučne priče, puno napredovao.
Prije svega, koliki god znalac bio, trener mora biti čovjek.
– Igrač vam uvijek mora biti dužan. Ne novac, nego da ga svojim odnosom prema njemu zadužite tako da daje maksimum. Osim toga, u momčadi nastojim stvoriti obiteljsku atmosferu, pa smo na zimskim pripremama u Rovinju jedan dan omogućili igračima da im dođu obitelji. Dok sam bio igrač, jedan moj trener nije pustio igrača na porod djeteta, a igrala se prijateljska utakmica. Tada sam si rekao da nikad ne smijem ponoviti takvu pogrešku. Štoviše, uoči presudne utakmice za ulazak u Ligu prvaka, u kojoj je moj tadašnji klub Austria iz Beča eliminirao Dinamo, deset minuta prije izlaska na teren doveo sam u svlačionicu majke, očeve, djecu, braću i najbolje prijatelje igrača, koji su mi poslije rekli da su im oni dali dodatnu snagu.
Skupljali božićnicu
Bjelica se drži one Gabriela Garcije Marqueza, da čovjek ima pravo gledati drugog čovjeka odozgo samo onda kada mu hoće pomoći da ustane.
– Dok sam bio u Dinamu, a to činim svuda, tražio sam od igrača da jednako poštuju i predsjednicu i čistačicu. Za te ljude koje nitko ne vidi, a čine klub, skupili smo božićnicu.
Govorio je Bjelica i o nužnosti postavljanja visokih ciljeva, o samoodgovornosti igrača, pa nam je slušajući ga postalo jasno zašto je trener velike perspektive.
Bjelica se drži one Napoleonove da “više vrijedi vojska magaraca koju vodi lav, nego vojska lavova koju vodi magarac”