GORAN HUSINEC, PROMETNI STRUČNJAK
S koronom stigli vozači kamikaze: voze znajući da će završiti tragično
Bitno je da se ne bojite visine, a tehnika vezivanja čvorova, izrada sidrišta i ostalo nauči se bez problema, kaže Ribić ne i pazite na sebe – kazao je kratko.
– U redu, sve nam je jasno – odgovorio sam. Došli smo neopaženo i izišli iz vozila nekoliko blokova prije. Lokalna policija i policajci u civilu nalazili su se u široj zoni ako bi sumnjivci pokušali bijeg ili ako bi im netko došao pomoći.
Krećemo se po mraku nečujno i pratimo svaki metar prostora, pogotovo nas dvojica koji nemamo oružje, ali imamo radiouređaj da možemo proslijediti informaciju ako nešto uočimo. Krećući se prema zgradi u kojoj se sumnjivci nalaze, uočio sam da francuski kolege gledaju prema gore, pa smo to činili i mi. Kasnije sam saznao da su, ako bi ih uočili, na specijalce znali bacati različite predmete, čak i televizore, hladnjake, stolce i slično. Došli smo u zgradu, oni su blokirali kat ispod, kat iznad i lift. Postavili su hidraulički probijač vrata, otvorili ih i upali. Ja sam se nalazio na stubištu iza upadnog tima. I kad mi je vođa dao znak, ušao sam u stan, u kojem su svi već ležali na podu i bili pod nadzorom. Rekao sam im: “Samo vi to obavite kao da mi nismo ovdje, jednako razmišljamo”. Znali su što im time želim reći.
Vratili smo se u bazu i zapovjednik GIPN-a nam je rekao:
– U 10 sati budite s nama na zajedničkom doručku. Nisam znao što to znači jer smo svako jutro doručkovali u restoranu u bazi, a sjedili smo s pripadnicima jedinice. Dolaskom u restoran, vidio sam da su stolovi složeni u obliku slova L i na njima obilje hrane, voća, kroasana svih vrsta, sokova i još puno delicija. – Nije ovo običan doručak, nešto se slavi – rekao sam kolegi, koji također nije mogao odgonetnuti što će to biti. Cijela je postrojba bila za stolom, čak i oni koji sinoć nisu bili u akciji, baš svi, od prvog do zadnjeg, te nas dvojica Hrvata, pripadnika Specijalne policije. Svi su ustali, a zapovjednik je počeo govor u kojem je izrazio zadovoljstvo što je akcija uspješno obavljena i sreću što su svi pripadnici živi i neokrznuti izašli iz nje. Tada mi je jedan Francuz objasnio da je to tradicija da se poslije svake uspješne akcije te ako nema ozlijeđenih ili, ne daj bože, poginulih, cijela jedinica okupi na zajedničkom obilnom doručku u znak zahvalnosti. Zapovjednik je za stolom rekao: – U ovoj intervenciji s nama su bili i naši prijatelji iz Specijalne policije iz Hrvatske, zahvalimo im. Svi su nam zapljeskali. U tom sam trenutku osjećao ponos i bio nabijen jakim emocijama, jer tako lijep način izražavanja zahvalnosti što su svi pripadnici živi i zdravi izašli iz akcije, priznajem, još nigdje nisam doživio, navodi Alenko Ribić Riba u knjizi “Grom-13”, Frende, gotovo je...”.
Spomenik jednoj postrojbi
“Pred vama je publicistika koja je istodobno i beletristika, autobiografija koja je istodobno monumentalni spomenik cijeloj jednoj postrojbi, knjiga o ratu koja vas ne zamara nijednom kartom išaranom nerazgovjetnim strelicama i linijama, povijesni udžbenik u kojem nijedno slovo nije lišeno emocije, knjiga u kojoj Zvonimir Boban i Dražen Petrović odjekuju vječnošću svojih života, knjiga o junaštvu u kojem se ono prikazuje u elementarnoj ljudskosti koja sumnja, prolazi kroz strahove, koja ne skriva suze i ne zaziva guslarski mentalitet bajanja i opjevavanja bitaka koje pretvara u sumnjive pobjede.
I na kraju, pred vama je i osobna spoznaja istinskog zanesenjaka da sustav, pa čak i sustav njegove Hrvatske, nije ništa drugo nego interesno bojno polje u kojem će se za sitnu korist i nonšalantnu praktičnost odreći najboljih na prvi mig da se ne uklapaju u završni račun namirivanja najnižih strasti, zbog čega će ti čak bivši suborci i prijatelji okrenuti leđa”, riječi su urednika knjige Gorana Gerovca.
Stanje u prometu odraz je stanja u društvu, a pojavom koronavirusa stigao je i novi tip vozača, oni koji svoje frustracije iskaljuju na cesti – govori nam tako prometni stručnjak i stalni sudski vještak za cestovni promet Goran Husinec, koji je u posljednje vrijeme primijetio poseban fenomen. Vozači su to, govori nam, koji u nemoguće prometne situacije ulaze s velikim brzinama, vrlo vjerojatno svjesni da se iz njih nikako neće moći izvući.
Nervozniji no inače
– Nekoliko je bilo takvih slučajeva u posljednje vrijeme kad su automobili sa 150 kilometara na sat jurili po zavojima, što nikad ne može završiti drukčije nego tragično. Uzmimo za primjer nesreću u Novoj Gradiški, gdje je vozač uletio u kuću i na mjestu poginuo. Nije tu više riječ o ljudima koji divljaju u automobilima pa pogriješe u procjeni zakrivljenosti zavoja, to su ljudi “kamikaze”. Oni s određenim psihičkim poremećajima ličnosti izazvanih općim stanjem društva, kojima jednostavno više nije stalo do života. Frustracije pokušavaju ublažiti stavljajući život na kocku – objašnjava Goran Husinec. Ovaj sudski vještak za cestovni promet kaže kako je ovo tek početak.
– Ulazimo u novu fazu prometnih nesreća s novom kategorijom prijestupnika koju do sada nismo imali.
Pojavom COVID-19 te stanja izazvanog njime, pojavio se pokret anarhista, odnosno ljudi koji ne poštuju zakone, što u ekstremnim slučajevima dovodi do radikalnog ponašanja. Neki napadaju druge ljude, kao što je bilo s pucnjavom na Markovu trgu, dok drugi svoje frustracije
“