JOŠ JEDNA PRILIKA ZA NOVI POČETAK U ODNOSIMA SA SRBIJOM
Dobro je da se u razgovorima hrvatskog ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana i srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića govorilo i o sadašnjosti i o budućnost. Dobro je što ispunjeno prethodno obećanje te je rodnu kuću bana Josipa Jelačića u Petrovaradinu otkupila i obnovila vlada Srbije te je predala na korištenje hrvatskoj zajednica koja će tamo imati svoj kulturni i administrativni centar. Dobro je što je Vučić zainteresiran za gospodarsku suradnju i što je apelirao da se sastane zajednički odbor za poticanje gospodarske suradnje, čija je prva sjednica bila u ožujku, a sad traju pregovori za datum druge, koja će se održati u Beogradu. Vučić je govorio i o modernizaciji željezničkih veza, autoceste, plovnog puta Sava - Dunav... Isto tako, pozitivne su najave da bi u novoj srbijanskoj vladi mogli biti predstavnici Hrvata kao državni tajnici ili pomoćnici ministra. Ako je ovo prilika za novi početak, izvrsno. Sa Srbijom treba racionalno, hladne glave, shvatiti ih kao susjede te tu zemljopisnu zadanost najbolje iskoristiti. Ovo bi mogao biti veliki korak naprijed, ali previše puta su se tako najavljivali slični događaju da bi se bilo sigurno ili ushićeno. Kako ponavlja vlada, pokažite nam rezultate. Budućnost, u ovom smislu, neraskidivo je vezana uz prošlost i s tim se Srbija mora suočiti. Gdje ima volje ima i načina, kaže poslovica. Gotovo je apsurdno da se dva desetljeća nakon rata – u civiliziranim zemljama – uopće još govori o nestalima, da obitelji traže svoje mrtve. Rane su duboke i teške, ali neće ni početi zacjeljivati dok istina na izađe na vidjelo, a mrtvi budu dostojno pokopani. Srbija pregovara s EU o članstvu. I to je dobra stvar jer uz taj poticaj može sebe reformirati. Hrvatska joj tu pruža podršku i pokazala se na kao ucjenjivačka sila, što je prilično lako mogla biti, iako to ne bi bilo baš politički mudro, već naprotiv, kao država koja inzistira i pomaže regiji istočno od nje da se uključe u europski klub. Uz veliko “ali”, koje se javno ne spominje, ali čega su ostali, pa i Beograd, itekako svjesni i vrlo lako mogu pročitati iz postupaka i izjava hrvatske strane. Hrvatska je posebice ovog ljeta podigla ljestvicu još i više – imenovanje Borisa Miloševića potpredsjednikom Vlade, obilježavanje Oluje, Grubori... Kredit na hrvatskoj strani u međunarodnoj zajednici raste. I toga je svjesna i Srbija. Stoga, čekamo rezultate.
Sa Srbijom treba racionalno, hladne glave, shvatiti ih kao susjede te tu zemljopisnu zadanost najbolje iskoristiti