ZANIMLJIV ŽIVOT Imao je i filmsku ulogu; utjelovio je nogometnog suca u filmu “Ajmo žuti”

Damir Kalapač je ponosni djed dvaju unuka: 4-godišnjega Jakova i 6-mjesečnoga Bruna. Obojica su sinovi njegove kćeri, nekadašnje odbojkaške reprezentativke Kristine, čiji je suprug bivši odbojkaš Ante Colić. Ima i kćer Ivonu. Zanimljivo, imao je i jednu filmsku ulogu; utjelovio je nogometnoga suca u filmu “Ajmo žuti” Dražena Žarkovića iz 2001. godine.

– Evo kako je do toga došlo... Kada je NK Zagreb 1991. ušao u prvu ligu, na posljednjoj utakmici u Kranjčevićevoj, kada smo na terenu počeli slaviti, do mene je došao dječak i tražio me dres. Ja sam mu ga dao, a on me tražio i gaće! Rekao sam mu da dođe do svlačionice, pa kad sam se skinuo, dao sam mu i gaće. Taj dječak bio je Pavao Marinković, koji je 2001. bio scenarist toga filma. On se sjetio kako sam mu ja 1991. dao dres i valjda mi se htio odužiti i tako sam dobio tu ulogu. U tom filmu igram poštenoga suca koji je direktor kluba.

Imaš jedinicu u školi, nema treniranja; ispravi ocjenu pa se vrati. Iskreno ću vam reći; ja sam se šjor Tome bojao, ali on me svemu naučio u nogometu.

Tko su vam osim njega bili najvažniji treneri?

– Ivo Šušak u Zagrebu; trener gospodin. Kod njega nije bilo nikakve protekcije, igra samo onaj tko zasluži, kako god se on zvao. Također, imam jako ugodno sjećanje na razdoblje u Segesti, kada nas je vodio Zlatko Kranjčar. Kakav je bio Dražan Jerković? – Najveći gospodin kojega sam susreo u nogometu. Kod njega ti nije ni trebao ugovor, za njega je riječ bila svetinja. Čovjek kojemu sam se divio, koji je postavio temelje velikoga Zagreba. I zato mi je žao da je klub koji je Jerković stvarao, i za kojega sam igrao s ponosom, doživio tako tužnu sudbinu.

Karijeru je počeo u rodnome Zadru, potom bio član vrlo jakoga Sarajeva, iz kojega je bio posuđen Rudaru iz Ljubije, zatim petrinjske Mladosti i Münchena 1860. U NK Zagreb došao je 1990. godine i pomogao klubu da se plasira u Prvu saveznu ligu pod vodstvom Ive Šuška. Damir je jedan od 11-orice reprezentativaca iz Zadra, uz Subašića, Livakovića, Vrsaljka, Pršu, Modrića, Santinija, Bjelanovića, Tomasova, J. i M. Buljata.

Sudio sam četiri godine

– Poznajem sve te momke, s Pršom se družim kada preko ljeta dođe u Zadar. Za Modrića sam prvi put čuo u Zagrebu, dok sam se družio s Deverićem, Mlinkom... Jednom mi Deverić kaže: “Ima kod mene u juniorima jedan strašan klinac, tvoj Zadranin, Modrić se zove.” Ja kažem “nikad čuo za dečka”, pa okrenem nekoliko brojeva i raspitam se. I svi mi kažu: čudo, avion od igrača! Začudio sam se kad sam čuo da nije prošao u Hajduku.

Po završetku karijere bili ste i trećeligaški sudac.

– Da, sudio sam, mislim, četiri godine, ali zbog svoje poodmakle dobi za suca tada nisam mogao napredovati pa sam prestao suditi.

I na kraju, još zanimljiviji dio priče o reprezentativcu s jednim nastupom: Damir Kalapač tetak je Dinamova Joška Gvardiola.

– Joškov otac Tihomir i moja supruga Marija su brat i sestra. Kada je Joško imao 10-11 godina, vodio sam ga u Veslačku, na probu u NK Zagreb i tamo nije prošao. Kakve su to suze bile! Tada sam ga tješio: “Nisi prošao u Zagrebu, pa što? Idemo dalje, igrat ćeš u nekom drugom klubu.” Odveli smo ga tada u Trešnjevku. Jednom su igrali s Dinamom i izgubili 2:5, a mali Joško dao je dva gola. U toj utakmici uočio ga je trener Dinamovih klinaca Miroslav Davidović i odveo u Maksimir – zaključio je.