Diego nakon karijere: Gledao je smrti u oči!
Mali zeleni 30. listopada napunit će 60 godina! Oproštajnu utakmicu igrao je na 37. rođendan, a već 2004. cijela je zemlja molila da preživi
Oproštajna utakmica na 37. rođendan označila je kraj velikog Maradone nogometaša i početak Maradone političkog aktivista, tv-ličnosti i teškog bolesnika.
U godinama poslije umirovljenja radio je, između ostalog, kao sportski komentator, dopredsjednik Boca Juniorsa i voditelj tv-showa, povremeno snimajući reklame. Uvjerljivo je nadmašio Peléa na Fifinu internetskom glasanju za nogometaša stoljeća 2000., dobivši 53,6 posto glasova naspram 18,33, koliko je skupio Brazilac. Međutim, prije svečanog proglašenja pobjednika Fifa je organizirala još jedno glasanje u kojemu su sudjelovali čitatelji Fifina magazina i stručni žiri sastavljen od nogometnih reportera. U toj je anketi pobijedio Pelé sa 72,75% glasova, dok je Maradona uvršten na 3. mjesto sa samo 6 posto, iza sunarodnjaka Alfreda Di Stéfana!
Sklonio se na privatno imanje
U rujnu 2000. izašla mu je autobiografija “Yo soy el Diego”, u hrvatskom prijevodu “Zovem se El Diego”. U knjizi je prikazao svoju nogometnu karijeru i otkrio da njegova ovisnost o drogama datira iz 1983., kad je igrao u Barceloni. U vrijeme kad mu je objavljena autobiografija, njegovo se zdravlje već ozbiljno pogoršalo. Početkom
2000. žurno je prevezen na odjel intenzivne njege u urugvajskom gradu Punta del Este zbog povišenog tlaka i srčane aritmije. Kad je otpušten iz bolnice, otputovao je na Kubu, gdje je podvrgnut prvom od nekoliko tretmana odvikavanja od droge, koje međutim dugo nije shvaćao ozbiljno.
U jesen 2001., kad se privremeno osjećao bolje, na Bocinoj je “Bomboneri” organizirao još jednu oproštajnu utakmicu. Susreli su se Argentina i selekcija svijeta, koju su između ostalih činili Šuker, Stoičkov, Cantona, Francescoli, Riquelme i Valderrama.
Idućih su godina pukla dva od njegovih najvažnijih odnosa. Partnerstvo i prijateljstvo s Guillermom Cóppolom, koji ga je zastupao gotovo od početka karijere, raspalo se 2003. jer mu je menadžer navodno ostao dužan. Brak s Claudijom Villafañe, ljubavi iz mladih dana i majkom njihovih kćeri Dalmu i Gianninu, razvrgnut je 2004. temeljem njenog zahtjeva za razvod, u kojemu je navela da je Diego trajno napustio zajednički dom.
Njegovo je zdravlje i dalje bilo krhko. Težak 110 kg, u travnju 2004. prevezen je na odjel za intenzivnu njegu klinike u Buenos Airesu zbog povišenog krvnog tlaka, srčanih smetnji i otežanog disanja. Mediji su prikazali njegovo stanje dramatičnim, citirajući riječi liječnika da “ima srce 70-godišnjaka”, a Argentinci su se okupili u molitvi za zdravlje svog idola, kao 50 godina prije kad je bolovala Eva Perón. Deseci argentinskih javnih ličnosti i svjetski nogometni dužnosnici slali su mu poruke podrške, a hinduistički svećenik iz Calcutte odradio je za njega vjerski obred.
Ocijenivši da se oporavio, 12 dana poslije samoinicijativno je napustio kliniku i sklonio se na jedno privatno imanje u rezidencijskoj četvrti argentinske metropole. U dobrom je raspoloženju dao tv-intervju znamenitoj novinarki Susani Giménez, izjavivši da je “bio u mračnom tunelu i gledao smrti u oči” i da je tegobama kraj. Bio je u krivu jer je ubrzo zbog mučnine opet primljen u bolnicu, gdje su liječnici utvrdili da je prethodnih dana živio vrlo nezdravo: satima je igrao golf, jeo piletinu, sendviče i roštilj, noćima bdio i lijegao prijepodne.
Kad mu se stanje stabiliziralo, preseljen je u neuropsihijatrijsku kliniku Del Parque radi još jedne terapije odvikavanja. Nezadovoljan uvjetima u Del Parqueu, obratio se argentinskom veleposlaniku na Kubi, Raúlu Talesu, koji mu je u dogovoru s Fidelom Castrom sredio liječenje u najboljoj kubanskoj ustanovi za ovisnost, Državnom centru za mentalno zdravlje u Havani. U toj klinici zatvorenog tipa nije mogao izigravati liječničke upute i organizirati tulume, kao što je činio ranije u ležernijoj klinici La Pradera.
IZBORNIK ARGENTINE 2008. godine
Argentinski nogometni savez povjerio mu je seniorsku reprezentaciju s Messijem, Tévezom, Agüerom, Verónom i Maxijem Rodríguezom... Jedva se plasirao na SP 2010., a tamo je ispao u četvrtfinalu od Njemačke
Strogi režim u Centru dao je rezultata, jer su droge tada prestale biti veća prijetnja Maradoninu zdravlju. Čekala ga je nova teška borba – s pretilošću. U veljači 2005. dosegao je osobni rekord od 120 kg, patološku težinu za 166 cm visine. U ožujku je u kolumbijskom Cartagena de Indiasu podvrgnut operaciji podvezivanja želuca, kojom mu je odstranjeno trbušno salo i smanjen kapacitet želuca. Zahvaljujući operaciji i tekućoj dijeti, u tri je mjeseca skinuo pedeset kilograma i pojavio se u izdanju neviđenom od igračkih vremena. Od tada je još nekoliko puta završio u bolnici, ali nikad s kritičnom kliničkom slikom kao 2000. i 2004. godine...
Prijatelj s predsjednicima
Prebrodivši najteže probleme, u kolovozu 2005. dobio je posao domaćina šou programa La noche del 10 (Noć s desetkom) na argentinskom Canalu 13. Za prvu emisiju pozvao je Peléa, suparnika u nadmetanju za najvećeg svih vremena u eri prije Messija i CR-a. Idućih je mjeseci ugostio brojne slavne ličnosti uključujući Mikea Tysona i starog druga Fidela Castra, kojeg je upoznao 2000. u Bio je dobar s Fidelom Castrom, a njegova smrt šokirala ga je dok je bio u Zagrebu
Havani, i s kojim je prijateljevao praktično do njegove smrti. Dvojica velikana i političkih istomišljenika bila su impresionirana jedan drugim.
– Dok sam živio na Kubi, zvao bi me u dva ujutro da razgovaramo o politici, sportu ili tekućim događajima – ispričao je Maradona, na čijoj je lijevoj potkoljenici tetoviran Castrov lik, a na desnom ramenu karizmatično lice “Chea” Guevare.
Castrova smrt krajem 2015. zatekla je Maradonu u Zagrebu, gdje je pratio argentinsku tenisku reprezentaciju u finalu Davisova kupa protiv Hrvatske.
– Zvali su me iz Buenos Airesa i priopćili mi šokantnu vijest. Obuzeo me je grčevit plač jer mi je Fidel bio kao drugi otac. Che i Fidel vodili su revolucionare, a ja sam u odredu koji ih slijedi – rekao je Maradona prije nego što se zaputio na Castrov sprovod.
Osim s Fidelom sprijateljio se i s drugim znamenitim ljevičarima – bolivijskim predsjednikom Evom Moralesom, koji mu je 2011. dodijelio visoko državno odlikovanje, s pokojnim predsjednikom Venezuele, Hugom Chávezom i njegovim nasljednikom Nicolásom Madurom. Za tešku krizu koja je zahvatila Venezuelu nije okrivio Cháveza i Madura, nego Sjedinjene Države, a za svjetsku bijedu prozvao je (i) Vatikan, gdje ga je 1987. primio papa Ivan Pavao II.
– Vidio sam da su u Vatikanu stropovi od zlata. Papa kaže da se Crkva brine o siromašnoj djeci. Ako je tako, neka proda stropove! – napisao je Maradona u autobiografiji.
Pomirio se s Crkvom i katoličanstvom tek 2013., kad je argentinski kardinal Jorge Bergoglio izabran za papu.
Maradona se okušao kao trener još 1994. i 1995., dok je bio pod Fifinom suspenzijom zbog efedrina, koji se iznenađujuće našao na popisu dopinga. U tandemu s bivšim suigračem iz Argentinosa Carlosom Frenom vodio je Mandiyú i Racing Club, sa skromnim uspjehom. Na prvi idući trenerski angažman čekao je do 2008., kad mu je Argentinski nogometni savez povjerio seniorsku reprezentaciju s Messijem, Tévezom, Agüerom, Verónom i Maxijem Rodríguezom.
Započeo je izborničku eru s trima pobjedama u kvalifikacijama na Svjetsko prvenstvo 2010., ali je potučen s 1:6 od Bolivije na rijetkom zraku La Paza. Plasman u Južnu Afriku bio je neizvjestan do dviju pobjeda u zadnjim kolima. Na završnici je zvjezdana Argentina svladala prva četiri protivnika, ali je u četvrtfinalnom sudaru s Njemačkom nokautirana s 0:4, oprostivši se od Mundijala i – Maradone. U proteklom desetljeću radio je u klubovima nevelikog ugleda, počevši od emiratskog prvoligaša Al Wasla 2011./2012. Pet godina poslije preuzeo je emiratskog drugoligaša Al Fujairi, koji je izborio prvu ligu – nakon otkaza Maradoni.
Prelaskom u meksičkog drugoligaša Dorados iz Culiacána 2018. podigao je puno prašine jer je savezna država Sinaloa notorna po narkokartelu i njegovu bivšem bossu El Chapu Guzmánu. Pod Argentincem Dorados je igrao vrlo dobro, ali je poražen u finalu doigravanja za prvu ligu. U zadnjoj trenerskoj epizodi, započetoj krajem 2019., dočekao je osmijeh sreće u vidu – koronavirusa. Njegova Gimnasia iz La Plate ostala je u prvoj ligi jer je argentinski savez zamrznuo statuse svih klubova na godinu dana uslijed pandemije, koja je spriječila odigravanje sezone 2019./2020. do kraja. Budući da je cilj ostanka ostvaren, Gimnasia je u lipnju produžila Maradonin ugovor za jednu godinu.