Jelačićeva odora i Zagorkini likovi inspirirali su modele Urbane banice
Nova kolekcija Marije Milković rezultat je diplomskog rada za koji je istraživala dvije godine
Kako bi povijest i estetika odijevanja izgledale da su u doba bana Jelačića žene bile na vlasti? Ideja je to s kojom je Marija Milković krenula u izradu diplomskog rada na Tekstilno–tehnološkom fakultetu. Na njemu je protekli tjedan i diplomirala kostimografiju s odličnom ocjenom, nakon što je proučavala vez koji je na svojim odijelima nosio ban Josip Jelačić, ali i dizajn njegove odjeće te mode pripadnika Hrvatskog narodnog preporoda te ilirskog preporoda. Temu “Projektiranje kolekcije odjeće inspirirane likom i djelom bana Jelačića” odabrala je s razlogom jer ima puno dodirnih točaka s brendom koji je 1999. pokrenula njezina majka Vesna, kada je, u 38. godini, odlučila promijeniti zanimanje pravnice.
Utjecaj Beča i Pariza
Etno butik Mara s vremenom je postao sinonim za odjeću koja je spoj modernog s tradicionalnim jer svaki komad koji njih dvije dizajniraju ima neki hrvatski etnomotiv, a odijevale su, među ostalim, i bivšu predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović.
– Osim toga, hrvatska moda sredinom 19. stoljeća zapravo je kombinacija modnih stilova Europe, posebice Beča i Pariza, s hrvatskom tradicionalnom odjećom. A to je ujedno i lajtmotiv našeg brenda – kaže Marija Milković, dodajući da je u doba bana Jelačića odjeća ujedno bila i iskaz snage, hrabrosti i nacionalnog identiteta tada malog naroda
Linija se sastoji od dva sakoa, suknje, hlača, korzeta, kape, torbe i lepeze, a kreacije nosi Božica Tunjić, koja se fotografirala i s autoricom u sastavu Habsburške Monarhije te je kao vizualna budnica bila i svojevrsna uniforma preporoda. Diplomski na tu temu odlučila je napraviti tijekom šetnje glavnim zagrebačkim trgom, na kojem je tražila inspiraciju, a sinulo joj je kad joj se kip bana našao u fokusu.
– Otišla sam potom u Hrvatski povijesni muzej, u kojem kao eksponat drže odoru Josipa Jelačića, rad bečkog krojača Gibača, rodom Hrvata iz 1848. godine. Istraživala sam i muzejske kataloge, znanstvene članke, koristila i internet, a sve je trajalo dvije godine – govori. Banovu je odjeću analizirala i prema bistama te spomenicima, ali i slikama, poput njegova portreta koji je naslikao Ivan Zasche ili “Hrvatskog preporoda” Vlahe Bukovca, koji je na velikom svečanom zastoru Hrvatskog narodnog kazališta. Drugi dio rada bio je, dodaje, eksperimentalni jer je potom projektirala liniju “Urbana banica”, za “modernu ženu koja svojim odijevanjem šalje poruku žene ponosne na svoju nacionalnu povijest i pretke”. Vez je nastao strojno, uz pomoć specijaliziranog softverskog programa Willkommen.
– Tradicionalno se vez izvodio ručno pomoću igle i konca, a ponekad i finom žicom. Upravo na vojnim odorama 18. i 19. stoljeća koristila se tanka upletena zlatna ili srebrna žica. U današnje vrijeme vez se modernizirao strojnom izradom, što je ubrzalo proces te ga time učinio i cjenovno prihvatljivijim – kaže Marija Milković, dodajući da je upravo pozicioniranje motiva veza te njegova detaljna priprema u računalnom programu bio najzahtjevniji i najdelikatniji dio posla. Jer o kvaliteti razrade crteža ovisi i preciznost izvezenog motiva.
– Potrebno je bilo naći oblik i formu veza, a da ne odem u nešto što je neprepoznatljivo, već da onaj tko ga vidi odmah kaže: ‘Da, to je to’ – ističe, dodajući da se cijela kolekcija temelji na crvenoj, bijeloj i plavoj boji.
– Sastavni je to dio i ilirske nošnje. Odjeća krojem nalikuje građanskom odijelu, ali korištenjem tih boja podsjeća na narodnu nošnju tadašnjih pučana – kaže Marija Milković. Koristila je motiv hrasta i žira te metodu ukrasnog kopčanja koja imitira vojnu odoru. A kolekciju je prikazala u dva modela, “Urbana banica Mirena” i “Urbana banica Dorja”.
– Imena oba modela preuzeta su iz romana Marije Jurić Zagorke. Linija se sastoji od dva sakoa, suknje, hlača, korzeta, kape, torbe i lepeze – kaže Marija Milković te dodaje da su u doba Hrvatskog narodnog preporoda dame nosile lepeze ispisane narodnim porukama na stranim jezicima pa je na svoju lepezu također stavila uzrečicu “Što Bog dade i sreća junačka”.
Ide i uz traperice
Vodila je brigu i o tome od koje će tkanine sve sašiti. U izradi je, naime, upotrijebljen materijal koji se koristio u doba bana Jelačića, što je saznala u povijesnim izvorima. Riječ je o baršunu i čoji, koje je nadopunila modernim modnim izričajem i suvremenim tkaninama, poput tila.
– Kolekcija je osmišljena tako da se lako slaže i sa suvremenim odjevnim kombinacijama. Crveni sako, primjerice, ići će dobro s trapericama, bijeli s plisiranom suknjom, hlače i korzet s kožnatom jaknom, torba uz pamučnu bijelu haljinu i špagerice, a kapa uz asimetričan kroj kaputa – kaže Marija Milković i dodaje da je odjeća koncipirana i za otvoreni i za zatvoreni prostor, a namijenjena je za odlazak u kazalište, koncerte te na svečane skupove. Već je dobila narudžbe za sakoe, a za original koji je izradila za diplomski, jednako kao i ostale odjevne predmete, ima druge planove.
– Najprije ću ih staviti u naš izlog, a voljela bih da kolekcija ode u neki muzej, na izložbu, no to se još mora dogovoriti – zaključuje.