Livaković košta 10 milijuna € i želi u klub gdje će biti prvi vratar
Zašto najbolji Dinamov igrač još nije dobio adekvatnu ponudu?
Dinamovi vratari uvijek su intrigantna i škakljiva tema za raspravu. Ne tako davno aktualna su bila Dinamova nevjerojatna lutanja oko odabira prvoga golmana, kada su se u relativno kratkom razdoblju na vratima izmjenjivali Zelenika, Migliore, Sandomierski, Eduardo i Šemper, a danas, kada Dinamo zapravo ima vratara svjetske klase, koji ga je čudesno spašavao i u susretu s Feyenoordom, ne možemo se čudom načuditi što, zaboga, Dominik Livaković još radi u Dinamu.
Vratara je teško prodati
Vjerojatno si je i on to pitanje postavljao cijelo ljeto, vjerojatno još većim intenzitetom otkako je postao svjestan šokantne spoznaje da je vratar Lokomotive (pazite, Lokomotive!) Ivo Grbić, bez ijednoga nastupa za reprezentaciju, dobio angažman u Atleticu, a on, prvi golman nacionalne momčadi i Dinamov svetac zaštitnik, Dominik Savio Livaković, ostao je zacementiran u Maksimiru.
S jedne strane, svima kojima je stalo do Dinama trebalo bi biti drago da plavi imaju hobotnicu na vratima na koju se uvijek mogu osloniti, i da je ona jamstvo da Dinamo u Europi neće doživljavati brodolome. S druge strane, većina će Livakovićevih poklonika njegovu trenutačnu poziciju doživjeti kao kozmičku nepravdu prema jednom doista izvrsnom vrataru koji je, ni kriv ni dužan, pustio korijenje u Maksimiru i rezignirano promatra kako njegovi suigrači, jedan po jedan, odlaze iz Dinama.
Pogledajte taj niz u posljednje tri godine, pravac Njemačka, Engleska, Italija, Rusija: Brekalo, Ćorić, Benković, Sosa, Šunjić, Šemper, Olmo, Gojak, Moro, Gvardiol. A gdje je Livi? Eno ga, čuči u Maksimiru i još čeka svoga Godota.
Naravno da ga to čučanje ne žulja do neizdrživosti, jer naš heroj Livi čuči na 600.000 eura godišnje, ali, opet, izostanak bilo kakve akcije i kluba i menadžera oko transfera sigurno ga čini nervoznim i nestrpljivim.
Svjestan vlastite bespomoćnosti u ovoj situaciji, Dominik Livaković odlučio je činiti ono što čini već godinama: briljirati na Dinamovim vratima i pritom ostvarivati impozantne brojke. Tako Livi ima čak 198 nastupa u osam sezona provedenih u Hrvatskoj ligi, i samo legendarni Ladić (231) od reprezentativnih vratara ima više od njega (Pletikosa 164, Butina 154, Subašić 136, L. Kalinić 113). Livaković već ima i 34 europska nastupa za Dinamo (od toga deset u Ligi prvaka), a od vratara plavih ispred njega su Ladić s 43 te Butina i Kelava sa po 36.
I onda, povratak na pitanje s početka priče: što, zaboga, Dominik Livaković još radi u Dinamu? Pitali smo čovjeka bliskoga igraču, izvanredno upućenog u situaciju na tržištu.
– Vratara je danas teško prodati – kaže naš izvor i pojašnjava:
– Najprije, Livaković ima odštetnu klauzulu od 10 milijuna eura, što je za vratara popriličan iznos. Klubovi u Španjolskoj, Italiji i Njemačkoj na vratarskim su pozicijama “zatvoreni”, a Livaković je vratar koji ne ide bilo kamo, odnosno ne da bi bio drugi vratar. Ostaju nam, dakle, Engleska i Francuska. Englezi mogu platiti, ali očito nemaju potrebu za vratarima, dok je francuski Rennes ljetos bio pregovarao s Dinamom o Dominiku, ali se onda odlučio za vratara Dijona, zato što ga bolje poznaje i jer govori francuski.
Livi će uskoro napuniti 26
Naš sugovornik upućuje nas i na analizu netom završenoga prijelaznoga roka. A ona kaže kako su u prvih sto najvećih transfera protekloga ljeta samo dva bila vratarska, na 58., odnosno 76. mjestu. Rennes je prodao Edouarda Mendyja u Chelsea za 24 milijuna, a Bournemouth Aarona Ramsdalea u Sheffield United za 20,5 milijuna eura. Vratari očito nisu tako tražena roba, osobito ne iz Hrvatske lige za 10 milijuna eura, i ne za status prvoga vratara jakoga kluba iz zapadne Europe, pa makar on bio i reprezentativac svjetskoga doprvaka. Primjerice, kada je Montpellier bio ponudio šest milijuna eura za Dominika, taj klub nije imao nikakvu šansu.
I tako, vrijeme curi, Livaković će uskoro (9. siječnja) napuniti 26, što je dob u kojoj se u Dinamu već postaje legenda, poput Ladića, Sammira i Ademija, vratarski će rekordi padati, ali cijena na tržištu sigurno neće. I opet, ništa neće narušiti Livijevu sabranost. Dok je njega, Dinamo ima bar tanašnu nadu da će prezimiti u Europi. Bez njega, ne bi bio otišao ni dalje od Cluja.
Svjestan bespomoćnosti u ovoj situaciji, Dominik je odlučio činiti ono što čini već godinama: briljirati na Dinamovu golu