Plod bogova i ljudi
Maslina kao motiv i kao sveprisutan simbol zaokuplja umnike, duhovnjake i umjetnike iz doba procvata helenističke civilizacije
Kao i svake godine dočekali smo doba masline, doba stabla koje je od samih početaka označilo uspon bogova i čovjeka. Dovoljno je samo pogledati krajolik, u kojem se s terasastih kamenitih brežuljaka spuštaju srebrni maslinici sve do mora, koje bismo mogli zateći diljem Sredozemlja, još od prvih otkucaja prapovijesnog i povijesnog vremena. No u novije doba maslina je kolonizirala i druge kontinente pa se terase i zelene aleje maslinika protežu od Južne i Srednje Amerike, preko SAD-a do daleke Australije.
Tisućljetna je, naime, i uporna ekspanzija najsvetijeg stabla zapadne civilizacije. Ona koja od najstarijih vremena, kao gotovo mistična pustolovina otporne i dugovječne masline, u neprekinutom nizu traje sve do danas. Suho triješće debla i lišće maslina iz grobnica, koštice u ukopnim žarama, iz njihove zajedničke pradomovine Kolhide na obalama Crnog mora, vraćaju nas tri tisuće godina prije Krista. Preše za tiještenje maslina i proizvodnju ulja pronađene su i na nekoliko staroegipatskih arheoloških lokaliteta, realističan prikaz branja maslina krasi atensku amforu iz slavnog razdoblja crvenofiguralne keramike, još iz VI. stoljeća. Uz njih se vežu mnogi reljefi i figuralni mitološki prizori iz tog posljednjeg helenskog arhajskog i početka klasičnih stoljeća prije Krista. Ali, istodobno, maslina kao motiv i kao sveprisutan simbol zaokuplja umnike, duhovnjake i umjetnike iz doba procvata helenističke civilizacije, sa sličnim izražajnim svakodnevnim i ritualnim porukama. Maslina je izravno utjecala na likovnost i oblikovnost, poljodjelstvo i društveni život i, naravno, gastronomiju Starog Rima i Rimskog Carstva. O njima rječito i slikovito govore brojne kronike i zemljišne listine i notarski spisi, koji nam izravno svjedoče o već razvijenim načinima uzgoja ovog svetog stabla te jasni zapisi o proizvodnji ulja kao ključnog, duhovnog, ljekovitog i kulinarskog temelja, koji je ugrađen u sam smisao postojanja i uspona čovjeka na pozornici povijesti i, naravno, ploda masline kao kultnog predznaka kulture i gastronomije, i jednostavne profinjenosti našeg i antičkog svijeta. Masline su bile sveto stablo i sveta hrana grčkih bogova na Olimpu. Kažu mitovi da je i samog dječarca Zeusa u bijegu pred Titanima, njegovim roditeljima i prvim nebeskim vladarima, podojila koza Alteja pod stablom masline, tako da je već u trenutku kad je ustoličen na prijestolje Olimpa, maslinovo ulje odredio kao nektar bogova, a masline kao jelo besmrtnika. Istu će legendu, kako bi dokazao svoje božansko podrijetlo mnogo, mnogo kasnije svojim vojnicima prepričavati i sam Aleksandar Makedonski, tako da su ga od milja i zvali jarčićem i smatrali samim Zeusovim i Atlejinim sinom.
Mnogi keramički tanjuri iz najstarijeg grčkog razdoblja, stoga prikazuju dvije koze kako se penju na stablo masline. Pa je tako maslina postala simbol jedne od najvažnijih helenskih boginja, Atene, rođene iz Zeusova koljena. Njoj su bogovi dodijelili vladanje nad svim posjedima tog slavnoga grada i cijelom Atikom. Kažu da je iz zahvalnosti što su izabrali nju kao svoju zaštitnicu, a ne boga mora Posejdona, boginja tada hitnula svoje koplje na Akropolu, atensko sveto brdo. I po volji njezine, kao i božanske volje samog Zeusa, na mjestu gdje je udarilo o zemlju izrasla je maslina. Isto sveto drvo masline još dogorijeva u kuhinjama, na ognjištima, u hramovima, posvuda gdje se sluša riječ istinskih gurmana koji kušaju jela s maslinama i maslinovim uljem, pa bili oni ljudi, proroci ili bogovi.