IZBOR SLAVENA RIMCA

Gotovo je već godina dana prošla otkako je Slaven Rimac (46) otišao s kormila Cedevita Olimpije i otkako je bez posla. No njega to ne čini zabrinutim.

– Ja nikad nisam bio pretjerano nervozan. Iz nekog mog iskustva, ako si spreman raditi, uvijek ti se pojave neke opcije. Ja vjerujem da će biti dobrih ponuda, a može ih biti na ljeto, za tri mjeseca, a možda već sutra.

Kako je biti bez angažmana? – Nakon smjenjivanja mi treneri ponekad se prikažemo većim žrtvama nego što jesmo. Jest da boli kada ti daju otkaz, i to je ružna strana priče, ali ako si ugovorno zaštićen, ti ćeš još neko vrijeme dobivati plaću i to je ljepši dio priče. Ja sebi otkaz ne predstavljam kao kraj svijeta. Za Cibonu i Olimpiju radio sam najbolje s onim što sam imao, no trenerov domet ovisi o puno faktora na koje on ne utječe. Ti možeš raditi jednako dobro da ti jedna sezona prođe jako dobro, a već sljedeća loše.

“Šarićevo vrijeme dolazi”

Sudbina je htjela da je na njegovo mjesto na klupi Cedevita Olimpije došao njegov dobar prijatelj Jurica Golemac, čovjek kojega je upravo on uveo u trenerske vode. – Koliko se sjećam, Jure je tada bio na raskrsnici, nadomak tome da radi posao skauta za NBA klub, no sada se vidi da nije pogriješio što je tada prihvatio moju ponudu da radi sa mnom.

A kako je pak Rimac odlučio biti “coach”?

– Kada sam završavao igračku karijeru, tada je u Ciboni sportski direktor bio Nikša Prkačin i on mi je predložio da počnem raditi kao pomoćni trener u svom bivšem klubu.

Kao glavni trener Rimac je momčad naslijedio od Nevena Spahije. – Kada smo Jurica i ja preuzeli Cibonu od Spahije, išli smo ciljano usmjeravati igru na Šarića. Nakon odlaska Janninga i Strawberryja, Blassingame se smatrao gazdom momčadi, no uspjeli smo ga pridobiti da više vjeruje Šariću, bez obzira na to što on tada još nije napunio ni 20 godina. Njih dvojica odlično su surađivala, a naša prednost bila je što su obojica činila suigrače boljima, a u 80 posto slučajeva najbolji igrači u momčadima ne čine suigrače boljima.

A takva kompozicija momčadi i stručnog stožera donijela je Ciboni neočekivan, zapravo senzacionalan naslov prvaka ABA lige, i to usred Beograda. A šest godina kasnije, u Cedevita Olimpiji, Slavenu će se dogoditi to da je smijenjen i da će ga naslijediti upravo njegov bivši pomoćnik Golemac. – To je takav posao i nema smisla da se ljutimo jedni na druge. Ako ti nisi napravio dobar posao, ili uprava nije zadovoljna, ti nećeš više biti trener, a tko će doći iza tebe, time ne treba razbijati glavu pa mi također nije nimalo smetalo kada me je Mulaomerović, u sličnoj situaciji, naslijedio u

Bojan Bogdanović (Utah Jazz)

Kruno Simon (Anadolu Efes)

Dario Šarić (Phoenix Suns)

Ivica Zubac (LA Clippers)

Miro Bilan (Dinamo Sassari) 10 7 5 3 1

Slaven Rimac u izboru VL-a za košarkaša godine odabrao je ovih pet igrača

Ciboni. Sutra ću ja možda naslijediti nekoga svog kolegu, bivšeg suradnika.

Inače, Slaven se u Ljubljanu preselio zajedno s cijelim klubom. – Stekao sam dojam da su u Hrvatskoj, počevši od Saveza, svi rekli hvala Bogu, idite više, ne možemo vas ovdje više gledati, što ljudi koji stoje iza tog kluba svakako nisu zaslužili. Uostalom, nakon toga se vidjelo da Hrvatska više nema kluba koji je u stanju igrati u Europi.

Je li ta hibridna Cedevita Olimpija zapravo slovenski klub?

– Tu je uistinu riječ o hrvatsko-slovenskom klubu, no svatko će danas reći da je to slovenski klub. Ne znam je li to klub odveć loše iskomunicirao, jer bilo je zamišljeno i da se neke utakmice igraju u Zagrebu, no činjenica je da su hrvatski mediji olako dignuli ruke od tog kluba. I zato mi je drago da u Zagrebu raste Cedevita Junior i da će taj klub već dogodine igrati HT Premijer ligu.

A taj novi klub ima potencijala da bude inkubator iz kojeg bi jednog dana, nadamo se, mogli izlaziti kandidati za košarkaša godine. A u tom tradicionalnom Večernjakovu izboru, evo kako je glasovao naš današnji sugovornik.

– I dva mjeseca Bogdanovićevih igara u 2020. bila su mi dovoljna da ga stavim na prvo mjesto. To je igrač s kontinuitetom koji se mora vrednovati. Simon je imao doista jako dobru godinu i takvih, plemenitih igrača sve je manje. Dobrim igrama u NBA balonu Šarić si je osigurao jako dobar ugovor i ja sam uvjeren da njegovo vrijeme tek dolazi. Zubac je pak igrač koji odlično koristi svaku svoju minutu. Bilan je pak jako dobro odigrao kvalifikacijske utakmice za reprezentaciju.

Bez obzira na to što ih nije uvrstio u svoj izbor, Rimac nam je ponešto kazao i o povratnicima iz NBA lige Benderu i Žižiću.

– Dragan i Ante imaju kapacitet da igraju za momčad euroligaškog prvaka. Nije sramota napraviti korak dva unazad i dosegnuti svoj razvojni maksimum. Ljudi zaboravljaju da svake godine u NBA ligu dolazi 50-60 novih igrača i, ako u startu nisi u prvom planu, velika je prilika da će doći novi igrač na tvojoj poziciji. Zbog golemog novca koji se nudi u sklopu “rookie” ugovora, Europljani u NBA odlaze vrlo mladi, no s obzirom na to da su u međuvremenu dosta i zaradili, pametno je što su spremni vratiti se u Europu da bi s 26, 27 godina opet bili u situaciji da zaigraju u NBA ligi. Zubac je dobro iskoristio svoje minute, no Bender i Žižić morat će nekim drugim opcijama razvijati svoje kapacitete.

Bio na pragu NBA lige

Kao igrač i Slaven je bio na pragu NBA lige.

– Nakon što sam dobro odigrao Eurobasket 1997., sljedeće ljeto završio sam na NBA “workoutsima”. Imao sam sve dogovoreno sa Seattleom, no problem je bio što su oni tada na toj poziciji imali Hawkinsa i Champana, a dogodio se i “lockout”, a meni je stigla odlična ponuda od Tofaša pa sam odlučio prihvatiti nešto konkretno i ne čekati da NBA liga krene. Jedan njegov bivši trener kazao nam je za njega da je ostvario najviše 60 posto svog raskošnog potencijala.

– U pravu je onaj koji kaže da sam mogao ostvariti više, no četiri godine sam bio zakucan za klupu Cibone, a danas, kada to nekome napravite, toga nema više nigdje. No osim trenerskih bilo je tu i mojih pogrešaka, mogao sam ja bolje postupiti. Trebao sam reagirati, nametnuti se radom, razgovorom, a ja sam razmišljao “pa trener me ne voli, ne mogu ja tu ništa napraviti”. Uostalom, mogao sam otići iz Cibone nekamo gdje bih više igrao, možda u Split ili u inozemstvo, no meni je odgovaralo da sam doma, u komfornoj zoni, jer sam imao jako dobar status u okruženju pa i u medijima – iskreno će Rimac.