OD DANAS SE NEĆE KGB-u I PUTINU VJEROVATI VIŠE NEGO FBI-u

SDonaldom Trumpom nikad nisam mogla znati što očekivati, piše bivša britanska premijerka Theresa May za Daily Mail i dodaje rečenicu koja nas podsjeća koliko je bivši američki predsjednik bio blizu razaranja najmoćnijeg saveza koji je Amerika stvorila u svojoj povijesti: “Kad britanska premijerka izlazi na zajedničku press-konferenciju pred svjetske medije, ne znajući hoće li se predsjednik SAD-a kraj nje složiti s time da je NATO bedem naše kolektivne obrane, onda znate da živite u neobičnim vremenima”.

Vremena su se jučer promijenila, nadajmo se nabolje. Otišao je vjerojatno najgori američki predsjednik u povijesti. Najgori jer je nepodnošljivom lakoćom laganja i obmanjivanja aktivno produbljivao podjele među američkim građanima. Te podjele, nažalost, nisu danas samo tako nestale. Najgori i stoga što je američke prijatelje u svijetu ponekad tretirao kao najgore neprijatelje, a neprijatelje, razne diktatore i autokrate, od Moskve do Pyongyanga i Beograda, kao ravnopravne prijatelje. Bilo je degutantno gledati kako Trump više vjeruje KGB-ovu izdanku Putinu nego FBI-u, ili kako razmjenjuje ljubavna pisma s Kim Jong-unom, ili kako Trumpovo Vijeće za nacionalnu sigurnost (NSC) na Twitteru aplaudira Aleksandru Vučiću citirajući neke nepamtljive gluposti iz usta notornog Aleksandra Vulina.

Na kraju krajeva, najgori je američki predsjednik i zbog toga što je njegov “approval rating”, potpora koju mu daju građani u redovnim anketama, najniža otkako su se 1938. takve ankete počele provoditi. Donald Trump prvi je američki predsjednik čiji rejting u tim anketama nikad, ali baš nikad tijekom mandata nije prešao 50 posto. Ocjena da je najgori nije, dakle, samo dojam, potkrijepljen nekim konkretnim primjerima, nego je izmjerena činjenica.

Problem je, naravno, što su te podjele na kojima je radio toliko duboke da velik dio njegovih birača ne mari više ni za kakve političke činjenice, nego u Trumpa i njegovu krilaticu MAGA (Make America Great Again) vjeruje poput vjeruju sljedbenika nekog opskurnog kulta. Steve Bannon, nekadašnji Trumpov šef kampanje i glavni strateg na početku mandata u Bijeloj kući, jučer svježe spašen od kaznenog progona predsjedničkim pomilovanjem, ovako prekjučer započinje svoju podcast-emisiju: “Javljamo se uživo iz zelene zone u onome što je nekad bio glavni grad naše nacije, a sada je oružani logor…” Nema kraja tom potpaljivanju najnižih strasti, tom besramnom huškanju Trumpovih pristaša na pobunu protiv demokratskog rezultata izbora i protiv samog ustavnog poretka zemlje koju toliko vole da bi je, valjda, najradije ugušili. Dva tjedna nakon što je isprovociran napad na zgradu Kongresa u kojemu je petero ljudi izgubilo život, huškač Bannon (ne libimo se napisati da je huškač, jer smo mu to rekli i u lice tijekom intervjua za Večernji list prije dvije godine u Bruxellesu) huška istu ciljanu publiku tvrdnjom da Washington više nije njihov glavni grad jer je razina sigurnosti podignuta kako se ne bi ponovio napad poput onog na Kongres 6. siječnja i kako ne bi nepotrebno stradalo još ljudi!?

Žive rane u američkom društvu i podjele koje su duboke i divlje poput Grand Canyona mogu se zaliječiti. Ne jednostavno, ne lako, ali mogu. I negdje treba početi. Danas može biti taj dan.

Žive rane u američkom društvu koje je ostavio Trump i podjele koje su duboke i divlje poput Grand Canyona mogu se zaliječiti