Sharbini nije prevaren, morao je znati da ugovor nije valjan
Sud odbio zahtjev nogometaša za istragu protiv HNK Rijeka Dva civila ubili pa im tijela bacili u jamu Bezdanku
Županijski sud u Rijeci odbio je zahtjev Anasa Sharbinija, bivšeg nogometaša Rijeke i Hajduka, za pokretanje istrage protiv Srećka Juričića, Dena Šćulca i HNK Rijeke zbog prijevare. Sharbini je kao privatni tužitelj u ožujku lani zatražio provođenje istrage, nakon što je njegovu kaznenu prijavu odbacio ODO Rijeka.
Prijave neosnovane
A u kaznenoj prijavi, kao i u zahtjevu za provođenje istrage, nogometaš je Juričića, sportskog direktora HNK Rijeka, Dena Šćulca, člana uprave tog kluba, i svoj bivši klub osumnjičio za prijevaru. Juričić i Šćulac sastajali su se tijekom 2016. sa Sharbinijem kako bi s njim postigli dogovor o raskidu ugovora koji je nogometaš s klubom sklopio 7. kolovoza 2015. Dogovor o raskidu ugovora nije postignut, a Sharbini je u prijavi naveo da mu je dvojac ponudio aneks ugovora prema kojemu mu je HNK Rijeka najkasnije do 15. ožujka 2018. trebala isplatiti 1,8 milijuna kuna. Sharbini je na to pristao, a Juričić je aneks ugovora potpisao i na njega stavio pečat
HNK Rijeka, iako je, tvrdio je u prijavi Sharbini, znao da aneks ugovora neće potpisati Šćulac niti će se aneks ugovora registrirati u Hrvatskom nogometnom savezu (HNS). Sharbini smatra da su ga i oni i HNK Rijeka takvim ponašanjem prevarili, što je, kako tvrdi, doznao kada je dostavio račune na naplatu, a klub mu ih je vratio uz obrazloženje da njegovo potraživanje nije osnovano. On ih je nakon toga prijavio zbog prijevare, no njegovu kaznenu prijavu odbacilo je tužiteljstvo, a kao neosnovan odbačen je i njegov zahtjev za provođenje istrage. Ispada da je u nogometnom svijetu uobičajeno da ugovor potpišu igrač i sportski direktor, da taj ugovor ili aneks budu ovjereni i pečatom kluba, no to ne znači da taj ugovor ima pravnu snagu dok ga ne potpiše i ovlašteni član uprave kluba. Odnosno, uprava se ne mora složiti s dogovorom igrača i sportskog direktora, a dok ugovor ne supotpiše i član uprave te dok se on ne registrira u HNS-u, nije pravovaljan. I tužiteljevo i sud zauzeli su stav da je to Sharbiniju moralo biti poznato jer je slične ugovore i ranije potpisivao pa samim time nije bila riječ o prijevari, zbog čega su njegove prijave odbačene kao neosnovane.
Sharbini je u svom iskazu naveo da 2013. s HNK Rijeka zaključio dvogodišnji ugovor. Novi trogodišnji ugovor s HNK Rijeka sklopio je 2015.
– Nakon tog drugog ugovora malo sam igrao za Rijeku te sam bio na posudbi u Turskoj. Kada sam se vratio, više nisam bio dobrodošao u klubu pa sam počeo pregovarati o raskidu ugovora. Dogovorili smo da ću i dalje dolaziti i trenirati, dobivati plaću od 6125 eura mjesečno, dok će mi HNK Rijeka isplatiti iznos od 1,8 milijuna kuna u tri rate. Aneks je sklopljen negdje u rujnu 2016. i u njemu je bilo naznačeno sve o čemu smo pregovarali. Osobno sam ga potpisao, a potpisao ga je Juričić. Nisam išao za tim da ga treba potpisati i Šćulac, kao i da treba i potpis Vlatka Vrkića da bi bio valjan. Smatrao sam da je Šćulac potpisao ugovor, na njemu je bio pečat Rijeke, a kada sam nakon mjesec dana zatražio isplatu 900.000 kuna, Ivan Mance, zamjenik sportskog direktora, rekao mi je da moram biti strpljiv. Redovito sam odrađivao treninge s pomoćnim trenerom mimo ekipe te sam dobivao mjesečnu plaću – kazao je Sharbini.
Odbijali isplatiti novac
Kazao je i da nakon toga više nije pitao za novac sve do raskida ugovora u lipnju 2018., kada je zatražio i pomoć odvjetnika jer mu je Rijeka i dalje odbijala isplatiti novac.
Juričić je iskazivao da je Sharbiniju morala biti poznata procedura potpisivanja ugovora jer je poznata svim igračima pa je, kako tvrdi, Sharbini morao znati da aneks ugovora nije valjan jer mu nije vraćen potpisan. Uz to, Juričić je naveo i da je osobno smatrao da je zaključeni aneks ugovora ne bi bio dobar za klub te ga u konačnici nije ni predao upravi kluba na potpisivanje.
Šćulac je tvrdio da nije nazočio pregovoru oko aneksa Sharbinijeva ugovora niti je bio nazočan kada ga je Juričić parafirao.
– Da postoji problem, doznao sam tek kada je pokrenut postupak pred Arbitražnim sudom HNS-a – ustvrdio je Šćulac. Arbitražni sud HNS-a u listopadu 2019. odbio je tužbeni zahtjev Sharbinija kojim je tražio da mu HNK Rijeka isplati 1,9 milijuna kuna. Županijski sud u Rijeci utvrdio je da na spornom aneksu nema potpisa nijedne osobe koja je ovlaštena za zastupanje HNK Rijeka, a nema ni potpisa ovlaštenih predstavnika Županijskog nogometnog saveza, kao ni potvrde da je ugovor verificirao odbor za registraciju klubova i igrača HNS-a pa su zaključili da nije riječ o prijevari jer je Sharbini dobro znao kakva je procedura.
Dane Radočaj (70), zvani Jablan, u odsutnosti je na Županijskom sudu u Rijeci nepravomoćno osuđen na osam godina zatvora zbog ratnog zločina nad civilima. Riječ je o ponovljenom postupku jer je na prvom suđenju, za razliku od suoptuženika mu, bio oslobođen krivnje. No Vrhovni sud je potvrdio osuđujući dio presude, a ukinuo oslobađajući dio pa se Radočaju ponovno sudilo te je sada nepravomoćno osuđen.
Prema optužnici, teretilo ga se da je zajedno s Danom Radočajem zvanim Gajota, Nikolom Ćuruvijom, Đorđem Kosanovićem, Radoslavom Koraćem i Draganom Galovićem, koji su bili pripadnice Jedinice za specijalne namjene milicije tzv. SAO Krajine, 23. kolovoza 1991. u prostorije nogometnog kluba Krbava u Udbini, priveo Ćazima Vilića, Alu Vilića te Jasmina Vilića. J asmina Vilića su pustili, no Ćazima Vilića su u naizmjenično tukli nogama, rukama i gumenim palicama po glavi i tijelu. Zbog ozljeda je na mjestu preminuo. Nakon toga su njegovo tijelo utovarili u automobil, u koji su smjestili i lisicama vezanog Alu Vilića. Odvezli su se do Krećana, gdje su tijelo Ćazima Vilića izvukli iz vozila, dok je Dane Radočaj Gajota Alu Vilića izveo iz automobila i u njega ispalio jedan hitac, a Ćuruvija najmanje dva. Ale Vilić je preminuo, nakon čega su njegovo tijelo i tijelo Ćazima Vilića prvo prekrili granama, a idući se dan vratili i tijela ubijenih bacili u obližnju jamu Bezdanku.