Siromašni zidaju sami, a bahati ne poštuju zakone struke
Pisma, reagiranja, polemike
Potresi koji su se dogodili na našim prostorima u posljednje vrijeme otkrili su različite propuste, a osobito one koji se odnose na bespravnu i samouku gradnju. Posljedice takvog pristupa dugoročno su znatno štetnije od kratkotrajne dobiti pojedinaca koji se upuštaju u takve kombinacije.
Ne samo na Banovini već i diljem Hrvatske, a osobito na Jadranu brojni se investitori upuštaju u građevinske pothvate ne poštujući zakone struke. Zbog toga se pojavljuju problemi s klizištima, poplavama, nepristupačnim prilazima ili statički loše izvedenim građevinama. Štedeći na izradi arhitektonskih i geodetskih elaborata izbjegavajući plaćanje komunalnih naknada i građevinskih dozvola rješavaju se stambeni problemi, ali se – što je i za veću osudu – povećava dodatna zarada pohlepnih naših sugrađana.
Kada se nešto nepredviđeno dogodi, krivce se uglavnom pronalazi u državi, javnim službama ili nefunkcioniranju gradskih službi. Zanemaruje se činjenica da su pri tome glavni uzroci propusta njihovi vlastiti postupci, od zaobilaženja zakona do nuđenja mita i korupcije lokalnim dužnosnicima i političarima. Tako se kolo zatvara i bez odlučnih i beskompromisnih poteza neće se samo od sebe prekinuti.
Sigurno da je jedan od razloga takvog uobičajenog obrasca ponašanja u našoj državi potreba za što jeftinijom gradnjom i neimaština. Posljedica toga je i izvođenje građevinskih radova u vlastitoj režiji, angažiranje sumnjivih majstora i izbjegavanje izdavanja računa i garancije za izvršene usluge. Osim u građevinarstvu slično je i kod većine uslužnih poslova koji su glavni izvor crnog tržišta i rada u sivoj zoni. Treba li uopće postaviti pitanje kada ste dobili ili zatražili račun pri popravku perilice ili promjene stakla? Zbog toga se i državni proračun slabije puni, manje ima novca za plaće i mirovine i ponovno se vrtimo u začaranom krugu. Postavlja se pitanje mogu li takvu situaciju država i njezine institucije promijeniti ili je to većim dijelom posljedica našeg mentaliteta. Čini se ipak kao logičan odgovor da je taj problem posljedica života u našoj okolini jer kada se iselimo u neku od zapadnih država brzo se prilagodimo drukčijem životu.
Ne natječemo se ni u zgrtanju nekretnina, gradnji što većih kuća ili vožnji u što skupljim vozilima kupljenim na kredit. I, naravno, od vodoinstalatera i ne trebamo tražiti račun jer je nezamislivo da ga za tu uslugu ne dobijemo! Prema tome, za pravila ponašanja i regule života treba se u prvom redu pobrinuti država i velika većina hrvatskih državljana to s nestrpljenjem očekuje.