Brat i sestra za Austriju, ja sam se odlučio za Hrvatsku

Ivan Martinović, ugodno iznenađenje rukometnog SP-a

15.30 18 20.30

sub, 15.30 sub, 18 sub, 20.30

pon, 15.30 pon, 18 pon, 20.30 15.30 18.00 20.30 20:18 29:26 28:29 21:31 23:28 26:26

Ivan Martinović (23) za sada na Svjetskom rukometnom prvenstvu u Egiptu opravdava očekivanja izbornika Line Červara. Trebao je debitirati još lani na Europskom prvenstvu u Austriji, Norveškoj i Švedskoj, ali ozlijedio se nekoliko dana prije puta. U seniorsku reprezentaciju došao je kao jedan od najboljih igrača generacije rođene 1998., koja je bila srebrna na Europskom prvenstvu do 18 godina 2016. te brončana na Europskom prvenstvu dvije godine kasnije. Oba puta Hrvatska je bila domaćin. Na Svjetskom juniorskom prvenstvu 2019. ta je generacija osvojila srebru medalju. Tri igrača s tog juniorskog SP-a sad su u Egiptu – Šarac, Jaganjac i Martinović. A lako se moglo dogoditi da Martinović nikad ne zaigra za Hrvatsku, nego za Austriju, poput njegova brata.

Uzori Duvnjak i Balić

Rođen je u Beču, a roditelji su mu podrijetlom iz Jajca. Rukometnu karijeru počeo je u Fiversima, a sa samo 15 godina debitirao je u najjačem austrijskom rukometnom razredu. U sezoni 2016./2017. proglašen je za najboljeg novaka u austrijskoj rukometnoj ligi. – Već sam imao konkretne ponude raznih menadžera kada sam na EP-u 2016. proglašen za najboljeg desnog vanjskog. Kada sam opet bio dobar na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Gruziji, stigle su nove ponude. Tad je tata prihvatio ponudu Gummersbacha.

Christoph Schindler, sportski direktor njemačkog bundesligaša, istaknuo je da je Gummersbach Ivana pratio jako dugo.

– U Gummersbachu me dočekao Drago Vuković, legenda hrvatskog rukometa, osvajač olimpijske medalje 2004. On mi je jako puno pomogao. Kada smo bili u Gummersbachu, nije prošao dan u gradu a da ne popijemo barem kavu. Trener mi je bio Denis Bahtijarević i nisam ni slutio da ću dobiti tako veliku minutažu odmah na početku. Gummersbach je mali grad u usporedbi s Bečom. Živio sam sam, to mi je bilo teže nego prilagoditi se njemačkom tipu rukometa. Ali brzo sam se naviknuo, igrači su me sjajno primili. Više smo trenirali, više putovali nego u Austriji. Kvaliteta rukometa u Bundesligi je neusporediva, igrati protiv Duvnjaka i Schmidta san je svakog igrača – kaže Martinović.

Tamo se zadržao samo jednu sezonu jer je sjajnim igrama privukao nekoliko zainteresiranih klubova među kojima je izabrao Hannover, gdje trenutačno dijeli svlačionicu s Ilijom Brozovićem. – Otkad sam bio dječak, uzor su mi bili Duvnjak i Balić. Kada sam pozvan u A reprezentaciju, na kvalifikacijama za EP 2020. u Osijeku Dule i ja smo bili cimeri, što me oduševilo. Sa sobom uvijek imam fotografiju s EP-a u Beču 2010. kada sam se fotografirao s njim. Pokazao sam mu je, a on nije mogao vjerovati – rekao je Martinović.

Da mu je Duvnjak idol, dokazuje i činjenica da u klubovima u kojima je igrao ili igra nosi dres s brojem pet. U Egiptu nije mogao dobiti dres s tim brojem jer ga nosi Duvnjak pa je odlučio petici dodati jedinicu – 51. Cijela obitelj je u rukometu?

– Brat Marin i sestra Kristina odlučili su igrati rukomet za Austriju, a ja sam izabrao Hrvatsku. Meni je u početku bio cilj igrati s bratom. Međutim, brat je stariji pa mene tada nisu pozvali u austrijsku reprezentaciju. Bio sam im premlad i nedovoljno dobar. Otišao sam u zadarski rukometni kamp gdje su me treneri primijetili i pozvali prvi put na pripreme – istaknuo je.

Zamalo završio u nogometu

Austrija je na ovom SP-u ispala u prvom krugu, a Ivanov brat nije bio u rosteru. No ionako ne bi došlo do susreta braće jer je Austrija bila u drugom dijelu ždrijeba. Imali smo već jednom slučaj kad je brat igrao protiv brata, na SP-u 2015. u Kataru – Igor protiv Ivana Karačića, Hrvatska protiv Bosne i Hercegovine.

– Imao sam osam godina kada sam se okušao u rukometu zajedno sa starijim bratom. Najprije smo trenirali nogomet, ali obojica smo se na kraju odlučila za rukomet. Stariji brat, dvije mlađe sestre i ja, svi se bavimo istim sportom, a roditelji nas prate na utakmicama. Da nije bilo njih, teško bismo ovo ostvarili – istaknuo je.

Od ostalih sportova prati košarku, posebno NBA ligu. Naravno, to je sport koji se uglavnom igra na PlayStationu, pogotovo mlađi igrači.

– Idol mi je Le Bron James. Kada se hoću motivirati, gledam njegove videe. Navijam uvijek za ekipu za koju on igra pa tako trenutačno navijam za Lakerse, ali inače volim i New York Nickse – kaže Ivan i priznaje da mu je bilo jako žao što zbog ozljede nije mogao igrati na zadnjem Europskom prvenstvu.

– Žalostan sam jer se drugi krug igrao u mom rodnom gradu, Beču. Imao bih jako puno navijača, a igrati pred obitelji i najboljim prijateljima bio mi je san – zaključio je Ivan.