Dokad će država preispitivati tragedije kad je već prekasno
SMRT DVOGODIŠNJE DJEVOJČICE SLOMILA HRVATSKU
“OPROSTI NAM” JEDNA JE OD PORUKA GRAĐANA ISPRED DJEČJE BOLNICE U ZAGREBU
Poruka nade koju sa sobom nosi Uskrs bolno je i uznemirujuće prekinuta viješću o smrti dvogodišnje djevojčice koja je podlegla udarcima onih koji su je trebali štititi od svakoga zla, vlastitih roditelja. Ta je vijest na sam blagdan stigla u svako hrvatsko dvorište, ubrzo je prešla i granice pa se razlila diljem regije, sa sobom noseći podivljalu bujicu emocija, mahom tuge pomiješane s bijesom, koja se kanalizira ispred Dječje bolnice u Klaićevoj, gdje ljudi ostavljaju plišane igračke i dirljive poruke, ali i na društvenim mrežama koje pozivaju na linč monstruoznih ubojica.
Taj bijes, nedvojbeno, svoje korijene vuče iz perpetuiranja prošlosti bez ikakva učinka, kada je riječ o mučnim slučajevima poput ovog, kao i onog iz Pule 2017. kada je majka umorila vlastita sina i onog s Paga kada je otac 2019. pobacao svoju djecu s balkona, ali i tragičnog slučaja Filipa Zavadlava okončanog u krvi. Prošlosti koja nas – odnosno trom i neučinkovit sustav socijalne skrbi – nije ničemu poučila. Oštrica se pritom okreće prema socijalnim radnicima i to je donekle razumljivo, sve dok sustavom upravljaju ljudi poput ravnatelja koji izjavljuje da si je djevojčica mogla sama razbiti glavu ili dok u sustavu djeluju oni koji su je silom vratili iz udomiteljske u biološku obitelj, vodeći se načelom da je pravo roditelja jače od prava djeteta. Kakav god bio sustav, čine ga ljudi koji imaju svoje ime i prezime i svoju kaznenu odgovornost, no iluzorno je očekivati da će smjena nekolicine mjerodavnih pod pritiskom javnosti taj sustav i izliječiti. Socijalni radnici, kojih u Hrvatskoj manjka, koji pod paskom imaju tri puta više obitelji od europskog prosjeka, ne mogu pritom biti jedini krivci za tužnu i poraznu činjenicu da se sustav preispituje tek kada za one najranjivije bude prekasno. Pritom, zaboravlja se na odgovornost sudova koji odugovlače svoje odluke godinama umjesto da izuzmu djecu iz problematičnih obitelji. O tome koliko je država spremna uhvatiti se u koštac s trulim sustavom dovoljno ilustrativno govori činjenica kako je resore socijalne politike i obitelji podvukla pod kapu jednog ministarstva skupa s resorima rada i mirovinskoga sustava. Hitna i neodgodiva reforma sustava socijalne skrbi stigla bi prekasno za djevojčicu iz Nove Gradiške, ali jedino na taj način njezina tragična
• žrtva ne bi bila posve uzaludna.
Bijes i tuga nakon smrti izudarane djevojčice... Mučni slučajevi koji su se dogodili na Pagu i u Puli tromi sustav socijalne skrbi ničemu nisu poučili