Film ‘Gospodar prstenova’ iz 1991. postao je neočekivani hit
Na YouTubeu je objavljena snimka ekranizacije poznate po užasnim specijalnim efektima koja je u nekoliko dana privukla milijune gledatelja
Nakon vrhunske filmske trilogije “Gospodar prstenova” u režiji Petera Jacksona i još tri pomalo suvišna “Hobita”, nismo ni sanjali da nam je potrebna još jedna filmska adaptacija Tolkienovih djela. Ali onda je svijet ponovno otkrio sovjetski televizijski hit “Prstenova družina”.
– Osobi koja je ovo pronašla i digitalizirala treba podignuti spomenik – poslužit ćemo se citatom jednog oduševljenog gledatelja s obzirom na to da smo, gledajući ovaj film, mi ostali bez riječi.
Film koji je u samo nekoliko dana privukao milijune gledatelja objavila je na YouTubeu ruska televizija 5TV, nasljednica sovjetske Lenjingradske televizije. Nazvan “Hraniteli” ili “Čuvari” na ruskom, ovaj genijalni film svjetlo dana ugledao je 1991., baš u osvit pada SSSR-a. “Čuvari”, adaptacija prvog dijela trilogije “Prstenova družina”, na ruskoj televiziji prikazani su samo jednom pa, iako se tijekom godina među Tolkienovim ljubiteljima šaputalo o njegovu postojanju, svi su mislili da je davno izgubljen i zaboravljen u nekom napuštenom skladištu propale televizijske kuće. No, neki je srećković uspio nabasati na prašnjave vrpce, digitalizirao ih i ovo neprocjenjivo blago podijelio s ostatkom svijeta.
Problem s komunistima
Kako vam ne bismo kvarili dojam filma koji možete besplatno u nekoliko nastavaka pogledati i sami, opisat ćemo osjećaj gledanja toga bizarnog ostvarenja u kratkim crtama kao psihodeličnu dječju predstavu koja izgleda kao da ju je s nula kuna budžeta i mnogo entuzijazma režirao netko tko je trunčicu previše vukao iz Gandalfove magične lule. Kostimi pak djeluju kao da su ukradeni s inscenacije Shakespearea učeničke dramske grupe u nekoj srednjoj školi, Frodov odani kompanjon Sam iz nekog razloga ima četiri obrve, moćni orao na čijim leđima leti Gandalf izgleda kao galeb koji je predugo boravio u okolici Černobila, a Golluma jednostavno morate sami vidjeti da biste povjerovali. Eklektični soundtrack koji uspješno prati atmosferu cijelog djela rad je svestranog glazbenika Andreja Djuše Romanova, inače člana prilično popularnog lenjingradskog underground benda Akvarium. Jednostavnim riječima, ovaj je film toliko loš da je dobar.
Sama činjenica da on postoji jednako je fascinantna s obzirom na to da u Sovjetskom savezu nije bilo baš lako nabaviti Tolkienove knjige, a kamoli prijevode. Neki nagađaju da je komunističkim dušobrižnicima problematična bila alegorija borbe hobita, ljudi i vilenjaka sa zapada protiv “zle sile s istoka” pa su stopirali objavu knjiga, dok drugi smatraju da su krivac Tolkienove jezične majstorije koje je vrlo zahtjevno prevesti na ruski jezik. Prva se u prevođenju 60-ih godina okušala prevoditeljica Zinaida A. Bobir, a njezina je, kratka, prepričana verzija knjiga, kružila u formi samizdata te je službeno objavljena tek nakon pada komunizma. Isto je vrijedilo i za druge prevodilačke pothvate ruskih entuzijasta, a jedina službena ruska verzija bila je ona Andreja A. Kistjakovskog, koju su prije objave 1982. godine unakazili cenzori. Sudeći prema komentarima nezadovoljnih ruskih obožavatelja, ni danas ne postoji dobar i kompletan prijevod tih legendarnih knjiga jer se nitko od 2000. godine nije s njima usudio uhvatiti u koštac.
Baletna verzija Hobita
No, ovaj fantastični filmski fijasko Rusima svakako nećemo uzeti za zlo jer ekranizirati Tolkiena nije mala stvar. U tome je uspjela samo nekolicina iako ih je pokušalo mnogo, uključujući Walta Disneyja, Williama Snydera i Georgea Lucasa. Američki animator Ralph Bakshi, poznat i kao otac zločestih crtića, napravio je prvu animiranu verziju 1978. godine, a dvije godine poslije slijedio je animirani mjuzikl “Povratak kralja” produkcijske kuće Rankin/Bass. Tu je i slabo poznati švedski igrano-crtani film koji je zbunjujućim putem nastao inspiriran glazbom s albuma Bo Hanssona “Glazba inspirirana ‘Gospodarom prstenova’” iz 1971.
Doduše, Lenjingradska televizija, očito sklona neobičnim pothvatima, prije “Čuvara” izbacila je još i adaptaciju “Hobita” u kojoj su zvijezde bile baletni plesači Marijinskog teatra. Ne čudi stoga što je “prava” hollywoodska trilogija “Gospodar prstenova” Petera Jacksona bila hit među mladim Rusima. A još su je i gledali u sinkroniziranoj verziji omiljenog prevoditelja Dmitrija Pučkova Goblina, koji je poznat i po iznimno humorističnim prijevodima “Matrixa” i “Ratova zvijezda”. U njegovu “Gospodaru prstenova” Frodo se tako zove Fjodor Mihajlovič, a Aragorn je zapamćen po uzviku: “Tko ne pogodi orka, š*pak je!”
U Sovjetskom Savezu nije bilo lako nabaviti ni Toklienove knjige, a kamoli snimiti film