Ulica gdje su proizvedeni benzin, torpedo, čokolada, batiskaf i nogomet
‘ZVALI SU ME INDUSTRIJSKA’, FASCINANTNA KNJIGA O JEDNOJ RIJEČKOJ ULICI U KOJOJ SE POSLJEDNJIH 300 GODINA RAĐAO I UMIRAO CIJELI SVIJET, SKUPA SA SVIM TEHNOLOŠKIM PROMJENAMA I DRUŠTVENIM SISTEMIMA
Ogradovima su ispisani tomovi knjiga. O samo jednoj ulici ipak manje. Ann Petry, doduše, 1946. piše “Ulicu”, revolucionarno djelo američke književnosti o Harlemu, njegovoj 116. ulici. Ali ta ulica tu nije opisana po dobrom, ona je za nju sjecište rasizma, seksizma, siromaštva i ljudske slabosti.
Opozit tome, po tehnološkom napretku na kojem je mogao pozavidjeti cijeli svijet, a koji se u posljednjih 300 godina rađao i umirao skupa s društvenim sistemima u samo jednoj ulici, riječka je Baračeva ulica. U njoj su nicali pogoni u kojima su se proizvodile svijeće, ulja, tanin, bačve, gradski plin, maslac, fosfati, električna energija, modra galica, koks, vodena para, parni strojevi, brodovi, podmornice, torpeda, kompresori, beton, traktori, benzin, motorna ulja, tehničke masti, parafin, plastična ambalaža, oljuštena riža, čokolada, cigaretni papir, gazirani napici. Tu se konstruiralo košnice, postavljalo pruge, kopalo tunele, borilo protiv špijunaže, montiralo svjetionike, istraživalo zvučne valove, obavljao remont lokomotiva, organiziralo prvo letenje zrakoplovom iznad Kvarnera, odigrala prva nogometna utakmica, uvodilo karantene, primalo okrunjene glave. Pametnome dosta da shvati kakva je to povijesna priča, a riječki kroničar, novinar i pisac Velid Đekić detaljno ju je razradio na više od 400 stranica knjige “Zvali su me Industrijska”, u kojem dokumentaristički, precizno, pitko i zanimljivo bilježi povijest danas više ne tako napredne i užurbane Baračeve ulice, u koju je i sam 30 godina svaki dan službeno dolazio.
– Prvih godina dolazio sam u prometom potpuno zagušenu ulicu. Njome su vladale duge kolone vozila, pune kamiona i autocisterni. Brodogradilište, Torpedo, Rafinerija, Metalografički kombinat i druge tvornice njome su stalno dovozile i odvozile tvorničke terete. Kretao se i velik broj zaposlenih. Cijelom dužinom ulice vidjeli su se s obje strane nizovi parkiranih osobnih vozila. Parkirališno mjesto bilo je već od svitanja nemoguće pronaći. Ulica je vrela poput košnice. Zaduženi za sigurnost imali su teške glavobolje zbog prometnih čepova. Što ako se u nekoj tvornici dogodi požar ili kakva druga nesreća? Kako će se začepljenom ulicom probiti vatrogasci i hitna pomoć? Danas je ulica opustjela, tvornice su mahom uga