Zbog čega Mostar više nije “grad slučaj”, nego su to sada Banja Luka i Sarajevo

U BiH svaki narod ima svoj glavni grad: Bošnjaci Sarajevo, Srbi Banju Luku, Hrvati Mostar. Čak su Izetbegović (SDA) i Dodik (SNSD) izgubili “svoje” gradove, dok je Čović (HDZ) pobijedio u “stolnom gradu”. Izbori su jednima nalijepili, a Mostaru izbrisali

Izborom gradonačelnice Sarajeva stavljena je točka na provedbu rezultata lokalnih izbora održanih prošle godine u BiH. Zapravo, repovi kontroverznih izbora još se vuku, što potvrđuje i nedjeljno ponavljanje izbornog procesa u dvjema općinama (Travnik i Foča), ali drama u trima glavnim gradovima u BiH (“srpska Banja Luka, hrvatski Mostar i bošnjačko Sarajevo”) s izborom gradonačelnika valjda je završena. U predizborno vrijeme sve je upućivalo na to da će jedna od tih prijestolnica, Mostar, i nakon izbora ostati “grad slučaj”, a da će Sarajevo i Banja Luka, i u slučaju promjene vlasti, zadržati stabilnost. Čak su i redatelji izbornog procesa, članovi Središnjeg izbornog povjerenstva BiH, učinili sve da za takav rasplet pripreme preduvjete. Lokalne izbore u Mostaru zakazali su za 20. prosinca, odnosno 35 dana nakon izbora u ostatku zemlje. A 15. studenoga lokalnu vlast birali su svi ostali, pa i birači u Sarajevu i Banjoj Luci. Iako su Milorad Dodik i njegov SNSD pobjednici izbora u cjelini, izbornu utakmicu u glavnom gradu RS-a (Banjoj Luci) izgubili su od mladog kandidata oporbe Draška Stanivukovića. To je izazvalo pravu euforiju u slabašnoj srpskoj oporbi, ali i u Sarajevu i međunarodnoj zajednici. U rječitom Stanivukoviću mnogi su vidjeli alternativu i početak političkog kraja Milorada Dodika.

No nije dugo trebalo da se pokaže kako je Stanivuković mnogo radikalniji u nacionalnoj politici od Dodika, a da su njegovi početni populistički potezi, poput odlaska na posao gradskim prijevozom, tek jeftini PR. Pompozno najavljivane reforme u Banjoj Luci zapele su jer Stanivuković nikako ne može naći zajednički jezik s Dodikovom parlamentarnom većinom. Neki to nazivaju Dodikovom osvetom, ali razvidno je da novi gradonačelnik nije u stanju izboriti se čak ni za proračun. Zbog svega toga novi “grad slučaj” postala je Banja Luka. Jednako kao u Banjoj Luci, rezultati izbora u glavnom gradu BiH - Sarajevu dočekani su s euforijom. Ujedinjena bošnjačka oporba porazila je SDA pa su razni “analitičari” to povezali i zaključili kako još samo ostaje da padne HDZ u stolnom gradu Hrvata - Mostaru i da se proglasi početak kraja vodećih nacionalnih stranaka i njihovih lidera.

Početna opijenost oporbe pobjedom u Sarajevu nije dugo trajala. Bolno otrježnjenje priredili su sami sebi, odnosno

Gradsko vijeće, u kojem formalno imaju sigurnu većinu. Planirali su izbornu pobjedu zaključiti inauguracijom Bogića Bogićevića kao općeprihvaćenog kandidata, i još Srbina, za gradonačelnika. Bila bi to nova pljuska SDA, ali i svima koji osporavaju poslijeratnu multietničnost i otvorenost Sarajeva.

Politika ili trgovina dovele su do raspada većine i Bogićevićeva odustajanja. Kao što je ‘91. rekao povijesno “ne” velikosrpskoj Miloševićevoj politici, isto je to odustajanjem od gradonačelničke pozicije poručio velikobošnjačkim unitaristima. Za sve je okrivljen SDA, ali oporbena koalicija očito je pokleknula zbog unutarnjih slabosti. Bez obzira na to je li u pitanju politička osveta Bakira Izetbegovića ili nešto drugo, na kraju je umjesto Bogićevića na gradonačelničku poziciju zasjela anonimna Benjamina Karić. Već sama činjenica da je izabrana tek pet mjeseci nakon izbora govori da će lokalna vlast biti nefunkcionalna i da će se Sarajevo teško riješiti tek dobivene titule “grada slučaja”.

Za razliku od Banje Luke i Sarajeva, Mostar se uspio osloboditi te etikete koju je godinama nezasluženo nosio. Osobito što je to jedini multietnički grad u BiH. Mostar je bio zatočenik loših odluka i dvostrukih mjerila međunarodne zajednice. Ozračje uoči prvih izbora nakon 12 godina, kao i ono što se događalo na dan izbora, nagovještavalo je da bi Mostar mogao zacementirati status “grada slučaja”. Ipak, HDZ i Dragan Čović nisu poraženi poput Dodika i Izetbegovića u Banjoj Luci i Sarajevu. Poslijeizborni inženjering i pritisak na pojedine vijećnice nisu urodili plodom, pa je izbor Marija Kordića za gradonačelnika potpuno poremetio analitičke konstrukcije o početku kraja nacionalnih stranaka u trima najvećim gradovima. U tu formulu ne samo da se nisu uklopili Mostar i pobjeda HDZ-a već su i Dodik i Izetbegović, odnosno SNSD i SDA, pokazali da još imaju što reći u Banjoj Luci i Sarajevu. Ipak, lokalni izbori donijeli su jednu promjenu. Mostar je prestao biti “grad slučaj” jer se Kordić ubrzo nametnuo kao prihvatljivi gradonačelnik svih Mostaraca razoružavši “analitičare” koji su tvrdili da će on biti fokusiran samo na Hrvate i dijelove grada u kojima su oni većina. Kako sada stvari stoje, teško će se time moći pohvaliti njegovi mladi kolege u Banjoj Luci i Sarajevu. Pred Draškom i Benjaminom ozbiljan je ispit – ujediniti politički podijeljene gradove i osigurati njihovo normalno funkcioniranje. Uspjet će tek kada gradovi kojima su na čelu ne

• budu “gradovi slučajevi”.