Šime Savić: Pokrenuo bih postupak protiv sudaca koji su feštali s Kerumom
Ne može sudac biti na feštama i tamburati i voditi sudove. Budem li predsjednik VS-a, pokrenut ću postupak protiv sudaca koji su se u konobi družili s Kerumom
Odvjetnik dr. sc. Šime Savić, kandidat za predsjednika Vrhovnog suda iz prvog javnog poziva, mogao bi obraćanjem Ustavnom sudu poremetiti tijek postupka u povodu drugog poziva. A sudeći po ovom razgovoru, očito vjeruje kako ima kvalitete zbog kojih bi se predsjednik države Zoran Milanović mogao predomisliti i predložiti ga. Saviću je podršku dalo deset udruga (Ovršni, udruga Veronika Vere – žrtava pravosuđa, Equilibrium, Udruga zagrebačkih dragovoljaca u Vukovaru, Udruga veterana 145. brigade, Korektiv, riječki Pokret otpora, Vratite opljačkano, Hrvatsko društvo logoraša, Zviždač). Prije razgovora ponosno nas je proveo kroz odvjetnički ured kako bi nam pokazao police sa stotinama aktivnih spisa.
Hoćete li podnijeti ustavnu tužbu?
Još nisam odlučio, ali imam još vremena jer je rok za ustavnu tužbu 30 dana od nekog akta, a u ovom bismo slučaju mogli smatrati novi poziv objavljen 2. travnja pa bih imao rok do 2. svibnja. Moglo bi se smatrati i da prvi javni poziv nije derogiran objavom novoga. U drugom pozivu ništa ne piše što je s kandidatima iz prvog poziva koji nije dovršen niti je poništen, a pitanje je i je li to pravno moguće. To je pravna zavrzlama. Napismeno ništa nisam dobio o mojoj kandidaturi, koja je trebala biti poslana Općoj sjednici Vrhovnog suda i saborskom Odboru za pravosuđe kako bi se očitovali o tomu kakav sam ja kandidat. Nakon toga predsjednik može, a ne mora razgovarati sa mnom prije nego što odluči o mojoj kandidaturi. To je smisao i odluke Ustavnog suda, europskog prava i našeg Ustava koji jamči jednaku dostupnost svima obavljanja javne dužnosti.
Zašto smatrate da ste baš vi dobar kandidat za predsjednika VS-a?
Bio sam u svakoj sudnici, imao sam po 50 sudskih rasprava tjedno, poznajem sustav iznutra i izvana, znam sve anomalije, poznat mi je rad 90 posto sudaca, osobito parničnih, i imam uvid u čitavu strukturu. I zato sam poželio dati se na raspolaganje kako bih popravio loše stanje u pravosuđu. Meni je puno lakše raditi u odvjetništvu nego na Vrhovnom sudu. Imam dobar odvjetnički ured, ugled, dobre spise i stranke, relativno pristojnu zaradu što se može vidjeti po podacima u Fini, lani 950.000 kuna, a na Vrhovnom sudu godišnje bih imao oko 350.000 kuna. Iza sebe imam 26 godina odvjetničke karijere bez mrlje, bez ijednog disciplinskog postupka, ni pisma protiv mene nije bilo. Ne znam je li minus što sam bio branitelj, ali ponosan sam što sam pet godina branio hrvatsku državu. I da nisam, pitanje je tko bi bio na kojem brdu. I točno je što pišu, da sam 1991. legao pred transporter JNA i nisam dao da uđe u Kutinu. I sada, na kraju svoje karijere, želim svojim znanjem i iskustvom dati i ovaj doprinos pa kako sam Republiku Hrvatsku devedesetih branio puškom, sada mi je životni cilj braniti je perom. Mislim da za to imam dovoljno znanja, stručnosti, iskustva i poznavanja sustava, a sve koji eventualno imaju nešto protiv mene pozivam neka sada to iznesu. Ja se nisam družio sa sivim svijetom, nisam se družio s lupežima niti sam ih zastupao, što je vjerojatno i zato što sam 13 godina radio u policiji. I kad su me tražili da ih zastupam, rekao bih da ne znam kazneno pravo. Iako sam radeći prije odvjetništva u MUP-u ispitivao stručne ispite Ustav i Kazneno pravo. Nisam želio doći u doticaj sa svojim bivšim poslovima i kolegama u policiji.
Hoćete li se javiti na novi javni poziv za predsjednika Vrhovnog suda?
Vjerojatno hoću.
Ovisi li o tomu vaša ustavna tužba?
To je dobro pitanje. Postavlja se pitanje, ako se javim na novi poziv, derogiram li time ustavnu tužbu jer prihvaćam drugi poziv. Ustavna tužba podnosi se protiv nekog akta, a kako ga ja nisam dobio, mogao bih eventualno pobijati drugi poziv i tražiti da se privremeno blokira. Ali vjerojatno neću ići u tom smjeru, već ću se javiti na novi javni poziv i očekivati da mi se u demokratskom postupku kaže zašto je netko bolji od mene ili zašto ja ne mogu, a netko može. Očekujem da se razgovara o programima, promjenama u pravosuđu, karakteristikama i časti osoba te da se izabere najboljeg. Moramo prestati imenovati ljude po tomu “tko koga ima”, jer zato i imamo dio ljudi koji nisu dorasli poslovima pravosuđa. Iako nepotizam nije problem samo u sudstvu, nego u čitavom društvu.
Što predsjednik VS-a može promijeniti u pravosuđu?
Iako ovlasti predsjednika VS-a nisu baš velike, kao što nisu ni predsjednika Republike, ali kako on može svojim istupima i prijedlozima utjecati tako i predsjednik VS-a svojim autoritetom može dati ogroman doprinos u svim segmentima funkcioniranja pravosuđa. Mora se postaviti kriterije i natjerati sve da rade ili u protivnom da odstupe. Treba osigurati i da na sudske funkcije ne dolaze osobe koje tomu nisu dorasle. Iz pravosuđa treba ukloniti ljude koji mu štete, takvih je pet, možda najviše deset posto i taj kukolj treba odstraniti jer šteti velikoj većini u pravosuđu koji savjesno i predano rade svoj posao. I ljudi u pravosuđu žele da im se maknu lupeži i neradnici koji im štete. U posljednje tri godine uhićena su dva trgovačka suca na stečajevima. Stečajeve moramo reformirati, a suce razmjestiti kako bi se prekinule uspostavljene veze. Sudac deset godina iz stečajeva kupuje stanove, a nitko to ne vidi!? Kakvu poruku time šaljemo!? Nedopustiva je i situacija u malim sredinama da od deset sudaca županijskog suda njih osmero ima djecu koja na istom području rade kao odvjetnici premda njihove predmete ne rješavaju oni, već kolege. I to je loša poruka. Kod nas je povjerenje građana svedeno na to da 90 posto ljudi ne vjeruje pravosuđu, a u europskim, osobito nordijskim zemljama, 90 posto ih vjeruje pravosuđu.
Premda, izuzev ogromnog problema dugotrajnosti postupka, ima i generalizacija pa se čitavo pravosuđe ponekad svodi na pojedinu ekscesnu odluku u najeksponiranijim predmetima u kojima su angažirani najjači odvjetnici koji se love za svaki zarez u svakom paragrafu.
Mediji prate uglavnom kaznene predmete, dok je na Vrhovnom sudu parničnih 95 posto spisa, a recimo, u Zagrebu od tristotinjak prvostupanjskih sudaca, bez prekršajnih, 20 je kaznenih. I ja imam u svom uredu spisa starijih od 20 godina na kojima se promijenilo pet sudaca, ali ipak je uočljiv pozitivan trend. Prije 15 godina svake godine je bila jedna rasprava, a sada dobijete po tri. To je veliki pomak, ali to može biti još puno bolje.
Vaša je prednost u odnosu na prof. Zlatu Đurđević, uz to što se bavite praksom i znate sve o sudnicama, i to što se bavite građanskim spisima, dok je ona stručnjakinja za kazneno-procesno pravo.
Prof. Đurđević je nedvojbeno stručnjak u teoretskom znanju i o njoj mogu samo sve najljepše, ništa negativno. Da, činjenica je da je 90 posto sudovanja parnica, a ne kazneni spisi, a naročito na Vrhovnom sudu nakon osnivanja Visokog kaznenog suda. Zastupao sam velike sustave zbog čega sam bio angažiran na velikom broju predmeta i zbog toga znam ljude, devijacije i probleme. Kod dijela sudaca problem je u neznanju, needuciranosti i svaštarenju. I kad dođete u bolnicu, ne očekujete da jedan doktor radi i urologiju i kardiologiju, a upravo to se, osobito u malim sredinama, događa u sudstvu. Nitko nije svestran i obično oni koji rade sve ne znaju ništa. Ali u sudstvo treba i ulagati. A ne, recimo kad odete u Sesvete, zgradu suda prepoznat ćete po tomu što je to najgora zgrada, a dođete li kod odvjetnika, tamo sve u zlatu.
Kako gledate na odnos medija i sudstva?
Budem li predsjednik Vrhovnog suda, moram prihvatiti i kritiku. Naročito je sporno da sudac tuži novinara pa onda kolega sudac presuđuje i dosuđuje naknadu po 120.000 kuna, a običnim ljudima 30.000 kuna. Sudac, bilo ustavni ili vrhovni, ili političar, mora shvatiti da je u javnom prostoru i da njegov prag tolerancije i prihvaćanja kritike mora biti puno veći. Nije sve za suđenje. Ne možemo tužbama ušutkavati novinare, osim ako stvarno prelaze granicu i zloupotrebljavaju svoju javnu ulogu tako da zlonamjerno kleveću i blate.
Čini se da predsjednik Milanović smatra da treba tražiti mišljenja VS-a i saborskog Odbora samo o kandidatu kojeg on predloži.
I prema odluci Ustavnog suda zbog samih kandidata, ali i opće javnosti, o svim kandidatima moraju se zatražiti mišljenja i, ako se to ne napravi, ta su imenovanja podložna pobijanju. Ne znam misli li predsjednik za mene i Đuru Sessu tražiti mišljenje u povodu drugog poziva, ali vjerujem da će donijeti dobro rješenje. Zasad je najavio da će predložiti Zlatu Đurđević, ali vidjet ćemo. Zbog načela demokratičnosti i transparentnosti logično bi bilo da predsjednik obavi i razgovor s kandidatima pa da ih, recimo, pita kako će riješiti konobu Pršut ili ono o čemu govori Zdravko Mamić. Ja bih rekao: “Istražiti, utvrditi i procesuirati.” Ako je sudac to napravio, mora otići! Ne može to ostati u zraku. Mamić je blatio i Đuru Sessu i treba utvrditi je li to istina ili nije.
Što biste s onom dvojicom predsjednika sudova koji su se družili s Kerumom?
Tada je na snazi bila zabrana okupljanja, nemaju se što sastajati u konobi, a osobito sudac mora voditi brigu gdje se i s kim nalazi. On mora čuvati svoj i ugled pravosuđa. I bilo bi moralno da su ti predsjednici sudova odstupili. Ako ne, otvoreno govorim, kao predsjednik VS-a pokrenut ću postupak protiv njih da se razriješe. Ne može sudac biti na feštama i tamburati i voditi sudove.
Đuro Sessa ih je kao predsjednik DIP-a uklonio iz izbornih procesa.
Da, ali da to nije otkriveno u medijima, oni bi bili i na izborima. Nema fešti ako se prihvatite te časne uloge. Kako iza mene nema afera? Kako mene nije bilo u nekim čudnim klubovima? Kao načelnik policije u Kutini svaki sam dan imao deset poziva za feštu u nekom “Kerumovu Pršutu” i nikad se ni na jednu feštu nisam odazvao. Zašto? Jer sam znao što to znači. Čim ti dođeš na feštu, postaješ obveznik, petljaš se gdje ne treba. Druge kažnjavaju, a suci, koji bi primjerom trebali služiti građanima, istodobno to rade. Običnog čovjeka u Sinju kaznio si zato što je u samoizolaciji uzeo traktor i otišao na njivu, iako nikog nije bilo u blizini, a oni feštaju u restoranu!? Treba ih sankcionirati za primjer drugima. Jer, ako nemate kontrolu u sistemu, nastaje nered. Kontrolni mehanizam u sudstvu mora se ojačati. I razmještanjem sudaca raskinuti uspostavljene veze. Sudac mora biti časna osoba, mora paziti s kim se druži, mora znati čuvati svoj i ugled pravosuđa. Ja kao odvjetnik ne sjedam s lupežima, pa ni sa sucem, ako smatram da je “čudan”, neću sjesti.