Nema straha, bronca sjaji i dalje, nema govora o padu...
Iskreno, postojao je velik strah da će bronca rukometašica Hrvatske s posljednjeg Europskog prvenstva biti samo nešto usputno. Nešto čega ćemo se s radošću sjećati. Srećom, to se nije dogodilo. Samo nekoliko mjeseci nakon danske bajke i osvajanja trećeg mjesta, rukometašice Hrvatske osvojile su prvo mjesto na HEP Croatia kupu, i to u konkurenciji bivših (Brazil) i aktualnih svjetskih prvakinja (Nizozemske). U odnosu na EP nedostajale su tek Josipa Mamić (oporavlja se nakon operacije koljena), Larissa Kalaus (COVID-19) i Paula Posavec (COVID-19). Naravno, nedostajao je i izbornik Nenad Šoštarić, koji je najprije zbog izolacije propustio ožujske pripreme, a nakon što je bio pozitivna na COVID-19, propustio je i ovaj turnir.
Snježana Petika sjajno je odradila posao pa je Šoka u svakom slučaju zadovoljan nakon dvije velike pobjede.
Da, vrijeme je za korak dalje
Bilo je tu i nekih novih igračica, no sve su one zasad ipak u drugom planu jer pobjednički sastav sigurno ne treba mijenjati i neće se mijenjati, osim ako ne bude ozljeda ili igračica pozitivnih na koronavirus. Kako naše “kraljice šoka” trenutačno igraju, sigurno su među favoritima i za osvajanje medalje na Svjetskom prvenstvu koje će se u prosincu održati u Španjolskoj. Za zlato ćemo se teško nadmetati jer su u ovom trenutku Norveška i Francuska, prve i druge s EP-a, nedodirljive. No, za broncu možemo ravnopravno igrati protiv Danske, Rusije, Švedske, Brazila, Južne Koreje, Angole... Ovo je treća generacija hrvatskih igračica koja se pokazala i najboljom jer je osvojila prvu, povijesnu medalju za ženski rukomet. Prva generacija s Petikom, Hasagić, Krajnović, Prosenjak, Bubalo, Pavlačić, Brezić, Palčić ostvarila je nekoliko odličnih plasmana, među kojima šesto mjesto na Svjetskom prvenstvu 1997. godine. Trebala je ta generacija na krilima osvajanja Lige prvakinja Podravke osvojiti medalju na prvome Europskom prvenstvu, ali se dogodio kiks protiv Ukrajine u odlučujućoj utakmici.
Potom je generacija Arslanagić, Penezić, Tatari, Grubišić, Jelčić, Zebić, Pušić, Gaće, Benko, Horvat, Lovrić, Milanović-Litre... bila dvaput blizu medalje, no ispala je u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva u Brazilu 2011. i na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine.
Mijenjali su se i izbornici (Šojat, Šoštarić, Tomac, Zovko, Canjuga, Mrđen), ali medalja nikako da dođe. Sve do prosinca 2020. godine...
Djevojke nemaju problem vratarki
Netko će reći kako je ova generacija mogla i prije zabljesnuti. Da, mogla je, ali nije imala Ćamilu Mičijević, koja je čak dvije godine imala stanku zbog dvije teške ozljede. I dogodio se njezin veliki povratak. Jer, imati tako visoku igračicu u fazi obrane i napada je pravo blago. Blago koje je Šoštarić itekako znao iskoristiti. Možda ovoj generaciji nedostaje tek jedna prava desna vanjska šuterica jer na toj poziciji uglavnom igramo s dešnjakinjom, bilo da je to Dora Krsnik, Larissa Kalaus bilo Dejana Milosavljević. Možda su nam i krila malo slabiji dio sastava, no kada se pogleda statistika i učinak Šimare, Japundže, Mamić, Zadravec i P. Posavec, onda to i ne izgleda tako loše. Hrvatska u ovom trenutku ima i širinu na klupi. I dok su kod muške reprezentacije bolna točka vratari, ženska reprezentacija nema tih problema. Pijević, Bešen i Kapitanović, kad se oporavi, sve su redom odlične vratarke. Uostalom, bez deset plus obrana, koliko ih je imala Tea na HEP Croatia kupu, ne može se dobiti utakmica. Sljedeće okupljanje bit će kvalifikacije za EP 2022. godine. Svi jedva čekamo da vidimo što mogu “kraljice” u susretima s Francuskom, odnosno koliko smo im se kvalitetom uspjeli približiti u ovih nekoliko
• mjeseci.