Hrvati koji oklijevaju s cijepljenjem nisu ni svjesni svoje privilegirane pozicije

Liječnik opće prakse zove sve svoje pacijente i kaže im svoj savjet da bi cijepljenje protiv korone bilo dobro zato i zato – primjer je prakse, koju sofisticiranija društva i države barem pokušavaju primijeniti

Vjerovali ili ne, ali ostvaruje se najava proročice Kolinde, predsjednice Grabar-Kitarović, o tome da će Hrvatska biti jedna od najrazvijenijih i najbogatijih država svijeta. Dobro, možda je preciznije reći najprivilegiranijih…

A što je to drugo, nego jedna vrsta privilegije, u kojoj uživa netko tko ima nadohvat ruke nevjerojatno učinkovito cjepivo protiv nevjerojatno opake globalne pandemije, koja ga je već koštala nevjerojatno skupo (a za one koji su u njoj izgubili život i njihove najmilije – najskuplje), i koji u toj privilegiranoj poziciji odabire što? Odmahnuti rukom i propustiti priliku za cijepljenje protiv Covida-19, zbog ovog ili onog razloga koji se, ako nisu medicinski opravdani, zapravo svi mogu svesti na zajednički nazivnik lijenosti. Fizičke, intelektualne ili moralne. Oni će propustiti priliku za besplatno i učinkovito cijepljenje, spasonosno i za pojedinca i za zajednicu, a istovremeno će očekivati da jedna privilegija nadomjesti drugu i tako unedogled, kao da su privilegije za ovaj narod i državu bile normalno povijesno stanje, a ne nešto za što su se generacije prije nas morale žrtvovati i izboriti. Prethodna, a i sljedeća privilegija koju očekuje prosječni necijepljeni Hrvat je da mu, kad dođe sljedeći smrtonosni val epidemije, država isplaćuje plaću, mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Kao da je i to – preuzimanje obveze države da isplaćuje plaće u privatnim poduzećima - normalno stanje stvari. A svi valjda znamo da nije, ma koliko šutjeli o tome, nego je riječ o dosta velikoj ekstenziji socijalne države (ne govorimo o Hrvatskoj, nego o svim državama Europe i razvijenog svijeta), koja se pojavila upravo sada, u ovoj globalnoj pandemiji, i nikad ranije. Ni u jednom priručniku za ponašanje u slučaju izbijanja pandemije nije bilo toga da država tako lako i tako masovno isplaćuje plaće. U redu, svi će se složiti da je to bilo potrebno, ali samo zato što je bilo potrebno ne znači da je to nešto što je bilo zadano, što se podrazumijeva i što dolazi bez ikakvog troška za porezne obveznike, sadašnje i buduće. Ali od svih “novonormalnih” pojava ta se nekako najlakše, najprije primila kao potpuno normalna stvar: pa naravno da mi država mora isplatiti plaću, a kad država osigura dovoljno cjepiva da svi zajedno izađemo iz svih nevolja koje donosi pandemija, onda, opet, naravno da Hrvati moraju imati bolje i više cjepiva nego, recimo, Japanci, jer to je normalno stanje stvari na Zemlji i u svemiru; ali, naravno, ni u takvoj privilegiranoj poziciji za mnoge ništa ne valja, sve je prevara, naš je lockdown uvijek najgori (čak i kad je najblaži u Europi), cjepivo je ili bljak ili u kategoriji “pričekat ćemo, pa ćemo vidjeti”…

To je posebna tragedija ovog naroda, da ni jednu privilegiranu poziciju ne zna iskoristiti pametno. Pa u turističku sezonu, o kojoj ovisi nenormalno velik dio naše ekonomije, ulazi sa šesto tisuća neiskorištenih doza cjepiva.

Ali rješenje nikad nije u kukanju nad nepametnim ponašanjem kolektiva. I tu griješimo svi, pa i ova kolumna. U ovakvim situacijama rješenje je u dobronamjernom poticanju. Nikad dociranju, nikad prijetnji. Jer, podizanje broja cijepljenih u sredinama s velikim brojem nezainteresiranih ne događa se ni po Duhu Svetom, ni pod prijetnjom, nego se točno zna kako se događa. U svijetu se zna kakva praksa, kakvi savjeti i čiji savjeti, postižu rezultat. “Najvažniji sastojak u svim cjepivima je povjerenje”, kaže dr. Barry Bloom, profesor na Harvardovom fakultetu za javno zdravlje, imunolog po vokaciji, dugogodišnji savjetnik Svjetske zdravstvene organizacije, ukratko – svjetski stručnjak koji govori iz iskustva.

Povjerenje se gradi zajedničkim naporima na svim razinama. Liječnik opće prakse, koji telefonski zove svoje pacijente i razgovara s njima, posluša ih, čuje ih, i kaže im svoj savjet da bi cijepljenje protiv Covida-19 bilo dobro zato, zato i zato - to je jedan primjer prakse, koju sofisticiranija društva i države barem pokušavaju primijeniti. Neki ni tako ne uspijevaju. Ali uspjeh se gradi i takvim, sitnim koracima. Svakako sitnijim od prijetnje da će necijepljeni ostati bez financijske pomoći države. I to je opravdano, može biti dobro (može biti i jako loše), ali u kombinaciji s ovim prvim. I u privilegiji, i u pandemiji, treba se znati pametno ponašati. Nije zadano, ne podrazumijeva se samo po sebi, da ovo društvo zna. Ali da kroz iskustvo

• može naučiti – to valjda da.

Najvažniji sastojak u svim cjepivima je povjerenje, kaže dr. Barry Bloom, profesor javnog zdravlja na Harvardu