Europska Hrvatska uzvratit će toleriranjem Grmoje i Petrova, premda su manjina

Suočen s jačanjem Škorinog Domovinskog pokreta, Grmoja je naprasno pokrenuo ideološki rat i učinio iskorak koji će zauvijek udaljiti ideju stranke od prvotne intencije pojma mosta koji spaja ljude i ideje, razlikama usprkos

Imenicu “most”, jezikoslovci definiraju kao građevinu ili objekt koji služi za prelaženje ljudi i tereta preko rijeke, morskog tjesnaca i provalije, dok se u prenesenom značenju poima kao vezu ili sponu. Vjerojatno na takvom postulatu, stranka poznata kao Most nezavisnih lista nastala je ponajprije kao platforma mladih ljudi iz Metkovića koji nisu bili politički aktivni, već društveno angažirani u udrugama i građanskim inicijativama. Na političku pozornicu stupa psihijatar Božo Petrov, koji će nakon 16 godina vladavine svrgnuti Stipu Gabrića Jamba. Nakon lokalnih izbora, nova snaga koja se doima kao Treći put izlazi na parlamentarne izbore 2015. kada osvajaju nevjerojatnih 19 mandata.

Nakon raspada najkraće vlade u hrvatskoj povijesti u kojoj su participirali, Most se odlučio za opipljivi čin vlastita otklona prema političkom duopolu, potpisavši ugovor kod javnog bilježnika da neće koalirati s HDZ-om i SDP-om. Ovjerenu vlastitu riječ ubrzo su pregazili kao plitak potok i HDZ ponovno doveli na vlast, za što je Petrov nagrađen pozicijom predsjednika Sabora. Pod lupom javnosti Petrov se našao se zbog izgradnje kuće u Metkoviću vrijedne 120.000 eura za koju je dobio državne subvencije, a s nesrazmjerima u imovinskoj kartici gdje je nekoliko godina prijavljivao 3700 kuna manju plaću, bavilo se i Povjerenstvo za sukob interesa. Premda Petrov prividno figurira kao prva osoba Mosta, brojni su poznavatelji prilika davno spekulirali kako sve konce u rukama zapravo drži Nikola Grmoja, srednjoškolski profesor kojemu je Stipe Gabrić Jambo pomogao da dobije posao u osnovnoj školi u Metkoviću. Temperamentan i glasan, kao jastreb koji ne propušta niti jednu priliku za podbadanje protivnika, godinama je figurirao kao impulzivnija polovica tandema s mirnim i uglađenim Petrovom. Premda su se ubrzo – kada su s potencijalnog Trećeg puta krenuli masovno skretati dojučerašnji kolege zastupnici – pokazale masivne napukline na tom političkom mostu, “preživjela” jezgra koju su činili Petrov, Grmoja i pučki tribun Miro Bulj, dugo se odbijala ideološki opredijeliti. Premda je bjelodano kako su upravo svjetonazorske razlike umalo srušile Most. Naposljetku su se “outali” kada su na predsjedničkim izborima podržali Miroslava Škoru i po prvi put jasno odredili kao stranka desnice, iako su godinama tvrdili da ih ideologija ne zanima. Od potpunog kraha spasila ih je odluka da na izbornim listama ubrizgaju novu krv supružnika Raspudić, Zvonimira Troskota te Marina Miletića, što se pokazalo uspješnim, osobito stoga što su se s novim uzdanicama u predizbornoj kampanji, ali i potom u Sabor dugo držali tema od općeg dobra. No, s jačanjem Domovinskog pokreta na desnici koji će, sva je prilika, na parlamentarnim izborima poslati mostovce u političku anonimnost, Nikola Grmoja naprasno je pokrenuo ideološki rat i učinio iskorak koji će zauvijek udaljiti ideju stranke od prvotne intencije pojma mosta koji spaja ljude i ideje, razlikama usprkos.

Promišljeno tempiran nekoliko dana uoči najavljene zagrebačke Parade ponosa, Grmoja je u istu rečenicu utrpao istospolne zajednice i pedofiliju, računajući na medijsku pažnju koju je, očekivano, i dobio. Sada žanje ono što je sijao: napade na sudionike Parade ponosa i gnjusne prijetnje smrću svojoj djeci. U taj vlak uskočio je, izjavom kako oni “moraju shvatiti da su u manjini i da im mi toleriramo to”, i Petrov koji zasigurno zna da homoseksualnost odavno nije na listi dijagnoza. Kršćanski od obojice, psihijatra i učitelja. Demokratska, europska Hrvatska koja poštuje svoje manjine uzvratit će, međutim, toleriranjem dvojice čelnika Mosta, usprkos činjenici što su,

• na sreću, tek glasna manjina.