Kako dobro živjeti od poljoprivrede
Poljake i Slovence uzdigle su zadruge, Talijane mreža tržnica
Dok se u nas još rješava gorući problem gospodarenja stotinama tisuća hektara državnog poljoprivrednog zemljišta i po tko zna koji put mijenja, dopunjuje ili donosi novi zakon tko će na njega i po kojim kriterijima imati prvenstvo dugoročnog zakupa – a na dugoročnu strategiju hrvatske poljoprivrede čekamo kao ozebli sunce – zemlje u okruženju grabe lavovski dio europskog kolača. Ni sedam godina od ulaska u EU hrvatski se seljak, naime, ne snalazi na europskom tržištu, vrijednost poljoprivredne proizvodnje lani je jedva dostigla razinu iz pretpristupne 2012. godine, a damping, prekomjeran i često upitan uvoz, nesređeno tržište i nedostatne kontrole, kruta administracija, slaba kupovna moć potrošača, klimatske promjene... ugrožavaju i ono malo napretka što smo postigli. Sve oči uprte su u novo razdoblje Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) EU 2023. – 2027., oko koje je ovih dana postignut politički konsenzus članica, kojom će se hrvatskim poljoprivrednicima za izravna plaćanja, sektorske mjere potpora te mjere potpore ruralnom razvoju staviti na raspolaganje 3,42 milijarde eura, a u prijelaznom razdoblju 2021. i 2022. 1,5 mlrd., uz 131 milijun eura za provedbu reformi u sklopu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti.
No hoće li i to biti dovoljno? Dok se veliki sustavi optužuju da su dobili najkvalitetniju zemlju i najviše potpora, mali se i uz nove hektare i dalje trude ostati “mali”, za razliku od Slovenije, Poljske, Austrije ili Italije, što su pokazale i nedavne radionice CAP for US (ZPP za nas) Hrvatske poljoprivredne komore (HPK), gdje poljoprivrednici nisu zazirali od esencijalnog udruživanja i omraženih nam zadruga, koje i najmanjima daju mogućnost da se bolje pozicioniraju na tržištu i imaju veću pregovaračku moć prema trgovcima. Slovenci su, uz zadruge, uspješno razvili kratke lance opskrbe koji domaćoj robi daju prvenstvo na policama. Poljaci su uzeli sve što su mogli iz EU fondova i danas imaju ogroman obujam proizvodnje koja nerijetko završava i u našim trgovinama, posebice meso, jabuke, mlijeko, a Austrija se nametnula kao jedan od europskih lidera u ekološkoj proizvodnji i svaki četvrti hektar stavila u funkciju ekološkog uzgoja.
Najistočnija i najmlađa austrijska savezna država Gradišće (Burgenland) danas, primjerice, ima 31% pod ekološkom proizvodnjom (i prosječnom veličinom gospodarstva od 55 ha), što je već sada više od zacrtanog cilja Zelenog plana prema kojemu bi do 2030. 25% površina trebalo biti pod ekološkom proizvodnjom. Austrija je od svoje organske poljoprivrede u 2018. utržila 1,72 milijarde eura (cijeli EU 34 mlrd.), a u Hrvatskoj se i s vrtoglavim rastom ekohektara na 7,8% (108.169 ha u 2019.) u ukupno korištenim površinama, prema Eurostatu i među najvišima u EU, godinama ne mičemo s procijenjenih 100 milijuna eura. Ekološka poljoprivreda u nas uglavnom puni novinske stupce po varanju na potporama, travi višoj od sadnica oraha i lijeske ili preplaćenim pašnjacima bez stoke, zbog kojih ispaštaju ozbiljni i pošteni proizvođači.
Predsjednik Poljoprivredne komore Gradišća Nikolaus Berlakovich kaže kako su s rastom i razvojem ekohektara oni započeli prije 40 godina uvođenjem subvencija za ekološku poljoprivredu, a koja je za ratarske kulture 2020. iznosila 230 eura po hektaru, povrtlarske 450, a za voćarstvo i vinogradarstvo 700 eura/ha.
Austrija je podijeljena na devet saveznih država od kojih svaka donosi vlastite zakone u poljoprivredi. Direktor Poljoprivredne komore Gradišća Otto Prieler ističe kako je u Gradišću, kao i u samoj Austriji, struktura obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (OPG) mala, a “forsira” se direktna prodaja od farmera.
– I Hrvatsku se na to treba poticati. Imate veliku šansu postati turistička zemlja s vrhunskim poljoprivrednim proizvodima koji prolaze ne samo na domaćem nego i na inozemnom tržištu – napomenuo je. Alfred Vukovich, poljoprivrednik treće generacije, kaže kako svoje ekološke proizvode prodaje u trgovini Lagerhaus, u kojoj postiže dobre cijene.
– Razlika između ekoloških i konvencionalnih proizvoda je jako velika – kaže Alfred te ističe kako je ekološka poljoprivreda sad veliki trend u Europi, a hoće li to ostati, veliko je pitanje. – Za Austriju želim da naši političari i dalje cijene poljoprivrednike i nastave nam pružati snažnu podršku – kazao je.
Iz primjera slovenskih poljoprivrednika vidi se pak koliko je važna diverzifikacija proizvodnje te da OPG, osim glavne proizvodnje, mora imati i dodatne djelatnosti.
– Važna je prodaja na kućnom pragu, prodaja kroz vlastite i susjedne turističke kapacitete, investiranje u energetske potencijale, koji OPG-u kroz prodaju energije omogućuju bolju zaradu, a nužno je i povezivanje s drugim lokalnim proizvođačima kako bi se lakše došlo do lokalnih potrošača. Slovenski primjeri dokaz su kako se i od relativno malih poljoprivrednih parcela može pristojno živjeti – rekao je predsjednik HPK Mladen Jakopović. Čak 63% mladih poljoprivrednika koji su se uspješno prijavili za mjeru za mlade poljoprivrednike u programskom razdoblju 2014. – 2020. u Sloveniji se bavi stočarstvom, od čega 53,7% njih proizvodnjom mlijeka i mesa, izjavio je pak predsjednik Kmetijske gospodarske zbornice Slovenije Roman Žvegli. Za razliku od Hrvatske, stočarstvo, posebice proizvodnja mlijeka, jedna je od najstabilnijih grana slovenske poljoprivrede pa je i veći interes za uključivanje mladih u tu industriju. Domaća prerada mlijeka i mesa u gotove proizvode također postaje trend. Tovljači junadi preko Poljoprivredne zadruge Sevnica, koja ima i svoje trgovine, imaju i oznaku “odobrena kvaliteta” za meso i zagarantiran otkup, kažu iz OPG-a Jazbec. U Sloveniji prevladavaju mala poljoprivredna gospodarstva (ima ih 70.000, što je više nego dvostruko manje nego u RH), s prosječnom veličinom posjeda od 7 ha (u nas je 10 ha) i šest grla stoke. U nas se lani proizvelo oko 430.000 tona kravljeg mlijeka, a u Sloveniji 600.000 tona, a iznenađujući je podatak da se 90% mlijeka, 40% svinjetine, 70% grožđa te 40% pšenice trži upravo preko zadruga, od kojih naši poljoprivrednici zaziru kao vrag od tamjana. Imamo svega 17 proizvođačkih organizacija sa 700 članova! Iako su i Slovenci uvoznici za većinu proizvoda, stopa samodostatnosti za osnovne proizvode poput mlijeka iznosi 127% (kod nas ni 50%), u govedini 103%, u peradi 111%.
– Poljsku poljoprivredu ponajviše karakterizira udruživanje proizvođača čime su znatno povećali razinu konkurentnosti te sve ključne proizvodnje i prinose, posebice u stočarstvu i ratarstvu. Ono što bismo od njih trebali naučiti je i kako biti uspješan u modernizaciji proizvodnje kroz visoku iskorištenost EU fondova te kako štititi vlastito tržište i snažno promovirati domaće proizvode, u što su uključeni svi dionici i svi zajedno sufinanciraju promociju svoje poljoprivrede i hrane – smatra Jakopović.
– Nemojte misliti da mi u Poljskoj nemamo problema u proizvodnji i prodaji. I kod nas propadaju mali proizvođači i teško se nosimo s trgovcima i otkupljivačima, ali smo shvatili kako je od izuzetne važnosti da se udružujemo kako bi bili snažniji, da podižemo kvalitetu proizvodnje, obujam i snižavamo troškove kako bismo bili konkurentni na europskom i svjetskom tržištu. Posljednjih godina izuzetno puno ulažemo u modernizaciju farmi, dobrobit životinja, što je skupa investicija, ali se u konačnici isplati. Stalno se borimo s tržištem, a zbog koronakrize smo imali pad proizvodnje i ogromne viškove jer je potrošnja posebice u turizmu snažno pala – kazao je Sigmund Stromski, čija obitelj proizvodi 2,5 mil. kg mesa peradi godišnje. Agnieszka Dywan, predstavnica Saveza voćara Sadowników, među glavnim adutima konkurentnosti voćarstva ističe dobru organizaciju rada, udruživanje u proizvođačke grupe, modernu mehanizaciju, visoke prinose i do 100 t/ha te obrazovane poljoprivrednike koji se brzo prilagođavaju potrebama tržišta uvođenjem novih sorata.
U talijanskoj poljoprivredi teškoj 80 mlrd. eura samo u proizvodnji jedna od ključnih prekretnica dogodila se 2001. kada je usvojen zakon koji je proširio granice poljoprivredne djelatnosti i osnovana organizacija tržnice Campagna Amica – mreža tržnica i prodajnih mjesta koja danas broji 7000 PG-a, 2300 objekata seoskog turizma i 1200 otvorenih i zatvorenih tržnica u svim glavnim gradovima pokrajina.
– Ondje se prodaju provjereni lokalni proizvodi koji su ishodili vrlo stroge certifikate – izjavio je predstavnik tog talijanskog udruženja Paolo di Stefano. K tome, čak 20% talijanske poljoprivredne proizvodnje čine proizvodi dodane vrijednosti, sa zaštićenim oznakama izvornosti i zemljopisnog podrijetla – 850 njih u sektorima poljoprivrede, vinogradarstva i vinarstva koji pričaju priču za sebe.
A mi? Zvjezdana Blažić, stručnjakinja za poljoprivredu i prehrambenu industriju, napominje da Italija i Austrija cijeli niz godina koriste benefite EU tržišta, ali i vrlo obilna sredstva koje je EU izdvajao za poljoprivrednike. Proračun za poljoprivredu desetljećima je činio polovinu zajedničkog EU proračuna. Slovenija i Poljska su se EU pridružile devet godina prije Hrvatske i također imaju bogatije iskustvo u primjeni EU pravila i praksi u korištenju europskog novca.
– Mi smo sada tek na kraju korištenja prvog financijskog razdoblja u kojem su i poljoprivrednici, ali i administracija puno toga naučili i nadam se da će ubuduće ići lakše i brže s prilagodbom – kaže Blažić. Primjećuje kako su na “ZPP za nas” gotovo svi dobri primjeri vezani uz poslovanje udruženih proizvođača koji na taj način lakše pristupaju tržištu, ali i rješavaju mnogobrojne potrebe za novim tehnologijama i znanjima.
Primjenom precizne poljoprivrede danas se u EU dolazi do velikog rasta produktivnosti, a time i konkurentnosti. Usto, Talijani, Poljaci, Slovaci, Austrijanci imaju i odlična iskustva s korištenjem europskih sredstava za promociju poljoprivrednih proizvoda, a shvatili su i da sami iz svake kile ili litre proizvoda moraju izdvajati sredstva za zajedničku promociju na domaćem, ali još više izvoznim tržištima.
– Naši proizvođači još su daleko od tih tema kao prioriteta, i dalje ih muči neriješeno pitanje poljoprivrednog zemljišta, male poljoprivredne parcele, male farme, nedovoljna ekonomska snaga. Nedostaju im suvremena znanja u tehnologijama, ali i u upravljanju gospodarstvima pa sve stalne rizike kojima su izloženi pokušavaju rješavati traženjem raznih vidova pomoći, subvencija, plaćanja bilo iz EU fondova bilo iz državnog proračuna – tvrdi Blažić. Potpore za poljoprivredu, ističe ona, nisu nikakvi socijalni transferi, nego potpora dohotku proizvođačima koji rade vrlo koristan i nesiguran posao proizvodnje hrane, čuvari su ruralnog prostora i života na često udaljenim dijelovima teritorija svojih zemalja, a uz to se svakodnevno bore za zelene prakse i očuvanje okoliša.
Predsjednica saborskog Odbora za poljoprivredu Marijana Petir ističe kako RH ima najbogatiju bioraznolikost u Europi, trend smanjenja rizika povezanih s pesticidima i antimikrobnim sredstvima manji je nego u EU, bogati izvori biomase daju nam najveći potencijal u EU za razvoj biogospodarstva, a udio poljoprivrednih površina uključenih u NATURA 2000 najviši je u EU.
– To je pokazatelj da Hrvatska ne bi trebala strahovati od novih ekološko-klimatskih zahtjeva koje pred nas stavlja Zeleni plan, Strategija od polja do stola i Strategija biološke raznolikosti, ali i da te naše prednosti ne smijemo uzimati zdravo za gotovo – kaže ona. No iseljavanje i nezaposlenost i dalje su problem u Hrvatskoj, BDP po glavi stanovnika na selu znatno je niži od ukupnog BDP-a, a stopa zaposlenosti u ruralnim područjima najniža u Europi.
– Samo 5,1% poljoprivrednika su mladi poljoprivrednici, koji nisu dovoljno gospodarski samodostatni, imaju poteškoća s pristupom zemljištu, financijskim sredstvima i
Naši poljoprivrednici rizike kojima su izloženi rješavaju subvencijama i intervencijom države
savjetodavnim uslugama. Zbog toga je potrebno osigurati protočnost informacija između poljoprivrednih savjetnika i poljoprivrednika te ojačati savjetodavnu službu. Važno je razvijati komunalnu, socijalnu i društvenu infrastrukturu na ruralnim područjima osiguravajući pristup širokopojasnom internetu, ali i podupirati one projekte koji su ruralnom stanovništvu doista potrebni – rekla je Petir.
Ministrica poljoprivrede Marija Vučković kaže kako smo, poučeni iskustvima novih EU država članica, bili svjesni da će pred poljoprivredni sektor ulaskom Hrvatske u EU biti stavljeni brojni izazovi, a da se pozitivni učinci mogu očekivati u duljem vremenskom razdoblju.
– Prošle godine smo, prema podacima DZS-a, zabilježili rast vrijednosti poljoprivredne proizvodnje od 7%, rast dohotka poljoprivrednika, rast izvoza i smanjenje negativne trgovinske bilance, a ti trendovi nastavljeni su i u prvom dijelu ove godine. Također, do sada je uspješno ugovoreno čak 97% od 2,3 milijarde eura raspoloživih sredstava za provedbu mjera Programa ruralnog razvoja u razdoblju 2014. – 2020., a isplaćeno 74% sredstava, što nas smješta među prvih 10 zemalja po postotku isplaćenih EU sredstava iz europskih poljoprivrednih fondova. Od 2014. u primarnu poljoprivrednu proizvodnju uloženo je 2 mlrd. kuna, 515 mil. kn u projekte mladih poljoprivrednika, 733 mil. kn u mala poljoprivredna gospodarstva, 411 mil. kn za pokretanje i razvoj nepoljoprivrednih djelatnosti te 1 mlrd. kuna u izgradnju i/ili opremanje 201 vrtića u ruralnim krajevima, uz čak 20 programa državne potpore različitim sektorima u poljoprivredi vrijednih približno 1,9 mlrd. kuna – ističe ministrica. No, na žalost, kao problem se i dalje nameće rascjepkanost poljoprivrednih gospodarstava, odnosno parcela, što će se rješavati komasacijom, koja je ugrađena u Nacionalni program oporavka i otpornosti (NPOO), kao i učinkovitije raspolaganje poljoprivrednim zemljištem, pri čemu je donošenje izmjena i dopuna Zakona trenutačno u drugom krugu elektroničkog savjetovanja.
– Također, niska je razina udruživanja poljoprivrednika, produktivnost po korištenoj površini i po uloženoj jedinici rada je ispod prosjeka EU, uz nepovoljnu strukturu proizvodnje, u kojoj dominiraju proizvodi niske dodane vrijednosti, kao i u samom izvozu – objašnjava Vučković te dodaje kako nam smjernice za daljnji rast i razvoj poljoprivrede daje nacrt Strategije poljoprivrede za razdoblje do 2030. koja predviđa povećanje produktivnosti rada za 60% te, posljedično, povećanje vrijednosti poljoprivredne proizvodnje na 30 mlrd. kuna. Za to su ukupno predviđena sredstva u iznosu od 7,5 mlrd. eura, čemu će pridonijeti planirano povećanje broja svinja u tovu iz domaćeg uzgoja za 35% i povećanje govedarstva za 20% te proširenje površina pod trajnim nasadima za 5000 ha i staklenicima za 500 ha, kao i povećanje udjela prehrambene industrije u BDP-u za 20% te porast proizvođača koji sudjeluju u kratkim lancima opskrbe za 30%.
Ministarstvo poljoprivrede trenutačno radi na razradi mjera poljoprivredne politike za razdoblje od 2023. do 2027. te se i sada u Prijelaznom razdoblju i pri izradi Nacionalnog plana oporavka i otpornosti i Strateškog plana ZPP-a koristimo definiranim strateškim smjernicama, što će biti osnova za brzo i učinkovito korištenje 5 milijardi eura za hrvatsku poljoprivredu u sljedećim sedam godina iz poljoprivrednih fondova. Pravi primjeri su potpore za projekte izgradnje reprocentara u svinjogojstvu vrijedne 250 mil. kuna, pri čemu će realizacija samo 80% projekata dići hrvatsku samodostatnost u tome segmentu na 80%, kao i novih 130 mil. kuna potpora stočarima za mjere dobrobiti životinja ili nova agrookolišna mjera za korištenje stajskog gnoja na oranicama vrijedna 90 mil. kuna.