Kandahar i nije tako daleko, do jeseni je već na vratima Europske unije
Migranti su uvijek bili igračka u rukama velikih. Novi migrantski val iz Afganistana bit će moćno oružje pritiska Kine prema Europskoj uniji. Mi smo prvi na udaru tog vala na europskom kontinentu, koji ćemo moći izdržati samo uz pomoć snažne diplomatske, medijske i sigurnosne pripreme
Ako se na trenutak odmaknemo od teme cijepljenja i ne-cijepljenja, koja je gotovo u potpunosti apsorbirala pažnju javnosti – i tragično podijelila društvo, sve do razine svađa u obitelji i među prijateljima – na horizontu bismo mogli ugledati novu nevolju koja bi uskoro mogla postati još veći izazov za naše društvo. Ako već ne dobijemo “2 u 1”, kao potvrdu one stare kako “nevolja nikad ne dolazi sama”. Na tu je nevolju nedavnoo upozorio potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, skrenuvši pažnju na ono što se događa u Afganistanu. “Evo, imate ovo što se sad događa u Afganistanu, povlačenje Amerikanaca, ogroman broj ljudi već napušta Afganistan. I gdje će? U Europu”. Kada ministar policije gotovo lapidarno izjavi ovako nešto, to manje-više znači kako nam je novi migrantski val, sličan onom iz 2015. godine, već pred vratima. I doista, ako bacimo pogled na situaciju u Afganistanu, stvari ne djeluju ohrabrujuće. Kada su prošlog petka osvanule slike puste baze u Bagramu, koju su Amerikanci napustili preko noći, bio je to prizor koji je govorio o panici i kaosu koji prati američko povlačenje. Smjena administracija u Washingtonu prekinula je i pregovore s talibanima oko prijenosa vlasti, pa mnogi kritičari predsjednika Bidena sada govore o “novom Sajgonu”.
Talibani su u snažnoj ofenzivi. Početkom mjeseca su, prema njihovim izvješćima, već kontrolirali više od polovice pokrajina u zemlji i 80% teritorija, što je otprilike isto koliko su kontrolirali prije 20 godina, kada su Amerikanci ušli u Afganistan. Afganistanska nacionalna vojska navodno bez metka prelazi talibanima. Kontroliraju čak i dobar dio sjeveroistoka zemlje, koji je nekad bio jako uporište antitalibanskog Sjevernog saveza. Kabul se nalazi u okruženju, a ni Kandahar nije tako daleko. Drugim riječima, na djelu je potpuni slom centralnih vlasti i prepuštanje zemlje u ruke ekstremista. Radi se o tragičnom slomu jednog koruptivnog i kratkovidnog modela “izgradnje nacije”. Amerikanci su dvadeset godina bjesomučno Kabul zasipali dolarima, ali sve uzalud, jer je sav novac ostajao u rukama lokalne elite, dok narod živi na minimalcu od 50 eura mjesečno. Ta divlja i nepristupačna zemlja oduvijek je bila zanimljiva raznim osvajačima. Valjda se još od Aleksandra Makedonskog ne računa da si imperij ako nisi ušao u Afganistan. Tako se sjećamo desetogodišnje sovjetske avanture, koji je ubrzo postao “sovjetski Vijetnam”. Sovjeti su, doduše, ostavili nekakvu vlast nakon povlačenja, ali su kod kuće izgubili i vlast i imperij. Potom su došli Amerikanci, čije povlačenje upravo gledamo.
Akako stvari stoje, sljedeći su u redu sa svojim imperijalnim planovima Kinezi. Kina je, naravno, imperij u pokušaju. To će i ostati ako nastavi s glupom i arogantnom politikom kojom je sve susjede okrenula protiv sebe. Pakistan je jedan od rijetkih kineskih saveznika u regiji. Sa slabljenjem američkog utjecaja i dolaskom na vlast talibana, koji imaju podršku Pakistana, kineske akcije u Afganistanu značajno rastu. Može se činiti čudnim savezništvo između kineskih komunista i islamskih ekstremista, ali ekstremizam ideja nikad nije isključivao pragmatizam djelovanja. Tako je kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi nedavno izjavio kako očekuje da će buduća vlada u Kabulu prihvatiti “umjereni islam”. Kinezima je važno kontrolirati Kabul kako bi pojačali kontrolu prema Ujgurima kod kuće, za koje vjeruju da se militariziraju preko Afganistana. Važan im je, naravno, i zbog toga što leži na “Putu svile”, zbog čega obećavaju velike infrastrukturne investicije, kao i zbog eksploatacije ruda, koje Kinezima kritično nedostaju. No, najvažniji cilj Kine je otkloniti svaki utjecaj Amerike iz regije, pa treba očekivati njihovu podršku talibanima u obračunu sa svima koji su sumnjivi kao “kolaboranti”. I to je ono što velike mase ljudi danas u Afganistanu tjera prema granici.
Tadžikistan je već, u dogovoru s Putinom, doveo 20.000 vojnika na granicu s Afganistanom. Za očekivati je da će jedini otvoreni put ostati onaj prema Europi. Migranti su uvijek bili igračka u rukama velikih. Novi migrantski val bit će moćno oružje pritiska Kine prema Europskoj uniji. Mi smo prvi na udaru tog vala na europskom kontinentu, koji ćemo moći izdržati samo uz pomoć snažne diplomatske, medijske i sigurnosne
• pripreme.
Valjda se još od Aleksandra Makedonskog ne računa da si imperij ako nisi ušao u Afganistan. Nakon “sovjetskog Vijetnama” upravo gledamo američki “novi Sajgon”