Hrvatsku idilu ne ugrožavaju ni gejevi, ni Srbi, ni masoni, ni Jugoslaveni, ni ateisti. Ugrožavaju je budale

Uopćerastućoj kulturi straha koga se u Hrvatskoj trebamo bojati ili bolje rečeno, koga nam nameću kao glavne razloge za strah? Shodno višedesetljetnoj buci u javnom prostoru i stalnoj fokusiranosti prema različitosti, ispada da je strah obrnuto proporcionalan stvarnoj prijetnji, a gotovo pa idealno ide uz masovnu fiksaciju prema “rizičnim” skupinama. Trebamo li se doista bojati gejeva kojih je oko šest posto u ovom društvu? Ili masona kojih je 0,001 posto? Jesu li u pravu oni koji upozoravaju na napast povampirene ljevice koje je, uz svu statističku dobrohotnost i pribrajanja neubrojivog, negdje oko 15 posto? Ili su i dalje glavna opasnost Srbi kojih ima sirotinjskih tri posto? Možda Židovi s 0,5 posto? Jugoslaveni s 0,3 posto? Što s odmetnutim ateistima kojih je šest posto? A možda se stvarno moramo plašiti migranata koji jedino žele proći kroz našu zemlju, ne i ostati trajno? Ovo su samo neke od skupina o kojima se ponajčešće lome koplja no, svejedno, nemojte upasti u zamku i zbrajati navedene postotke jer riječ je o skupovima koji se isprepliću, pripadnici jednih istovremeno su i pripadnici i nekog drugog od navedenih, ili više njih, pa se, ruku na srce, sve može ukupno svesti na nekih 10 do maksimalnih 15 posto građana koji su, tvrde dobro upućeni domoljubi, permanentna prijetnja i dalje mladoj demokraciji. Jasno je da će neki reći kako udio neprijatelja u stanovništvu ne mora odgovarati njihovoj ubojitosti i borbenoj gotovosti, jer već odavno i Danica i Smiljka znaju da su trojke osnovne jedinice terorističkih grupa, kao i da je za revolucionaran potencijal dovoljno i 20 ljudi, uz uvjet da se ispuni boljševički princip poimanja strukture u kojoj su kadrovi sve. Samo u tim slučajevima radi se o visokomotiviranim, odlučnim agresivcima i avanturistima koji pokazuju opaku sklonost prema osvajanju tuđeg, dok, u našem slučaju, govorimo o gotovo pa bezvoljnim, niskoprofilnim, obeshrabrenim grupama koje, osim vlastitog preživljavanja, nemaju nikakvih ambicija u pražnjenju terorističkih crijeva po hrvatskoj pastoralnoj poljani.

Utome i jest njihova vještina, što su nas naivne uvjerili da nisu opasni, a mi dobri, kakvi već jesmo, ne samo da smo im u to povjerovali nego im još štitimo sva manjinski rizična prava. Tako smo i došli u ovu bolesno napetu situaciju terora manjine nad većinom. Ajde, sve su to argumenti kojima se unaprijed planira opravdati upotreba sile po leđima neistomišljene klase pa sve dok državu budemo smatrali instrumentom koji može biti nasilan prema onima koje ekskluzivno odaberemo država i neće biti ništa drugo nego laboratorij straha. Koji je to poriv da netko kukavički napadne gejeve zato što se jednom godišnje usude izaći na ulicu i u mirnoj šetnji svojoj seksualnosti pokušati izboriti pravo građanstva unatoč preporučljivoj ilegali. Iskreno, prosvjede i pro parade mogu razumjeti, ali kontraprosvjede sve teže. Ne vidim razloga da se, kada ide gej parada, skuplja kontranapad akromatskih neistomišljenika, kao što bi mi bilo odurno vidjeti da se, prilikom neke od procesija, ateistična ekipa skupi i pokuša zapriječiti prolaz ljudima koji pokorno slijede ili nečije mošti ili samo ideju o izvanvremenosti ljudske duše. Svatko u svojoj koloni slobodan i ponosan, svatko s punim poštovanjem neistomišljenika, ali i dalje sugrađana, ljudi koji će svim razlikama usprkos morati živjeti zajedno.

Ugrožava li me netko samo zato što je gej, mason, Srbin, ateist, ljevičar, vjernik, konzervativac, hajdukovac? Ugrožavam li ja ikoga svojim stavom za koji ne tražim da se usvaja, niti da itko drugi živi prema njemu, ali zahtijevam da se poštuje kao moje pravo na viđenje ovog svijeta i na moj autonomni izbor načina življenja. Minimum kojim se ostvaruje maksimum, to je moje viđenje spomenutog odnosa zbog kojeg pojedinac može biti apsolutno sretan, a nitko drugi neće trpjeti. Da sam sitničav, onda bih krenuo zbrajati one kojih bi se stvarno trebali bojati, koji su ispali najveća opasnost i za državu i za društvo. Ma koliko god se trudili pronaći alibi ekipi koja je operirala poput drumskih razbojnika, doći ćemo do poraznog podatka kako su uglavnom bili heteroseksualci, bijelci, veliki Hrvati i najpraktičniji vjernici. O tome su vikali i više nego javno i zaglušujuće, preventivno čepivši usta svima koji su ih se spremali pitati najbezazleniju sitnicu iz njihove karakterne pozadine. Sada je jasno da je višak agresivnosti u odgovorima i skrivanje iza nacije, prije bijega, bila tamna sjena straha zbog onoga što su znali da rade. Sa zadrškom, stvari sjednu na svoje mjesto i svi smo generali poslije, pogotovo, izgubljene bitke. A tih je, bogami, bilo prilično. Zato nema potrebe huškati jedne na druge, nema potrebe za anonimnim prijetnjama, uvredama i salvama laži, nema apsolutno nikakve potrebe koristiti djecu i obitelji u tim prizemnim obračunima. Zakrvljenost uvijek rađa zakrvljenost, kao što krv isto tako uvijek rađa krv. Razgovor. Razgovor treba ovom društvu. Ne lajanje i režanje na drugačijeg, ne rafali besmisla po neistomišljeniku. Svaki progon, pojedinca ili grupe, uvijek počinje atakom na njegovu ljudskost. Obezvrijedi ga kao čovjeka, oduzmi mu ljudski legitimitet i tako u pripremi opravdaj nasilje koje slijedi. Židova 30-ih godina prošlog stoljeća u njemačkom društvu nije bilo ni dva posto, a uspjelo ih se pretvoriti u opasnost koja je zapalila svijet i obezumila Njemačku. Hrvatsko društvo ne treba više nikakve eksperimente ni avanturiste da za svoj račun proizvode bjesnilo. Čovjek ispod zastave s duginim bojama nije najprije gej, nego je čovjek. Čovjek s letvom ili bokserom koji juriša da bi premlatio čovjeka ispod zastave duginih boja najmanje je čovjek, a najviše je peder. Karakterni.

Uh, nasilje je odvratno, čak i u vremenu sazdanom od njega, ovom našem vremenu u kojem se ne stvara, nego se ruši. Efikasnost je poistovjećena s destrukcijom, ambicija s rušilačkim nagonom, ugled sa sposobnošću otimanja a da se ni ne zacrveniš. Bjelodano je i neupitno da su budale ti koji nas stvarno ugrožavaju. Prestanite tražiti mak na koncu lijevog i desnog i osvijestite da postoji isključivo pametno i glupo. I nikad ne podcjenjujte glupost. Ona kolektivu nudi lagodnu atmosferu dopuštenosti i poželjne mahnitosti. Pluralno društvo ne znači i plural istina ili plural različitih tumačenja dobrote i pameti. Istina, pamet i dobrota su jedino i isključivo to, istina, pamet i dobrota. Amandmani na iste vode nas u kaos iskrivljenih tumačenja i do Selimovićeve rečenice „boj se svega, ne budi ono što si!“Ili do jedne druge, one iz Biblije „jao pastirima koji napasaju sami sebe.“Za svakog po nešto kad ni strah nije ništa drugo nego stvar izbora.

ODURNO JE VIDJETI NEKOGA DA POKUŠAVA SILOM SPRIJEČITI ZAGREB PRIDE. ISTO BI MI BILO DA NETKO PRIJEČI PROCESIJU