Moguće je da ćemo zbog klimatskih promjena morati promijeniti i prehrambene navike

i posijati prostor kondenzacijskim jezgrama te smanjiti veličinu oborina – “past će nam x litara vode, ali ne u jednom komadu, nego u puno komadića”.

– Raketarstvo je možda uputno, ali tu su nove tehnologije, dronovi, letjelice... Kupit ćemo borbene avione, i tu isto ima mogućnosti da borbeni piloti malo vježbaju bježanje od oblaka i usput se bore protiv tuče. Dakle, tehnologije postoje, one se mogu primijeniti, a najgore je ovo što mi sada radimo: prepuštamo sve na pleća OPG-ovca, farmera. U jednom dijelu Hrvatske osiguravajuće kompanije uopće ne žele osigurati usjeve, ne žele ući u trošak jer znaju da će ga biti. To je kao na kladionici, oni ne smiju i neće biti na gubitku. A tko će nadoknaditi štetu farmeru? Jedino se to može solidarno, cijela država, u sklopu raznih fondova, no bit će sve više takvih šteta, a fondova sve manje. Bilo je primjera da za štetu od elementarne nepogode seljaci dobiju kunu po hektaru, što je zbilja ispod svake financijske održivosti – upozorava naš sugovornik.

Ne vjeruje on da nam prijeti glad, no moguće je, kaže, da ćemo morati promijeniti prehrambene navike pa i biti još više osuđeni na uvoz.

– U svakom slučaju, ako iskoristimo “zelene planove” i sve ono što nam se u novom financijskom okviru EU sprema, neće biti problema, nećemo biti gladni. I imat ćemo s oznakama različite kvalitete i izvornosti dodanu vrijednost proizvoda pa će i kilogram pšenice vrijediti puno više kada je preradimo i prodamo u Hrvatskoj, nego što će to biti izvoz – zaključuje prof. dr. sc. Bojan Stipešević.

– Svi bi trebali shvatiti, najprije Vlada Republike Hrvatske i Ministarstvo poljoprivrede, da je poljoprivreda proizvodnja na otvorenome. I prije nas je pogađao led, ali nije hvatao široko područje, no sada se pojavljuju suše i nedostatak oborina u određenom razdoblju. Na godišnjoj razini mi imamo dovoljno padalina, ali nisu dobro raspoređene. Dakle, moramo shvatiti da dolazimo svi u iste probleme: kako odgovoriti klimatskim promjenama? Postoji struka, postoje fakulteti, no nužno je uključiti znatna financijska sredstva, i to je možda jedina budućnost. Jer, što će nam sve, ako ne budemo imali dovoljno hrane za sebe – poručuje pak Matija Brlošić.

Seljaci su, dodaje, itekako svjesni klimatskih problema.

– Poljoprivrednici su dobri matematičari. Pogledajmo samo stočarstvo: čak 50.000 proizvođača mlijeka napustilo je proizvodnju i danas nemaju krave jer je u danom trenutku cijena mlijeka bila izuzetno niska. Slično je s uljanom repicom – bez obzira na visoku cijenu, ako ne bude prinosa, poljoprivrednici je neće sijati pa će se nastaviti daljnji pad površina pod tom kulturom. Razlog je napuštanju uzgoja uljane repice, inače, što je Europska komisija zabranila primjenu određenih insekticida. Dakle, različiti faktori utječu na proizvodnju, ali jedno je sigurno: poljoprivrednici se neće baviti onime što im donosi gubitak, bez obzira na to bila riječ o ratarstvu ili stočarstvu. A klimatske promjene šire tu paletu, sve manje će biti onoga što će financijski biti opravdano – rezimira Brlošić.

Ratari su primijetili, dodaje, i pojavu sve više štetnika, što također povezuju s klimom.

– Uljanu repicu prije 20 godina nije se trebalo uopće tretirati, eventualno jednom zaštitom u fazi cvatnje, dok danas bez deset prskanja nemaju računa ni sijati tu uljaricu – uspoređuje on.

Belje plus, koje je u sastavu Fortenova grupe, izradilo je već studiju isplativosti vezanu za ulaganja u anuliranje klimatskih promjena koje se događaju.

– Promatramo li 2020. godinu, koja je bila izrazito sušna u istočnoj Hrvatskoj, možemo konstatirati da su prinosi na određenim kulturama bili od 20 do 30 posto manji. Golem je to novac izgubljen u samoj proizvodnji. Kako bismo tome doskočili, nužno je poticati ulaganja u sustave navodnjavanja. Ono što je nama izuzetno važno i u Osječko-baranjskoj i u Vukovarsko-srijemskoj županiji, s obzirom na kvalitetu tla na ovom području, a to je izuzetno bonitetno tlo, jest da podižemo sve više sustava za navodnjavanje – govori Goran Miličević, član Uprave za ratarstvo Belja plus.

Nevažno je, nastavlja, kakvi će to sustavi biti, “bitno je da vodu u kanalima, koju su već osigurale Hrvatske vode, iskoriste na poljima”. Preliminarne sastanke već su odradili s Osječko-baranjskom županijom, pronašli zajednički interes i poslali upit Ministarstvu poljoprivrede. Odgovorili su im kako bi u fondovima iduće godine trebala biti osigurana određena svota novca vezana za podizanje sustava navodnjavanja.

– Jer, gledamo li komparativno, a to je vrlo jednostavna matematika, u suhom je ratarenju višegodišnji prinos kukuruza oko 10 tona po hektaru. Na navodnjavanim površinama prinos je 15 tona. Neka je kukuruz, primjerice, jednu kunu po kilogramu, razlika je golema, i to na samo jednom hektaru. Fortenova grupa, na razini Belja, Vupika i Vupika Vinkovaca, ima 12,7 tisuća hektara zasijanih kukuruzom ove godine. Ne možemo očekivati da ćemo sve to pokriti sustavima za navodnjavanje, no preliminarno imamo razvijene studije za oko 4000 hektara, za koje već postoji pristupna voda u kanalima. Jednostavno treba otvoriti podmjeru na temelju koje ćemo iskoristiti novac iz fondova Europske unije za sufinanciranje izgradnje sustava navodnjavanja – poručuje

• Miličević.