Globalne korporacije stvorile su začarani krug u koji su uvukle potrošače i poduzetnike
Na Noć vještica 2013. godine Lina Khan u svom je lokalnom supermarketu Safeway u potrazi za slatkišima došla do uznemirujućeg otkrića. Otprilike 40 marki slatkiša na policama nudilo je tek privid potrošačkog izbora; zapravo su bili u vlasništvu samo dva ili tri proizvođača. Khan, tada mlada analitičarka, bila je toliko zapanjena tom činjenicom da je o tome napisala tekst za magazin Time. “Ako želimo zdravije, raznovrsnije tržište – i više raznolikosti u našim košarama za Noć vještica – mogli bismo započeti s oživljavanjem nekih naših antitrustovskih zakona”, napisala je tada. Kritika korporativne moći otišla je dalje od slatkiša pa je istražila probleme koncentracije i monopolističkog ponašanja u sektorima od zračnih prijevoznika do peradi i metala, izvodeći slične zaključke. Potom je svoju pozornost usmjerila na utjecaj velikih tehnotvrtki na tržište i postala najglasnija kritičarka upravo tog sektora. Khan je rođena i odrasla u Londonu, roditelji su joj iz Pakistana, a u SAD se s obitelji preselila kada joj je bilo 11 godina. Nakon što je diplomirala, stigla je u Washington, zaposlivši se u zakladi New America, istraživačkom centru lijevog centra, koji joj je omogućio istraživanje poduzetništva i konkurencije. “Tamo gdje smo nekad imali puno neovisnih poduzeća, puno lokalnih poduzeća, puno raznolikosti”, primijetila je, “zapravo vidimo nekoliko tvrtki koje kontroliraju gotovo svaku industriju.” Khan je studirala pravo na Yaleu, a u siječnju 2017. u Yale Law Journalu objavila je članak koji ju je proslavio – “Amazonov antitrustovski paradoks”. “Gotovo da ga možete smatrati prvim člankom u onome što je brzo postalo svojevrsna renesansa antitrustovskog revizionizma”, kaže Robert Hockett, profesor korporacijskog prava sa Sveučilišta Cornell. U središtu filozofije L. Khan ideja je da su tvrtke, uključujući Amazon, desetljećima imale koristi od nedovoljnog antitrustovskog nadzora, u razdoblju tijekom kojeg su niske potrošačke cijene bile glavni argument za politiku tržišnog natjecanja i stoga ih dalje nisu propitivali. Ona zagovara drukčiji antitrustovski pogled, sličan onome koji je postojao ranije u 20. stoljeću, kada američke vlasti nisu oklijevale razbiti monopole. “Amazon je uvelike poremetio poslovni model u izdavaštvu. Izdavači su nekada mogli riskirati sa zahtjevnijim knjigama koje možda nisu toliko popularne i mogli su ih subvencionirati najprodavanijim knjigama. Ali Amazonova glad za popustima otežala je takvo subvencioniranje i dovela do konsolidacije izdavača te smanjene raznolikosti”, njezina je teza koja se nastavlja: “Monopoli ne iskorištavaju samo potrošače i radnike. Čak i kada potrošačima nude niske cijene, njihov se utjecaj širi kroz čitav sustav. Ako se jedan dio industrije konsolidira, tada će i svi ostali dijelovi industrije osjećati pritisak da se konsolidiraju. Amazon je spreman ‘trpjeti gubitke i agresivno ulagati na štetu dobiti’. Povijesno gledano, Amazon je profit koristio, uz istraživanje i razvoj, i za snižavanje cijena. Pritom je Amazon integriran vertikalno, kroz sve poslovne linije. Osim prodaje online, Amazon sada objavljuje knjige, odobrava kredite, prodaje oglase, dizajnira odjeću i proizvodi filmove i TV emisije. Također je jedan od najvećih svjetskih davatelja cloud usluga, iznajmljuje poslužiteljski prostor Netflixu, Adobeu, Airbnbu i od nedavno NASA-i i vjerojatno Pentagonu.” Te dvije prakse – predatorske cijene i integracija poslova – mogu zvučati normalno. No prema starom američkom antitrustovskom zakonu one su ilegalne, kaže Khan koja upravo te zakone želi oživiti.
Ipak, nejasno je jesu li potrošači vidjeli više cijene kao rezultat bilo koje strategije. Ako se pita Amazon, nisu. A republikanski senator Orrin Hatch prošlog je kolovoza takav novi antitrustovski pokret opisao kao “hipsterski antitrust” i rekao da ga nimalo ne impresionira ta “nova” argumentacija L. Khan koja kategorički tvrdi da kad tvrtka dođe do monopolizacije tržišta – kad ona naraste toliko da može ugroziti druge industrije već ulaskom na njihov teren – ona prestaje biti samo tvrtka. Postaje toliko moćna institucija da može vladati ljudima poput država.
Khan je postala izvanredna profesorica na Sveučilištu Columbia. Na Capitol Hillu pomogla je u istrazi antitrustovskog pododbora za pravosuđe u slučaju Big Techa. Mnogi su republikanci, kad je ona u pitanju, i dalje oprezni. “Njezini stavovi o provođenju antitrusta nisu u skladu s razboritim pristupom zakonu”, smatra Mike Lee, senator iz Utaha. Iz Amazona traže od FTC-a izuzeće L. Khan iz svih slučajeva koji uključuju tvrtku zbog ranijih kritika. Zaklada za informacijsku tehnologiju i inovacije, think tank koji podržava tehnološka industrija, tvrdi da će strategija Line Khan naštetiti američkim potrošačima i inovacijama. “Potrošači možda više neće moći imati koristi od ekonomije razmjera velikih tvrtki. U vremenu povećane globalne konkurencije, antitrustovski populizam nanijet će trajnu štetu koja koristi stranim, manje zaslužnim rivalima.”
Vrlo je to buran početak pravnice
Line Khan na novoj funkciji koja je očito svoju karijeru posvetila redefiniranju načina na koji se američki zakon odnosi prema monopolskoj moći. No trebala bi dobiti pomoć jer Bidenova administracija odabrala je profesora za zaštitu tržišnog natjecanja iz Columbije Tima Wua, koji je današnje tehnološke divove usporedio s pljačkašima iz zlatnog doba, kao posebnog pomoćnika za tehnologiju i politiku tržišnog natjecanja u Nacionalnom ekonomskom vijeću Bijele kuće. Istovremeno su zakonodavci u lipnju predstavili paket osvježenih antitrustovskih zakona čiji je cilj suzbijanje moći Big Techa i sprečavanje spajanja. Ako se usvoje, zakoni će biti najambicioznije ažuriranje monopolskih zakona u posljednjih nekoliko desetljeća, smatraju stručnjaci. Zakoni – ukupno njih pet – izravno na nišanu imaju Amazon, Apple, Facebook i Google te njihov utjecaj na internetsku trgovinu, informacije i zabavu. Prijedlozi bi olakšali razbijanje tvrtki koje su svoju dominaciju iskoristile na jednom području kako bi uporište dobile na drugom, otvorili put za razvoj konkurencije i osnažile regulatore s više alata pri nadzoru tvrtki. Zakon bi mogao preoblikovati način na koji tvrtke posluju. “Trenutačno neuređeni tehnološki monopoli imaju previše moći nad našim gospodarstvom. Oni su u jedinstvenoj poziciji odabrati pobjednike i gubitnike, uništiti male tvrtke, podići cijene potrošačima i ostaviti ljude bez posla“, rekao je predstavnik David Cicilline, demokrat s Rhode Islanda i predsjednik antitrustovskog pododbora. “Naša je agenda izjednačiti uvjete i osigurati da najbogatiji, najmoćniji tehnološki monopoli igraju po istim pravilima kao i mi ostali”, dodao je.
Oponašanju Big Tech tvrtki, dominaciji te trendovima u zaštiti tržišnog natjecanja koji stižu iz SAD-a te naporima Europske unije po tom pitanju pitali smo domaću stručnjakinju, pravnicu Mariju Bošković Batarelo, osnivačicu i direktoricu tvrtke Parser compliance, koja kaže: “Big Tech kompanije već godinama uz pomoć informacijsko-komunikacijskih tehnologija obrađuju podatke o ljudima diljem svijeta. Pomoću tih podataka stječu dobar uvid u ponašanje i navike ljudi te stvaraju nove poslovne modele i tzv. IT ekosustave. Time već dominantan položaj na tržištu još više učvršćuju i stvara se nekakav začarani krug koji građani, mali poduzetnici i regulatori teško mogu prekinuti. Poduzetnici često Big Tech kompanije doživljavaju kao pouzdane poslovne partnere, a građanima se usluge Big Tech kompanija čine najpovoljnijima i najlakšima za korištenje jer su prilagođene upravo njima. Nude im se besplatne usluge i proizvodi i tako ih se uvlači u navedeni ekosustav. Međutim, ne postoji ništa što je besplatno i obično, kad se radi o besplatnoj usluzi, to znači da se usluga plaća podacima, pažnjom, interakcijom ili nečim sličnim što također smatramo besplatnim, a zapravo ima svoju vrijednost. Na primjeru Amazona možemo vidjeti da takvo partnerstvo može vrlo lako prerasti u izravnu konkurenciju, na način da Amazon nakon određenih analiza odluči proizvesti konkurentan proizvod po puno nižoj cijeni kao i poduzetnik koji je dotad smatrao Amazon svojim poslovnim partnerom. Teško je uspoređivati američki pravni sustav sa sustavom EU jer su drukčiji. Uglavnom su upućene kritike prema EU da samo regulira, a Amerika radi na inovacijama. Međutim, u Americi imamo primjere sudskih presedana, višemilijunskih nagodbi s državnim tijelima te goleme iznose naknade šteta građanima koje također oblikuju ponašanje Big Tech kompanija. Otkrića zviždača, kao što je Edward Snowden, ogolila su činjenicu da postoji tijesna suradnja između američke vlade i Big Tech kompanija, stoga je upitno koliko je SAD ozbiljan u namjeri regulacije Big Tech divova.”
Kada se radi o EU, on se, kaže Bošković Batarelo, nastoji boriti protiv nepoštene utakmice i zloupotrebe osobnih podataka s pomoću novog seta regulative koja uređuje digitalno tržište. Prva u nizu regulativa je bila Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR), a očekujemo novu uredbu o elektroničkoj privatnosti, novu uredbu o umjetnoj inteligenciji te Digital Services Act i Digital Markets Act koji će regulirati online tražilice, online tržnice (marketplace) i društvene mreže.
Hoće li SAD uspjeti u naumu kontrole dominacije Big Techa, pokazat će se uskoro na prvom ispitu za Linu Khan. Naime, netom nakon ustoličenja savezni sud odbacio je tužbu FTC-a protiv Facebooka kao i usporedne tužbe 48 državnih odvjetnika kojima se htjelo prisiliti Facebook da se “rastavi” od svojih tvrtki Instagrama i WhatsAppa. Facebook je to proglasio pobjedom nad FTCom, dionice su mu porasle i prvi put je vrijednost tvrtke premašila bilijun dolara. No nije sve tako crno za FTC jer priča nije gotova, u žalbi koju moraju isporučiti u roku mjesec dana FTC treba objasniti i dokazati monopolsku moć Facebooka na tržištu SAD-a, što nisu pravno detaljno argumentirali u tužbi. Ovaj sudski proces vjerojatno će potrajati, ali će i pokazati misle li Amerikanci ozbiljno ili su aktivnosti koje poduzimaju debelo zakasnile u srazu s moćnim
• tehnodivovima.