Paradira, nabavlja nove petarde, baca kost
JE LI ANTE REBIĆ ZASLUŽIO DA GA SE KAMENUJE JER JE GOVORIO ONO ŠTO OSJEĆA
Sve su žešći napadi na Antu Rebića, nakon što se svatko na njemu iživio, po već palome mlatio je i Ćiro Blažević, za kojeg je mrtav, izdao je Dalića i Hrvatsku premda je izbornik nakon ispadanja reprezentacije s Eura sam sebe okrivio za neuspjeh. Prijeti mu se teškim kaznama, traži mu se zamjena u reprezentaciji, a neki bi ga zauvijek otpisali. Ne treba žaliti sve te milijunaše, ali ipak – reprezentativac je u nogometnoj javnosti najprezreniji i najnezaštićeniji. Svi mu mogu nijekati vrijednost, podcjenjivati ga, pametovati mu, pljuvati ga, vrijeđati – i izbornik, i bivši izbornik, i stručnjaci i “stručnjaci”, i novinari..., a on smije samo – šutjeti. Očeše li se o izbornika, ode karijera, uzvrati li jednom novinaru, začut će graktanje i kokodakanje desetaka drugih. I doista, Ćiro je u pravu – nogometaš mora biti mrtav, a pokaže li znak života i dostojanstvo, još više će biti mrtav. Dalić je cijelo vrijeme s Rebićem bio – bi, ne bi, te hoće ga uvrstiti u prvu momčad, te neće, te hoće ga lijevo, pa desno, pa na sredini, te ga je vadio iz igre, te ga ubacivao..., a novinari su posljedice svih tih Rebićevih muka i učinak u igrama manji od očekivanoga pripisivali mučeniku. I mladiću dozlogrdilo.
O PLENKOVIĆEVOJ ODGOVORNOSTI U POVODU UHIĆENJA RAVNATELJA HRT-a SVI ŠUTE
Kad je Sabor prije nekoliko godina na prijedlog HDZ-a za glavnog ravnatelja HRT-a izabrao Kazimira Bačića, zeta Ksenije Urličić i sadašnjeg uhićenika u skupini osumnjičenih za kriminal, Andrej Plenković zacijelo je znao kako je Bačić silno imućan, a morao je i znati je li to bogatstvo stečeno pošteno ili nepošteno. Ali moguću premijerovu odgovornost za imenovanje na čelo HRT-a osobe koja će biti uhićena nitko ne spominje. Upravljanje HRT-om jedna je od najvažnijih dužnosti u Hrvatskoj, riječ je o neusporedivo najmoćnijem i najutjecajnijem mediju čijeg je ravnatelja ustoličio najmoćniji čovjek u zemlji, Plenković. Kako Bačića nitko nije spominjao kao mogućeg ravnatelja HRT-a, očito je postojala neka “tajna veza” između njega i premijera, koji je po tome bio jedini zaslužan za njegov izbor. Uhidba Bačića uhidba je i Plenkovićevih kriterija po kojima se bio odlučio za novog ravnatelja HRT-a, koji sada pripada nizu kompromitiranih ministara i drugih premijerovih dužnosnika. Uistinu je sramotno što je tolike godine “katedralu duha” vodio čovjek kojeg ćemo na njegovoj vlastitoj televiziji gledati kao uhićenika, kao što je sramotno što mu je povjerenje bio dao predsjednik Vlade.
Najveći kritičari Europske unije vidjeli su EU kao novi Sovjetski savez, a ljevičari su je u Hrvatskoj pozdravljali kao novu Jugoslaviju. Europa i europski kriteriji Račanu nisu silazili s usta, premda je njegova komunistička politika bila posve suprotna europejstvu. Bruxelles je na žalost uvelike nastavio niz Beč, Pešta, Beograd koji je nijekao i gušio hrvatsku nacionalnu posebnost i državnost. Sada je šesnaest desnih stranaka iz raznih zemalja EU – Poljske, Mađarske, Francuske, Italije i Španjolske – poduprlo deklaraciju u kojoj upozoravaju da “radikalne snage” pokušavaju pretvoriti EU u “superdržavu”, čemu će pružiti “legitiman otpor”. Žele zaštititi slobode nacionalnih država i tradicije europskih naroda koji su izloženi napadima u današnjoj EU. Ne poriču Bruxellesu zasluge u oslobađanju od sovjetskog totalitarizma u nekim zemljama ali “ne sviđa im se kako ta Europska unija izgleda danas.” Ne znam zašto nijedna desna hrvatska stranka nije poduprla deklaraciju jer je hrvatska vlast možda najveći poslušnik Bruxellesa u EU, Hrvatska je kolonija moćnih zemalja EU koje imaju gotovo sve njezine banke i nekad strateške državne tvrtke iz kojih nemilice iznose profit u inozemstvo.
OD ISKLJUČIVOSTI NITKO NE MOŽE IMATI KORISTI
Koliko bi heteroseksualnih građana u Hrvatskoj bilo veselo kad bi otkrilo da im je sin ili kći gej? Vjerojatno ni jedan, a mnogi bi to otkriće doživjeli dramatično pa i tragično. Ipak, velikom broju tih građana homoseksualci ne smetaju i dali bi im sve slobode premda im je nastrano kad muškarac ljubuje s muškarcem i žena sa ženom i premda znaju da po isključivom homoseksualnom stajalištu čovječanstva ne bi bilo, pa ni gejeva. U mnogim uljuđenijim društvima homoseksualci su bili ugledni, a homoseksualizam normalan. Platon ga na neki način propagira u svojim dijalozima, a doprinos homoseksualaca u književnosti, kulturi,