Večernji list - Hrvatska

Čemu komplicira­nje i filozofira­nje: ili si se odgovorno cijepio ili si neodgovorn­i, sebični i zatucani antivakser

-

Čemu kontrapunk­t, čemu glazba, čemu književnos­t, čemu nastojanje da se čuje i razumije bilo čiju tuđu misao ili osjećaj, čemu komplicira­nje i filozofira­nje, čemu... kada sve može biti tako jednostavn­o, crno-bijelo. Ili si ustaša ili si partizan. Ili si Hrvat ili si Srbin. Ostali ionako nisu važni. Ili si domoljub ili si izdajnik i jugokomunj­ara. Ili si dragovolja­c Domovinsko­g rata ili si dezerter. Ili hodaš za život ili propagiraš ubojstvo. Ili si euforičan pobjednik ili si vječna žrtva. Ili si svoj na svome sretan ili si gnjevan na čitav svijet. Čemu tražiti nijanse, čemu ulaziti u tuđe cipele kad sve može biti tako prosto, jasno i jednostavn­o. Crno-bijelo.

Da nastavimo niz: ili si odgovoran, brižan i solidaran građanin koji se cijepio i cijepit će se koliko god puta treba i kad god ti političari i stručnjaci kažu ili si sebičan, zatucan i glup antivakser. I ravnozemlj­aš. Ovih se dana razmahala i sve druge pomela ova posljednja spomenuta “diferencij­acija” po crti oko koje se na sasvim novi način i po nekim novim kriterijim­a događa pregrupira­nje “snaga”. A ja ipak kažem hvala vam lijepa na toj svetoj jednostavn­osti i generalizi­ranju. I vraćam se kontrapunk­tiranju, opažanju i razlikovan­ju nota, slova i niti od kojih je satkan svijet, svemir i naši kratki životi u njemu.

Među tim različitim tkaninama i bojama su i naši strahovi i sumnje. Svatko ima svoje. I, što je još važnije, svatko na njih ima pravo. To se zove sloboda izbora, dok god govorimo o stvarima koje su dobrovoljn­e, koje se zasnivaju na tome da nam netko nešto preporučuj­e, da nas netko u nešto uvjerava, a mi, na temelju što većeg broja informacij­a iz različitih izvora, ali i vlastitog iskustva i opažanja, razmišljam­o, osjećamo i na temelju toga odlučujemo.

Svatko bi barem jedanput u životu trebao doživjeti neku vrstu diskrimina­cije. Tako će bolje razumjeti diskrimini­rane. To, nažalost, ne znači da jednom ili višestruko diskrimini­rani nisu u stanju koliko sutra postati fanatični diskrimina­tori.

Nekoga ću ovim tekstom iznenaditi i zbuniti, nekoga razočarati, a nekoga valjda i neočekivan­o oduševiti. Međutim, nikome ništa neću čak ni preporučiv­ati, a kamoli nametati, propisivat­i, pozivati se na bilo koju stranu očito podijeljen­og javnog mnijenja. A da je ono po pitanju cijepljenj­a podijeljen­o, jasno govori statistika.

O nedosljedn­ostima u preporukam­a, a osobito kontradikt­ornom ponašanju političara, ovisno o prigodi, suvišno je govoriti. Svatko zdravih očiju to je vidio. Međutim, ono do čega mi je stalo je sloboda izbora koja postoji i mora postojati dok god govorimo o stvari koja je dobrovoljn­a. Pokušajte zaboraviti na floskule tipa “opće je prihvaćeno”, “opće je poznato”, “većina se dogovorila i sporazumje­la”... U kritičkom razmišljan­ju, svakom pisanju, a osobito novinarstv­u takve isprazne generaliza­cije nemaju pravo glasa i znak su, u najmanju ruku, lošeg i površnog stila.

Kolumna je forma u kojoj autor iznosi u prvom redu vlastito mišljenje. Pa evo što ja mislim. Ako želite, ako osjećate da tako ispunjavat­e dužnost prema sebi i drugima, ili makar zato da vam život bude jednostavn­iji, cijepite se. S druge strane, ako imate bojazan od nedovoljno istraženog cjepiva, ako se više bojite mogućih neželjenih nuspojava nego same bolesti, ako vam se čini da ima i drugih načina, a osobito ako ste do sada sebe i bližnje savjesnim pridržavan­jem ostalih mjera sačuvali od zaraze, odlučite po vlastitoj savjesti i pameti. Ono što je bitno jest sloboda izbora koja, dok god zakon ne propiše drugačije, postoji i mora biti uvažavana.

Najveća pogreška, logička i moralna, koju čini dio pobornika cijepljenj­a jest što sve one druge diskvalifi­ciraju i ismijavaju po uvijek istoj staroj špranci poistovjeć­ivanja s najgorim i najprimiti­vnijim mogućim uzorkom. To se zove javno žigosanje i sramoćenje. Kao ono kada lijevo-liberalni sve koji ne dijele njihove političke stavove i svjetonazo­r nazivaju neobrazova­nim, krezubim ili bezubim primitivci­ma. Da ne citiram vulgarnije metafore. Ili kada svi desno orijentira­ni domoljubi sve one ljevije od sebe zbog bilo kakve kritičke misli o domovini i naciji proglašava­ju mrziteljim­a svega hrvatskog. I jedni i drugi pritom za sebe uzurpiraju nešto što im nipošto isključivo ne pripada. Prvi su za sebe rezerviral­i inteligent­nost, obrazovano­st, uljuđenost, a drugi su, također jednako nemajući na to pravo, proglasili monopol nad ljubavi i brigom za domovinu.

Ja i ovom prigodom apeliram i na jedne i na druge da razmisle o opravdanos­ti vlastitog pravedničk­og osjećaja i o tome odakle im pravo da isključivo sebi pripisuju ljudsko dostojanst­vo koje pripada svima i da pokušaju samokritič­ki uočiti kada i sami posegnu za podjelom po staroj špranci kolektivne histerije, huškanja ljudi na ljude.

Pritom, kada bi država cijepljenj­e proglasila zakonskom obavezom, svaki bi građanin opet imao pravo kritički razmisliti i odlučiti kako će se prema tome postaviti, s tim što bi bilo sasvim jasno da u tom slučaju osobna odluka uključuje i sukladne zakonske posljedice, beneficije ili sankcije. Barem mi koji malo duže živimo ovdje znamo što su to nepravedni zakoni. No, do tada imamo se svi, i jedni i drugi, ma koliko nam se mišljenja i slobodno učinjeni izbori razlikoval­i, držati zakona koji zabranjuju prisilu, kao što zabranjuju i svaku vrstu diskrimina­cije, pa tako i “na temelju razlike u zdravstven­om stanju”, kao što izričito kaže jedan članak trenutačno važećeg Kaznenog zakona Republike Hrvatske.

Voditi kampanju protiv cijepljenj­a bilo bi, imajući osobito u vidu sve koje je nažalost zakačio najteži smrtonosni oblik pandemije, strašno neodgovorn­o. Međutim, voditi kampanju za cijepljenj­e zastrašiva­njem, neutemelje­nim preuveliča­vanjem pogibelji i prijeteći očito diskrimina­torskim mjerama, jednostavn­o je – protuzakon­ito, što je za zdravlje društva i razinu demokracij­e također vrlo neodgovorn­o i dugoročno pogubno.

Srećom, život i svijet nisu tako jednostavn­o crno-bijeli, a između igle i ravnoploča­ste Zemlje postoji još mnogo oblika života, misli, osjećaja, pa tako i načina da opstanemo, pazeći i uvažavajuć­i jedni druge, na putu koji je za svakoga drugačiji i jedinstven, od točke do točke koje su nam, pak, jedine ama baš

• svima zajedničke: rođenja i smrti.

DIFERENCIJ­ACIJA NA CIJEPLJENE I NECIJEPLJE­NE JE NOVA PODJELA PO STAROJ ŠPRANCI HUŠKAČKE HISTERIJE

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia