‘Socijalna distanca’ i ‘procijepljenost’ izmišljeni su pojmovi
Dr. sc. Marko Alerić, izvanredni profesor s Odsjeka za hrvatski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Dijana Jurasić
Baš u ovoj godini koja je proglašena godinom čitanja sa sloganom “Čitajmo da ne ostanemo bez riječi” u javnom prostoru proslavili smo se jezičnom nepismenošću koristeći se riječima koje nemaju značenje koje mislimo da imaju poput “procijepljenost”, “socijalna distanca”, “iskomunicirati”, a jednako je loše, ili je još gore, što slušamo u Saboru i vodeće političare kako se razmeću engleskim riječima. Ako hoćemo biti mali narod, a ne samo malobrojan narod, na dobrom smo putu. Francuzi dobro znaju zašto čuvaju svoj jezik i prave se da ne znaju engleski, a mi malograđanski hrlimo za korištenjem što više engleskih riječi ili se pogrešno služimo pojmovima koji znače nešto sasvim drugo od onoga što želimo reći. O tome smo razgovarali s dr. sc. Markom Alerićem, izvanrednim profesorom s Odsjeka za hrvatski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Liječnik iz Zagore
S pandemijom se uvriježila riječ “socijalna distanca” koja ne znači fizičku udaljenost, nego u sociologiji distanciju jedne društvene skupine od druge. Alerić ističe da je socijalna distanca negativan pojam jer zapravo predstavlja marginalizaciju te druge skupine od koje se izoliramo, a ne znači tjelesnu udaljenost, kako bi trebalo izgovarati na hrvatskom jeziku, ili barem fizička udaljenost. Na engleskom se jeziku, kaže, ne može reći tjelesna udaljenost pa se Englezi koriste sintagmom “social distance” služeći se latinskim riječima “socialis” i “distancia”, a mi smo taj izraz pomodno pokupili od njih ne razmišljajući da imamo svoj. Kako se dogodilo da u javni govor i pismo uđe i riječ “procijepljenost” koja nema veze s cijepljenjem?
– Jezik prati sve ljudske potrebe, potrebe svih nas kao pripadnika užih i širih jezičnih zajednica pa se greške događaju kada nešto treba brzo imenovati, a ne pita se za to jezične stručnjake. Prije koronakrize u svim medicinskim tekstovima pravilno se upotrebljavao glagol cijepiti se te je u medicini korišten izraz obuhvat cijepljenja, a onda je netko tko ne razumije dvovidne glagole izmislio izraz “procijepljenost” koji dolazi od imenice procijep i znači zabiti i razdvojiti, a kod cijepljenja ne zabijate i ne razdvajate kožu na dva dijela. Ljudi ne razumiju dvovidne glagole pa imaju potrebu stvoriti svršen glagol i tako je netko izmislio “procijepljenost”, a ne zna da glagol cijepiti se dolazi od imenice cijep i da je to dvovidni glagol koji iskazuje nesvršenu i svršenu radnju. Kada bismo uveli glagol procijepiti, narušili bismo dvovidnost glagola cijepiti i morali bismo mijenjati i riječ cjepivo u procjepivo, pa ne bi bilo više “idemo se cijepiti”, nego “idemo se procijepiti” – tumači Alerić.
Narod, dodaje, sam stvara svoj jezik i ono što treba imenuje, a što ne treba ne imenuje. Nije zato slučajno što Eskimi imaju 20 naziva za snijeg, a mi njih pet-šest jer nam ih i ne treba više. Ovladavanje jezikom trajna je cjeloživotna aktivnost i stalno se ,napominje Alerić, trebamo truditi pravilnije, razumljivije, jasnije njime služiti. Zašto se kod nas sve više koristi engleskim riječima u javnom govoru?
– To je s jedne strane pokazatelj opterećenosti drugim i brojnijim narodima, nekritično prihvaćanje svega što dolazi iz razvijenijih, bogatijih zemalja i nepromišljanje da u hrvatskom jeziku to isto možemo iskazati svojim jezikom. Francuzi pametno čuvaju svoj jezik, neće engleskim govoriti ni Angela Merkel. Irci su pak bili potpuno izgubili svoj jezik, koji je bitno različit od engleskoga, no sada ga vraćaju. Prije nekoliko godina irski je postao jedan od nekoliko službenih jezika EP-a iako ga govori manjina građana u Irskoj.
Kada su Francuzi uzeli u koncesiju Zračnu luku ”Franjo Tuđman”, tražili su da se sve prevede na hrvatski, pa je tako preveden “boarding pass” kao “ukrcajna propusnica”, što je jako dobar prijevod – govori Alerić te dodaje da Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje ima jako dobru stranicu za prevođenje stranih riječi “Bolje je hrvatski!”.
No, kod nas mnogi u javnom govoru ne njeguju hrvatski standardni jezik, uključujući političare, nego ili se koriste svojim lokalnim jezikom ili u standardni jezik ubacuju engleske riječi i rečenice.
– Svi javni govornici i političari moraju upotrebljavati hrvatski standardni jezik jer je to jezik hrvatskog društva i zajednice, a ne svoj lokalni jezik. Zastupnici u Saboru nisu samo predstavnici svog mjesta nego i svih građana Hrvatske pa se trebaju potruditi govoriti standardnim jezikom. Svi političari trebaju biti dobri poznavatelji hrvatskoga standardnog jezika jer je to jezik javne komunikacije. Da netko govori hrvatskim standardnim jezikom, prepoznajete po tome što po govoru ne možete prepoznati njegovo podrijetlo. Ako bismo prestali upotrebljavati hrvatski standardni jezik, raspali bismo se kao šira jezična zajednica, prestali bismo funkcionirati jer bi bez toga svatko isticao svoju lokalnu zajednicu i time poručivao “ne priznajem druge”, što vodi dezintegraciji. To se dogodilo prije 150 godina gotovo svuda u Europi pa je tada i stvoren standardni jezik za opću upotrebu, a mjesnim se i lokalnim govori u svojim sredinama, ali ne i u ustanovama. Zamislite liječnika da govori govorom svog mjesta iz Zagore, pa ne biste mu vjerovali da je obrazovan! Proveo sam mnoga takva istraživanja; kad ispitanicima pustite različite govore ljudi i pitate ih koji je najobrazovaniji, uvijek kažu onaj koji govori standardnim jezikom te ističu da njemu najviše vjeruju. Kada sam ih pitao za liječnika koji se namjerno u istraživanju koristio lokalnim govorom, rekli su: “Pa to je neki poljoprivrednik” – govori Alerić.
Zašto Englezi stalno pišu eseje
Jezik je, dodaje, iznimno važan, po jeziku se može puno toga otkriti, pa nam prepričava da mu je na tržnici žena koja je prodavala mandarine rekla da je iz Metkovića, kao i mandarine, a on joj je uzvratio da ni mandarine ni ona nisu iz Metkovića. Žena je na kraju priznala da je preprodavačica. Kakva je jezična pismenost hrvatskih građana u odnosu na druge zapadne zemlje?
– Pismenost podrazumijeva pravilan način pisanja i sposobnost oblikovanja govora i teksta, što se ne može postići bez puno vježbe i ispravljanja. I govorenje i pisanje vještine su koje se svladavaju vježbanjem. Hrvatski je pravopis jednostavan za razliku od engleskoga, koji je iznimno zahtjevan pa Englezi ne znaju napisati najjednostavnije riječi. Mnogi će Englezi “device” napisati sa “s”, napisao je to i njihov ministar kulture pa su ga mediji o tome pitali, a on je odgovorio kako je mislio da se tako piše. Zato Englezi organiziraju natjecanja u spellingu i veliku pozornost u obrazovnom sustavu pridaju pisanom izražavanju i stalno pišu eseje. Većina Amerikanaca je pak na razini osnovnoškolskog djeteta u pisanju. Kod njih se pojavio fenomen sekundarne nepismenosti kod ljudi koji su završili osnovnu školu i poslije nikad ništa nisu čitali ni pisali, pa su zaboravili pisati. Nije to čudno jer, zamislite da nema titlova na TV-u i sve samo slušate, tada i nemate potrebu pisati. No sada se zbog kompjutora možda situacija popravila – zaključuje Alerić.
Irci su pak bili potpuno izgubili svoj jezik, koji je bitno različit od engleskoga, no sada ga vraćaju. Francuzi pametno čuvaju svoj jezik