I jedni i drugi zaslužili su igrati za svoju besmrtnost

Italija i Engleska bile su najbolje reprezentacije ovog Eura, a brojke dokazuju da su možda i najbolje reprezentacije u povijesti svoje nacionalne vrste

Najvažnija je nogometna utakmica na našem planetu nakon 1093 dana (kad su Francuska i Hrvatska igrale za trofej Svjetskog prvaka) pred nama. Na Wembleyju će od 21 sat za naslov prvaka Europe snage odmjeriti Engleska i Italija, dvije momčadi koje su svojom igrom i rezultatima najviše zaslužile biti dio ove povijesne utakmice. O tome koliko su i jedni i drugi zaslužili ovu priliku za nogometnu besmrtnost, najviše nam govore brojke zbog kojih i jedni i drugi imaju pravo već sada ući u raspravu za najbolju momčad u povijesti svoje države. Najimpresivnija brojka kod Italije ona je o nizu utakmica s pobjedom (14) i utakmica bez poraza (33) s obzirom na to da nijedna talijanska reprezentacija od početka njihova postojanja na nogometnoj sceni (1910.) nije uspjela učiniti ništa ni približno tome. Također,

već su do srpnja izjednačili rekord za najviše pobjeda u kalendarskoj godini (10), a i u kvalifikacijskom ciklusu za ovaj Euro jedini su put upisali svih deset pobjeda u deset susreta. I ova Southgateova Engleska rušila je rekorde svoje reprezentacije, koja postoji još od 1872. godine. Jedino je ova Engleska uspjela nanizati sedam utakmica bez primljenog pogotka (pet na ovom Euru), a njihov vratar Jordan Pickford rekorder je po broju uzastopnih minuta bez primljenog pogotka (691). Toliko nisu uspjeli nanizati ni Shilton ni Seaman. Moramo tu spomenuti i uspjeh inače žestoko kritiziranog engleskog izbornika Garetha Southgatea, koji se s pobjedom protiv Danaca u polufinalu izjednačio na vrhu s legendarnim izbornikom Alfom Ramseyjem, koji je odveo Englesku do naslova svjetskog prvaka 1966. Sad obojica imaju osam pobjeda na velikim natjecanjima, a ako Southgate slavi danas, po ovoj, ali i svim drugim statistikama, postat će najuspješniji izbornik u povijesti svoje zemlje. Puno kontroverze je podignula činjenica da je Engleska na turniru koji se igra u 11 zemalja praktički domaćin za sve svoje utakmice (osim jedne). Ništa drukčije neće biti ni u finalu, no valja uzeti u obzir da su dva posljednja finalista domaćina na Euru (Portugal 2004. i Francuska 2016.) gubila finalne utakmice pred svojom publikom. Ima i jedna finalna statistika koja Englezima ide u prilog, a to je ona da je od dosadašnjih 12 reprezentacija koje su dolazile do finala čak devet njih odnijelo naslov u prvom pokušaju, neuspješne su jedino bile reprezentacije Jugoslavije (1960.), Belgije (1980.) i Portugala (2004.). S druge strane, Italija u finalima ima tek jednu pobjedu u četiri utakmice uz gol-razliku 3:7.