Ivan Zvonimir Čičak: Marija je kći mog brata, svi smo ponosni na nju
Ivan Zvonimir Čičak, stric teniske sutkinje Marije Čičak, otkrio je za VL detalje iz života i karijere svoje nećakinje
U subotu su Nikola Mektić i Mate Pavić ispisivali povijest kao prvi hrvatski par koji je osvojio jedan Grand Slam naslov, a u nedjelju je u Wimbledonu u povijest ušla i jedna Hrvatica. Zagrepčanka Marija Čičak (46) prva je žena koja je sudila muški finale na tom turniru. Prema općem sudu obavila je to vrlo profesionalno, autoritativno i znalački, tako da akteri nisu imali primjedbi: ni poraženi Matteo Berrettini, a kamoli pobjednik Novak Đoković.
Marija je tako probila još jednu barijeru, u svoje i u ime svih žena, teniskih sutkinja. Ona je u tome pionirka, nakon nje, to da žena sudi wimbledonski ili finale na nekom drugom Grand Slam turniru mogao bi biti čest slučaj. Pa, iako je u suđenju prilično dugo, praktički od svoje 18. godine, a i godinama je u svjetskom vrhu, o njoj se relativno malo zna, ona iznimno rijetko daje intervjue, dijelom i zbog restriktivnih pravila koja su sucima nametnule teniske organizacije, prije svih WTA i ATP.
Nije mogao gledati finale
No imali smo zadovoljstvo o Mariji nešto više doznati od Ivana Zvonimira Čička (73), poznatog hrvatskog političara i dugogodišnjeg predsjednika Hrvatskog helsinškog odbora. Gospodin Čičak ne krije da je iznimno ponosan na svoju poznatu nećakinju. No nije ju mogao gledati u finalu Wimbledona, kao ni ostali članovi njegove obitelji, jer nije imao gdje. Njihov paket nije, naime, uključivao SportKlub koji je prenosio mečeve iz Wimbledona...
– Skandalozno je da HRT nije prenosio nedjeljni pojedinačni finale, a još skandaloznije je to što nije prenosio ni subotnji finale muških parova pa tako nismo mogli gledati kako naši momci Mektić i Pavić osvajaju Wimbledon. Dva Hrvata osvajaju najprestižniji teniski turnir, a vi nemate gdje to gledati. Kakva smo to mi zemlja? Dobro da smo barem u nedjelju mogli gledati finale nogometnoga Eura – osvrnuo se Čičak na širi društveni problem, a potom se vratio nećakinji.
– Marija je kći mog pokojnog brata Jurice. Umro je s 36 godina od kljenuti srca, kad je ona imala samo tri i pol godine. Tako da je nju, kao samohrana, odgojila majka Terezija. Marija je zarana počela igrati tenis, još od šeste godine, ali to je, kao što znate, skup sport pa, kako nije bilo love, pazila je na školu – završila je Kineziološki fakultet – i malo-pomalo se preorijentirala na suđenje. Cijela je familija znala da će Marija – mi je zovemo Marijica da bismo je razlikovali od odraslih Marija, moje pokojne majke i moje žene – suditi wimbledonski finale i mi smo zbog toga iznimno ponosni i sretni. Kad nam je Terezija to javila, moja se sestra rasplakala – kaže Čičak koji se sam nije bavio tenisom, ali je u mladosti igrao košarku i rukomet.
– Najviše u gimnaziji dok se nisam strgao. Ali zato je njezin otac bio sportaš, igrao je nogomet... No prerano je umro, infarkt ga je pogodio dok je bio kod naše sestre. Ona je liječnica, ali nije mu mogla pomoći. Tako je Marija ostala jedinica.
Ima zlatni sudački bedž
I sada je kao sutkinja dobila najveće priznanje.
– To je sam svjetski vrh i zbog toga smo jako ponosni na Mariju. Nikad jedna dama u Wimbledonu nije sudila gospodi. Šteta je samo da je malo doma u Zagrebu, stalno je na putovanju, ali kad dođe, počasti nas s malo teniske opreme jer ona toga puno dobije na svakom turniru – zaključio je Čičak.
Gospođa Čičak je, kao što se zna, prije muškog finala sudila ženski finale u Wimbledonu (2014.), pa joj je ovo bio 15. Wimbledon u karijeri; sudila je i završne susrete tenisačica na US Openu (2015.) i Olimpijskim igrama u Riju (2016)., a vlasnica je zlatnog, najvišeg, sudačkog bedža od 2011. godine.
U jednom razgovoru za službenu stranicu WTA Toura otkrila je da je već s 15 godina počela suditi na nacionalnim turnirima, ali i još ponešto zanimljivo:
– Mislim da sam jednostavno rođena za sport. Koji god bio u pitanju, uvijek sam bila spremna okušati se u njemu. Trenirala sam karate, stolni tenis, rukomet, plivanje... Tako sam nekako i počela igrati tenis. Imala sam šest godina. Ujak je nagovorio mamu da se okušam i u tome. S 12 godina počela sam igrati turnire. No, kad sam počela studirati, morala sam prestati jer je kod nas sustav drugačiji nego što je, primjerice, u SAD-u. Ovdje nije tako lako razvijati sportsku karijeru i istodobno studirati – objasnila je.
No zato je uz rub terena, u sudačkom stolcu, doživjela potpunu satisfakciju... •
Marija je rijetko u Zagrebu, ali kad dođe, donese nam puno teniske opreme, govori Ivan Zvonimir Čičak
Rođena sam za sport. Koji god bio u pitanju, uvijek sam bila spremna okušati se u njemu, rekla je Marija