Tomaševića skupo koštaju greške u koracima jer je u politici (gotovo) sve u dojmu
Imperativ gradonačelnika Zagreba u iduće četiri godine je da njegovu upravu više nitko nikada ne stavi u istu rečenicu s Bandićevom upravom, pokazati da osim dojma postoje i opipljivi rezultati rada te da Možemo! uistinu može
Demokratski standard koji predviđa 100 dana mira ekipi koja preuzme odgovornost za upravljanje velikim sustavima, kao što su država ili grad, Tomislava Tomaševića je zaobišao. Priliku za medeni mjesec, ovaj tek sklopljeni brak lidera zeleno-lijeve koalicije i javnosti, nije dobio. “Ne sjećam se da je ikada ijedna opcija u Hrvatskoj imala tetošenje kao što su imali članice i članovi platforme Možemo!, u svim mogućim medijima”, požalio se tijekom kampanje Andrej Plenković. I iz tabora Miroslava Škore čulo se kako mediji favoriziraju upravo jednog kandidata za zagrebačkog gradonačelnika nauštrb drugoga. Tomaševića je ipak dočekala bitno drukčija realnost. Od prvog trenutka kada se biciklom dovezao na radno mjesto, pokazalo se, početničke greške njemu se ne toleriraju. Usprkos činjenici da je novog zagrebačkog gradonačelnika dočekao razrušeni i devastirani grad, glomazni i neučinkovit sustav ekipiran prema zakonima kumstva i rodijaštva, grad zatrpan smećem, USKOK koji u realnom vremenu obavlja premetačine pod njegovim krovom, plaće pročelnika izmišljenih resora poput Pavla Kalinića koji je, kako otkriva Index, svaki mjesec utržio 31 tisuću kuna...
Teza o Tomaševiću kao ljubimcu medija brzo pada u vodu, dovoljno je prolistati novine, preletjeti portale, poslušati dnevnike. S jedne strane mediji propituju ima li Tomašević 100 sposobnih i odgovornih ljudi za upravljanje gradom, dok istodobno po njemu pljušte kritike zato što je jedan od 1500 donatora imenovan u jednom upravnom vijeću od 340 ustanova u gradu Zagrebu, za naknadu od 700 kuna. Na putu demontaže bandićevsko-hadezeovskog rugla rješenja se očekuju brzo, ali se istodobno propituje i s kojim ljudima i kojim sredstvima se to čini.
Premda je Možemo! u svome programu izrazio skepsu prema programu roditelja odgajatelja, sada ih optužuju za depopulacijsku politiku, premda spomenuta skupa i neefikasna mjera košta porezne obveznike pola milijarde kuna bez vidljivih demografskih pomaka.
Uz medijsku kanonadu, za dobrodošlicu na čelu Grada Zagreba Tomašević se, očekivano, suočio se i s rafalnom paljbom iz opozicije. Odjednom svi jako brinu o sukobu interesa, ponajviše HDZ-ovci koji su godinama držali ljestve Milanu Bandiću. Tomašević je, naposljetku, i pod golemom lupom građana: njihova očekivanja nakon Bandićeve koruptivne i loše vlasti s punim su pravom ogromna. Međutim, u građanima, kako se čini, ima jedinog saveznika jer mu – ako je suditi prema recentnim mjerenjima rejtinga političkih stranaka – potpore birača mu ne nedostaje. Mandat je dobio, a dojam s jučerašnje tiskovne konferencije govori da taj mandat u rukama drži čvrsto. Također, stječe se dojam da je uvažio kritike o aljkavoj komunikaciji spram javnosti, jer je najavio izlazak pred novinare na tjednoj bazi, uostalom, posao medija je preispitivati kako bi svaka sličnost s Bandićevom hobotnicom ostala u domeni pravosudnih, nikada više gradskih upravljačkih tijela. Tomaševića skupo, realno i preskupo, koštaju početničke greške u koracima jer je u politici (gotovo) sve u dojmu. Upravo stoga, iduće četiri godine mandata ima obavezu izvesti dubinsku promjenu i stati na kraj HDZ-u i Bandićevoj ostavštini koja je, kako je govorio, od Zagreba stvorila korupcijsku centralu, a institucije pretvorila u plijen. Tomaševićev je imperativ da njegovu upravu više nitko nikada ne stavi u istu rečenicu s upravom njegova prethodnika, demonstrirati da osim famoznog dojma postoje i opipljivi rezultati rada odgovorne i sposobne gradske uprave, kao i nulta stopa tolerancije na korupciju, klijentelizam i nepotizam, pokazati i dokazati da Možemo!
• uistinu može.