Svaki dan smo u “školi”, trenira se i kik-boks, za opuštanje služi odbojka
Doznajte što rade vatrogasci kad nisu na intervencijama
S vatrogascima u njihovoj bazi na Savskoj cesti 1 proveli smo jučer dva sata, a u tome razdoblju baš nikog od njih na jednom mjestu nismo vidjeli dulje od minute. Kad čovjek ne zna što će sa sobom, onda radi gluposti, objašnjava nam jedan pripadnik postrojbe, pa zato oni sebi stvaraju posla čak i kad ga nemaju. A kako točno svoje dane provode kad ne gase požare ili vade unesrećene iz smrskanih automobila, odlučili smo provjeriti.
Podučava bivši MMA borac
Radni dan vatrogasca zapravo je ispunjen svake minute, ističe Kristijan Tomašek, zapovjednik postaje Centar, a počinje točno u sedam sati, i to postrojavanjem i jutarnjim pregledom vozila i opreme. To traje sat vremena, a potom, do devet sati, slijedi tjelovježba. Prvo trčanje krugova oko postaje i razgibavanje, a onda i grupni sport: odbojka, košarka, stolni tenis... Dio vatrogasne ekipe je i Matej Truhan, bivši MMA borac koji kolege podučava i nekim borbenim potezima.
– Malo boks, malo kik-boks, a šefovi su nam osigurali tatami-podlogu pa se možemo malo i hrvati, bez mogućnosti ozljede – govori Truhan.
No malo tko zna da dečki iz Savske najveći dio dana provode kao u školi jer nakon polusatnog doručka odlaze na nastavu koja traje od 9.30 pa sve do 14 sati. Prvo teorijski dio u kojem prolaze sve korake neke od mogućih intervencija, nakon čega izlaze “na teren” i simuliraju ono što su upravo naučili.
– Čini se kao isprazno ponavljanje, no nijedna intervencija nije ista. Izvodimo vježbe na tornju, simuliramo gašenje požara... – objašnjava Tomašek. “Školicu” slijedi dvosatni odmor koji većina ekipe uglavnom provodi ispred odbojkaške mreže, a u 18 sati počinju pripreme za primopredaju službe večernjoj smjeni, koja stiže u 19.
– A i večernja smjena ima sličan raspored – kaže zapovjednik.
Ni spačke im nisu strane
I dok provode svoju dnevnu rutinu vatrogasci u Savskoj opušteni su i dobro raspoloženi, a nisu im strane ni spačke koje vole priređivati jedni drugima, pa i posjetiteljima. No sve to pada u vodu čim se upale svjetla i sirene pa u treptaj oka “okreću ploču”. Spremni za akciju moraju biti unutar 60 sekundi, no za manje od 40, kaže Tomašek, sa svojim su vozilima na cesti.
Troja su kola, praćena onim zapovjednim, standardni “gasni vlak” koji se šalje kad je u pitanju otvoreni plamen, no ekipa također često radi i u prometnim nesrećama, a među 3500 intervencija, koliko ih otprilike godišnje imaju, nerijetko su morali spašavati ljude iz rupa ili s krovova. Bilježe se pritom, naravno, i zanimljivosti. – Oslobađali smo ljude i iz zaključanih lisica, a rezali smo i vjenčano prstenje. I sve to radimo 365 dana u godini – s osmijehom kaže
• zapovjednik Tomašek.
Kad se upale sirene, s vozilima su na cesti za manje od 40 sekundi, a godišnje bilježe oko 3500 izlazaka na teren