Vučić se vratio bez datuma, ali sve je ionako bila predstava za srbijansku javnost
Unutar EU jasno su se iskristalizirale dvije struje kad je riječ o proširenju na zapadni Balkan – s jedne strane je Mađarska, čiji povjerenik za proširenje Europske komisije Olivér Várhelyi izaziva kritike, koja snažno gura što bržu integraciju, u paketu i bez zadovoljavanja kriterija, posebno onih koji su izuzetno važni kao što je vladavina prava. S druge su strane Francuska i Nizozemska, države koje nikad i nisu pokazivale veliki apetit za širenjem Unije, pogotovo ne sada kada je EU pred transformacijom, a njima se pridružila i Njemačka. Sve te države odbile su i pomisao na to da se zapadnom Balkanu, čiji su se čelnici prekjučer i jučer sastali s čelnicima država članica EU na Brdu kod Kranja u Sloveniji, da čak i indikativan datum pristupanja, pa bilo to i 2030. Srbijanski predsjednik Vučić i nije mogao imati prevelika očekivanja jer se unaprijed znalo da dogovora o datumu neće biti, pa je sve što se ondje događalo bila predstava za srbijansku javnost.
“Bit ćete tampon-zona”, upozorio je tako mađarski premijer Viktor Orbán na konferenciji parlamenata država jugoistočne Europe i Višegradske skupine. “EU vas koristi za odbijanje opasnosti, kao štit, a onda vas raskomada”, naveo je primjer iz mađarske prošlosti, aludirajući, što često radi, na Trianonski ugovor. Stoga je tu Mađarska, prijateljica, koja će pomoći da države zapadnog Balkana postanu punopravne članice. Vrlo simplificiran govor u praksi znači (solo) inicijativu koja ne samo da je politički neodrživa, već i opasna. Iz bruxelleskih krugova, koji bi ionako rado vidjeli ovakvu Mađarsku s druge strane EU granica, iscurila je informacija kako je povjerenik za proširenje sklon progledati kroz prste zemljama zapadnog Balkana što se tiče ispunjavanja kriterija. Takav potez apsolutno je neprihvatljiv – ne samo što urušava smisao procesa pristupanja i ne samo što EU ne želi kuburiti s još nekim državama koje vladavinu prava shvaćaju arbitrarno, jer toga ima i sada u Mađarskoj, Poljskoj, ali i Sloveniji, već bi takvo rješenje išlo protiv interesa Hrvatske koja, primjerice, od Srbije kroz ispunjavanje kriterija, očekuje rješavanje pitanja hibridne jurisdikcije, manjinskih prava, nestalih te drugih problema koji se tiču rata. Mađarska – uz pomoć Slovenije – opet riskira i puca dalje nego što zna da će moći pogoditi, no to je njezin način djelovanja. Potegne kritično pitanje na koje se veliki zakače i dok se bave njime, Budimpešta progura manja dubiozna rješenja. Stoga treba biti na oprezu. Proširenje da, ali ne bilo kakvo i ne u paketu. I nikako ne
• pod bilo koju cijenu.
Mađarska taktika: potegne pitanje na koje se veliki zakače i dok se bave njime, ona progura manje dubiozna rješenja