Što se sve viče, suci su nam još i dobri
Nisu repovi za sucima i nogometnim suđenjima neka hrvatska posebnost. I vani je toga koliko hoćete. Pioli je pljeskao u lice Çakiru i vikao: “Complimenti, signore!” Simeone je rekao: “Na Piolijevu mjestu, i ja bih poludio.” Kralj zabave ipak je ostao Mourinho. “Ako nakon ovakve utakmice vi mene pitate o nogometu, a ne o suđenju, onda se talijanski nogomet prilično promijenio otkako me nije bilo”, rekao je novinarima nakon poraza u rimskom derbiju. E sad, treba li kazniti Mourinha? Ili nagraditi ga za dobru sprdnju? Ionako mu to već godinama ide bolje od rezultata.
Ali, zašto i sucima ne dati u zadatak javnu riječ? A ne i njih i sve nas maltretirati nekakvim kodeksom pa se opet dogodi Bebek? Nijemci su to na vrijeme shvatili. Tko je pratio, mogao se i dobro nasmijati. Jedan je podijelivši devet žutih i tri crvena kartona dobro rekao: “Pa morao sam i ja dati neki svoj pečat utakmici.” Na pitanje zašto je Lehmannu dao žuti, Bernd Heymann odgovorio je: “Pa nisam odmah mogao dati crveni.” Sjećate se Ursa Meiera? Čudi li vas da je baš taj švicarski diletant autor sljedeće izjave: “Mi smo programirani da sudimo samo ono što vidimo. To je obična glupost, nekad moraš dosuditi i ono što ne vidiš.” O, pa sad je jasnije što nas je snašlo s Newcastleom. Pazite, govorimo o dobro plaćenoj gospodi. Svakom bundesligaškom sucu zajamčeno je 60 tisuća eura po sezoni, a ako već ima pet godina staža, i dodatnih deset tisuća. Joj da, i pet tisuća za svaku odsuđenu dodatno. Kako je rekao onaj u Kenguru? “Pa za te pare, ja bih da me cijeli stadion...”
Kako u taj kontekst dovesti našu “bokčiju” koja sudi za manje od 400 eura po tekmi, i to ako je glavni? A imaju što i čuti na svoj račun. I doživjeti. Bruno Marić danas im je šef, a 2016. jedva je preživio atentat metalnom šipkom u jednom stobrečkom restoranu. Aktualni Ivan Bebek obavio je solidan posao 2018. na utakmici Hajduk – Lokomotiva (3:0) kada je prvo verbalno, a onda i fizički napadnut ispred diskoteke u Sinju. A napadač nije bio Šika, pouzdano. Mario Zebec već je loše odsudio finale Kupa u Vinkovcima 2019. pa ga je i prije komisije “ocijenio” jedan navijač Hajduka polivši ga u kafiću vinom i mineralnom, bez računa, dakako.
Tko želi biti milijunaš, svakako ne treba u nogometne suce. Nema dvojbe da se suđenje s VAR-om popravilo, ali i centrala pogriješi, a gdje neće čovjek? Pogotovo ako puno radi, a kako onih najboljih i nemamo previše, imaš osjećaj da se iz vikenda u vikend vrti pet-šest istih lica. Tko to ne može razumjeti, možda bi radije da se svi upru u ime jednog kluba? Pa brige nema. Nekako je dojam da i dalje vrijedi ona – što si manji klub, teže će ti pomoći. A sucima pomoći mogu i drugi akteri “teatra”. Mišković je, recimo, nakon pobjede u Velikoj Gorici javno priznao da je domaćin oštećen u nadoknadi za jedanaesterac, što je vjerojatno prvi takav slučaj u našem nogometu i šire. Črnko nije digao galamu, iako mu se, realno, ne bi moglo zamjeriti. I to su neki dobrodošli civilizacijski pomaci.
Ima i druga strana, naravno. Gdje je odgovornost samih “predstavnika javnosti”, kako nas se nekad tituliralo, za napisano ili izrečeno? Ako ti je svaka odluka kontra tvojih krađa, onda si za komentare ispod, a ne za glavni tekst.
Bilo je i toga da se napiše kako je Zebec dao žuti za ono što je “trebao biti” lom noge. Kad bi se na licu mjesta uzimalo u obzir i takve otegotne okolnosti u vidu neostvarenih scenarija, pa još i medicinsku dokumentaciju, utakmice bi trajale kao suđenje Horvatinčiću! I ovako je HNL možda rekorder u Europi po pitanju trajanja dvoboja. Kvragu, tko se nije napadački izrazio u devedeset, teško će i u 101. minuti. Situacija je na rubu pucanja, ne samo kod nas. Što pandemija, što cijene, i čovjek pljune Guardiolu na Anfieldu. Kraj svih tih epidemioloških mjera, molim vas! Navijači su u Francuskoj već pet puta prekidali utakmice, a sezona je tek počela. Dodajte na to kulise Balkana i dobit ćete ovo što nikad nismo imali. Da cijeli Poljud viče “ubij Bebeka”, da se Gradskim vrtom ori “Pajaču, cig..e”, a o onome na Bjeličin račun bolje i ne trošiti riječi. Ako je tako, bolje onda zatvoriti tribine. Zaraza je, znate, opasna. Istina, ne treba zaboraviti da je narod oduvijek, naročito prije Facebooka, i dolazio na nogomet ispucati se, izgalamiti ono što ne može reći kod kuće, šefu u uredu ili protiv partije na vlasti. Ali valjda i u tome treba imati mjeru.
Nego, što bi bilo da nama dođe Çakir i presudi kao Milanu? Ništa, orilo bi se “Çakire, čakija!” Ni prijevod mu ne bi trebao, a dalo bi se i uglazbiti. U duhu vremena...
VAR je svakako popravio suđenje, ali i centrala pogriješi, a gdje neće čovjek! Tko to ne želi prihvatiti, možda bi radije da se svi upru u ime jednoga kluba...