Među Hrvatima koji su došli u Sjevernu Ameriku u 15. stoljeću bilo je i nekoliko cijelih obitelji sa ženama. To upućuje da su Hrvati imali namjeru osnovati stalno naselje, a ne samo trgovačku koloniju, ističu autori
Autora fra Šimuna Šitu Ćorića još je tijekom studentskih godina u New Yorku na bavljenje Croatan Indijancima potaknuo američki sveučilišni profesor hrvatskog podrijetla George Jure Prpich, a nešto poslije i hrvatski nakladnik i pisac Adam S. Eterovich iz Kalifornije. Hodeći njihovim tragom, prvi rad o Croatan Indijancima napisao je 1982. („Među američkim Croatan Indijancima“), te nastavio pisanim prilozima i predavanjima podgrijavati tu hrvatsku jedinstvenost. Također je u istu svrhu, a da uz to razveseli djecu, s hrvatskim slikarom i ilustratorom svjetskog glasa Ivanom Vitezom objavio slikovnice o Croatan Indijancima „Strijele koje lete do sunca“i „Na krilima morskih valova“(Alfa, Zagreb, 2016.). Svoj davni putopis među Croatanima uvrstio je i u svoju knjigu „S Bogom je lako, ljudi su problem – Priče iz mojih američkih godina“(Fram-Ziral, Mostar – Hrvatsko slovo, Zagreb, 2021).
Croatani, koji se danas nazivaju i Lumbee po istoimenoj rijeci, najveće su samostalno indijansko pleme istočno od rijeke Mississippi u SAD-u, a ima ih oko pedeset tisuća. Čine najveću indijansku skupinu bez vlastitih rezervata i većinom žive od zemlje. Organizirani su u više plemena kao što su Kaweah Indian Nation i United Lumbee Nation, a i Cheraw Indijanci vole isticati da su i oni Croatani.
Croatani odnosno Lumbee Indijanci odvazda su bili poznati po svojim vrlinama dobroćudnosti i susretljivosti, a to im je kasnije bila otežavajuća okolnost pred američkim vlastima. Vjerojatno noseći negdje u svijesti i podsvijesti glase o svojoj sudbini, uvijek su rado primali u svoje pleme i naselja pridošlice ili odbjegle robove te postali mješanci više rasa. Upravo „zbog visokog postotka miješane krvi“federalne vlasti još uvijek odbijaju Croatan Indijancima dati status indijanskog plemena. Istina, taj status, pa i pravo da imaju svoje vlastite škole dala im je savezna država Sjeverna Karolina u kojoj žive. Tako su 1969. u Pembrokeu u kotaru Robeson uspjeli doći do statusa svoga sveučilišta koje je nazvano Pembroke State University te 1972. uključeno u University of North Carolina. Na starim školskim fotografijama uvjerili smo se da ti Indijanci uistinu više sliče našim primorcima nego Indijancima.
Kako je počela priča
Prema napisima nekih autora, priča o Croatanima počela je oko 1540. godine kad su dva dubrovačka broda isplovila u svijet iz Dubrovnika, svaki s punom posadom i pet-šest stotina moreplovaca. Među njima je bilo dosta hrvatskih izbjeglica ispred Turaka. Nekoliko godina poslije nekoliko brodova vratilo se u Dubrovnik, a donijeli su crne vijesti: ta dva broda doživjela su brodolom u Sjevernoj Karolini u Americi! Bez obzira na to što su dubrovačke karake s najmanje tri jarbola, dva križna jedra i pod zastavom sv. Vlaha bile među najvećim i najsigurnijim oceanskim jedrenjacima koji su plovili svijetom. Karaka je mogla prevesti stotine tona tereta i do tisuću moreplovaca. Na sebi je imala topove za obranu od gusara, ali i kovačnicu, stolariju, zdenac s vodom i malim vrtom, prostor za sadnice koje su nosili sa sobom, posebice one maslina i loze, te nastambu i za neke životinje, od kokoši i janjadi do konja i magarca. Moreplovci su, nemajući mogućnosti vratiti se u domovinu, morali tamo ostali s domorocima.
Tek gotovo pedeset godina nakon toga povjerenik engleske kraljice Elizabete I. Walter Raleigh bio je zadužen da organizira engleske ekspedicije na sjevernoamerički kontinent, i to upravo na obale Sjeverne Karoline. Prvu ekspediciju vodili su Philip Amadas i Arthur Barlow. More je bilo mirno, a čim su tamo stigli, odmah su vidjeli i zabilježili da su prije njih na otoku Roanoke bili neki drugi bijelci. Naime, među prijateljski raspoloženim Indijancima za