Poziv na oslobađanje od ćudoređa i na ludu i gorljivu potragu za ljubavi
Urenesansnoj Italiji, Bianca, mlada dama iz ugledne obitelji, zrela je za udaju. Roditelji joj pronađu zaručnika prema svom ukusu: Giovannija, bogatog trgovca, mladog i naočitog. Svi predznaci upućuju na dobar brak, ali Bianca ne može sakriti razočaranje time što se mora udati za muškarca o kojem ne zna ništa. No tada otkriva tajnu koju žene u njezinoj obitelji čuvaju i prenose s koljena na koljeno: one imaju “mušku kožu”!
Odjenuvši je, Bianca postaje Lorenzo, obdaren svim atributima mladića čudesne ljepote. Sada se može inkognito kretati svijetom muškaraca i malo-pomalo upoznavati svog zaručnika u njegovu prirodnom okruženju. No u svojoj muškoj koži Bianca se usto oslobađa ograničenja nametnutih ženama te otkriva ljubav i seksualnost.
Stvari se počinju komplicirati kad se Giovanni zaljubi u Lorenza (tj. Biancu u „muškoj koži“) i kad Bianca shvati da je njen budući suprug homoseksualac.
Nakon što su se vjenčali, Giovanni, inače Lorenzov strastven i nježan ljubavnik, svoje je bračne dužnosti doživljavao kao najtežu pokoru, nimalo ne uživajući u njima ni vodeći brigu o tome da svojoj supruzi pruži užitak, što je za Biancu bilo vrlo neugodno i okrutno iznenađenje. Zar je moguće da će morati provesti život u takvom nesretnom braku?
Hoće li uspjeti pronaći sreću za sebe i Giovannija, i kako? I je li do nje uopće moguće doći u vremenima u kojima njezin vlastiti brat, fanatični svećenik, nameće ćudorednu strahovladu njihovu rodnom gradu, kojom namjerava iskorijeniti porok i razvrat? Renesansni moral time zrcali moral našeg stoljeća i postavljaju se mnoga pitanja: zašto bi seksualnost žena morala biti drukčija od seksualnosti muškaraca? Zašto bi ženski užitak i sloboda trebali biti predmeti prijezira i prinude?
Kako, najzad, moral može biti instrument nemilosrdne i, istovremeno, nesvjesne dominacije?
Hubert Boulard jedan je od najzapaženijih francuskih strip-autora u novom mileniju. Iako je isprva počeo graditi karijeru kao kolorist, vrlo brzo odvažio se na pisanje vlastitih stripova pa tako 2006. doživljava svoj prvi veliki uspjeh stripom “Gospođica Nedirka: Djevica iz bordela”, koji na njegov scenarij crta Kerascoet (zajedničko ime za nekoliko autora, pravim imenom Marie Pommepuy i Sebastien Cosset). Uspješni će trojac zatim potpisati jednako uspješnu “Ljepoticu”, koja će, među ostalim priznanjima, dobiti i nagradu za najbolji crtani roman 2015. u SAD-u (Firecracker Alternative Book). Uskoro slijede hvaljeni
“Izvolite, gospodine?” te veliki hit “Les Ogres-Dieux”, pa se činilo kao da je Hubertu samo nebo granica. Započeo je nekoliko novih projekata, “Ténébreuse” s Vicentom Malliéom, “Joe la Pirate” s Virginie Augustin te “Mušku kožu” sa Zanzimom. Nažalost, nije doživio objavljivanje nijednog od njih. Iznenada je preminuo 13. veljače 2020. “Muška koža” objavljena je nekoliko mjeseci nakon njegove smrti i postala je najnagrađivaniji strip u Francuskoj 2020. “Muška koža” vrhunac je sinteze Hubertova pripovjednog stila (srednjovjekovne, bajkovite alegorije zamišljene kao kritika suvremenog društva i života) i njegova LGBTQ aktivizma (sudjelovao je, među ostalim, na skupnom projektu “Les Gens normaux, paroles lesbiennes gay bi trans”, kada je u Francuskoj bilo aktualno glasanje za legalizaciju istospolnih brakova).
U tom smislu, “Muška koža” predstavlja svojevrsni LGBTQ manifest u kojem Hubert zastupa neka osnovna ljudska prava koja, nažalost, još uvijek nisu jednako zagarantirana svim članovima društva: pravo na različitost i ljubav. Kad govorimo o literarnim kvalitetama “Muške kože”, Hubertov glas možda je malčice previše patronizirajući, propovjedni, te mjestimično čak naginje i k pamfletu, dok s druge strane sam sretan završetak djeluje donekle neobično i anakrono.
Međutim, poruka koju šalje je univerzalna, jasna i vrlo važna, stoga će blagonaklon čitatelj lako prijeći preko tih zamjerki. No zato se Zanzimovu crtežu nema što prigovoriti. Jednostavan i bogat u isto vrijeme, elegantan i pročišćen, jasan i sugestivan, stilski savršeno usklađen s epohom koju dočarava. Nenametljiva, topla i svedena paleta boja lijepo sjeda na crtež i podiže cjelokupni dojam za stepenicu više.
Ovom pričom, živahnom i suptilnom poput komedije Billyja Wildera, Hubert i Zanzim s toplinom preispituju naš odnos prema rodu i seksualnosti... ali ne samo to. Sučeljavajući tako religiju i seks, moral i humor, finoću i govor bez ustezanja, “Muška koža” podjednako nas poziva i na oslobađanje od ćudoređa i na ludu i gorljivu potragu za ljubavi. Viva Lorenzo!