Svijet ispod maske
Da doista poštuje sudske odluke, HDZ bi priznao odgovornost za Fimi mediju i ispričao se hrvatskim građanima
Iako premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković nakon objave pravomoćne presude u aferi Fimi media naglašava da će HDZ platiti novčanu kaznu i vratiti u državni proračun milijune kojima su bili punjeni stranački crni fondovi, poručujući time da HDZ poštuje odluke hrvatskih sudova, njegova reakcija na važnu i dalekosežnu presudu bila je isključivo usmjerena na redukciju reputacijske štete i odbacivanje bilo kakve odgovornosti današnjeg vodstva HDZ-a za kriminalne aktivnosti “bivšeg HDZ-a”, odnosno nekadašnjeg stranačkog čelnika koji je danas u zatvoru. Time je još jednom potvrdio da HDZ ni s njim na čelu nema snage za tegoban proces autorefleksije i pročišćenja, koje pravomoćna presuda u slučaju Fimi medije nedvojbeno zahtijeva. Riječ je, ponovimo, o važnoj i dalekosežnoj presudi koja se ne bi smjela svesti samo na plaćanje milijunske kazne, čime se cijeli slučaj pokušava što prije pomesti pod tepih. Afera Fimi media nije slučajno prozvana majkom svih afera. Ona je ogledni primjer korupcije na najvišoj političkoj razini, a osim bivšeg premijera i bivšeg šefa HDZ-a Sanadera, na optuženičkoj klupi završio je i HDZ, što je prvi takav slučaj u neovisnoj Hrvatskoj. Optužnica je Sanadera i HDZ teretila da su novcem izvučenim iz državnih poduzeća financirali Sanaderove privatne troškove i crne fondove HDZ-a. Bivšeg premijera teretilo se za 15 milijuna kuna koje mu je, prema optužnici, donio Mladen Barišić, što je Barišić i potvrdio. Tijekom suđenja saslušani su brojni svjedoci, njih gotovo 150, od kojih su mnogi, i to vrlo precizno, opisivali kako je izvlačen novac iz državnih tvrtki nakon Sanaderova znamenitog sastanka u Vladi s direktorima tih tvrtki, na kojem im je naložio da moraju poslovati s Fimi medijom, što je trenutak kojim je simbolično počela ta afera. Tijekom procesa detaljno je razotkriveno kako su funkcionirali HDZ-ovi crni fondovi, pa i to da je Branko Bačić, današnji šef Kluba zastupnika HDZ-a, osobno odnio u USKOK dva milijuna kuna i 300 tisuća eura iz tih crnih fondova kojima je HDZ financirao svoju kampanju i druge troškove te isplate dužnosnicima na ruke.
Pravomoćnom presudom najvišeg suda u zemlji potvrđene su sve ključne teze optužnice, vladajuća stranka osuđena je za korupciju i pljačku javnog novca, što je prvi slučaj u hrvatskoj povijesti da je jedna politička stranka pravomoćno osuđena za korupciju. Naravno da bi to trebalo imati dalekosežne posljedice i za Hrvatsku i za HDZ. Pravomoćna presuda potvrđuje da je u sklopu HDZ-a provođen kriminalni model pljačke države, što nije moguće uvjerljivo zanijekati ili relativizirati nikakvom naknadnom reinterpretacijom, a upravo to pokušava već spomenuti Branko Bačić, tvrdeći da nije osuđena stranka nego pojedinac, nastojeći, baš kao što to čini i Plenković, svu odgovornost svaliti samo na jednog čovjeka – Ivu Sanadera.
Trajanje ovog procesa (od inkriminiranog sastanka Sanadera i direktora državnih kompanija do pravomoćne presude prošlo je 14 godina), posredno svjedoči o nemoći hrvatskog sudstva pred političkim moćnicima i potvrđuje oklijevanje kada je riječ o kažnjavanju političkih prijestupa na najvišoj razini. Brojni su faktori na to utjecali – bolesti optuženika, izmjene optužnice, poništenja presude i slično, no činjenica da je sudovima trebalo gotovo cijelo desetljeće da dođu do pravomoćne presude još jednom potvrđuje tragičnu disfunkcionalnost pravosuđa. Nedavno je zbog političke korupcije i trgovine utjecajem na trogodišnju zatvorsku kaznu osuđen nekadašnji francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, i to nakon suđenja koje je trajalo samo tri tjedna, iako se također radilo o kompleksnom predmetu. Pravomoćna presuda u aferi Fimi media nakon dugogodišnjeg suđenja ne potvrđuje neovisnost hrvatskog pravosuđa od utjecaja HDZ-a, kao što to misli premijer Plenković, nego svjedoči o nesposobnosti sudova da u razumnom roku okončaju važan postupak, što je dovelo do razvodnjavanja cijelog slučaja. Umjesto efikasnosti i odlučnosti u obračunu s korupcijom na najvišoj razini, na kraju smo dobili beskrajnu sudsku trakavicu nakon koje je borba protiv korupcije, potpuno očekivano, brzo izgubila početni zamah. Stranačke korupcijske afere, premda ne uvijek takvih razmjera, nisu rijetkost u europskim zemljama. Međutim, rijetkost je da se stranački akteri tih afera i same stranke iz njih izvuku bez ozbiljnijih posljedica, bez obzira na to što je riječ o strankama koje su, kao i HDZ, imale dominantne pozicije u svojim zemljama. Francuski Republikanci još se nisu oporavili od koruptivnog i kontroverznog Sarkozyjeva nasljeđa, baš kao što i Narodna stranka bivšeg španjolskog premijera Mariana Rajoya još trpi posljedice teške korupcijske afere u kojoj je prije nekoliko godina također otkriveno postojanje stranačkih crnih fondova i ilegalnih isplata čelnicima vladajuće stranke, koja ima dodirnih točaka s aferom Fimi media, zbog koje je u Španjolskoj već nekoliko godina na vlasti socijalistički premijer. Slično je i u recentnom slučaju austrijskog premijera Sebastiana Kurza, bez obzira na to što su paralele između Austrije i Hrvatske za premijera Plenkovića uvredljive.
BRANKO BAČIĆ, ŠEF KLUBA ZASTUPNIKA HDZ-a, OSOBNO JE ODNIO U USKOK NOVAC IZ CRNIH FONDOVA
Plenkovićeva tvrdnja o novom i drukčijem HDZ-u od onog u pretprošlom desetljeću bila bi uvjerljivija da u međuvremenu nismo svjedočili nizu korupcijskih afera na visokoj političkoj razini, pa i u samoj Plenkovićevoj Vladi, zbog čega je dobar dio ministara morao napustiti svoje dužnosti. Točno je da se premijer Plenković pridružio HDZ-u 2011., nakon što su se dogodila kaznena djela zbog kojih je HDZ osuđen. Međutim, HDZ je ostao HDZ, pa i u kadrovskom pogledu, kako u vrhu stranke tako i na terenu. Odonda nije doživio nikakvu značajniju transformaciju, unatoč Plenkovićevim najavama, naročito kad je riječ o borbi protiv korupcije, i u stranci i u zemlji. O tome svjedoče Lovro Kuščević, lex Agrokor i brojne druge HDZ-ove korupcijske afere, zbog kojih je Hrvatska po raširenosti političke korupcije danas na europskom vrhu, a slično je stanje i u pogledu političke korumpiranosti pravosuđa i posljedične nekažnjivosti političke korupcije.
Jedan od razloga je i odnos HDZ-a prema aferi Fimi media. HDZ nikad nije priznao odgovornost za djela koja su mu stavljena na teret, i zbog kojih je na kraju i pravomoćno osuđen. HDZ-ovi zastupnici na sudu cijelo su vrijeme žestoko poricali krivnju, negirajući postojanje bilo kakve veze između HDZ-a i Fimi medije. HDZ nije priznao odgovornost za pljačku javnog novca čak ni nakon pravomoćne presude, iako Plenković tvrdi da HDZ “poštuje odluke hrvatskih sudova”. Kada bi iskreno poštovao tu sudsku odluku, HDZ bi priznao krivnju i ispričao se hrvatskim građanima, nakon čega bi mogao započeti dugotrajan proces pročišćenja. U protivnom, čeka nas još jedan pokušaj politizacije ove presude koja će zasigurno biti iskorištena i
• za nove političke obračune.