Mektić: Lijep je osjećaj biti prvi u svijetu
Čestitali su mi mnogi, no posebno mi je emotivno bilo kada su mi se javili Ivanišević i Ljubičić
Iako teniska sezona još nije gotova, Zagrepčanin Nikola Mektić (32) već je u dosadašnjem dijelu godine postigao ono što mnogi ne ostvare za čitave karijere. S Matom Pavićem, splitskim tenisačem s kojim je ove godine prvi put zaigrao u paru, osvojio je devet turnira, među kojima i dva ključna: Wimbledon (što je najveće ostvarenje za svakog tenisača) i olimpijski turnir u Tokiju (a olimpijsko zlato je san svakog sportaša). No, prošli je tjedan Nikola postao i svjetski broj jedan na listi igrača parova, pa smo njegov kratkotrajni boravak u rodnom gradu iskoristili za opširniji intervju. Kako ste doživjeli osvajanje prvog mjesta u konkurenciji parova?
– Pa, ne osjećam se pretjerano posebno. Drago mi je da se ta brojka promijenila u jedan, jednog dana će pisati da sam bio i prvi tenisač na listi, a ne samo drugi, ali nije se puno toga promijenilo jer sam ionako imao taj osjećaj da smo mi kao par prvi, da smo najbolja kombinacija na svijetu. I dokle god smo mi kao tim najbolji, nije toliko bitno tko je prvi, a tko drugi. A možda ćemo u jednom trenutku i dijeliti prvo mjesto. Dogodilo se to zato što je Pavić prethodni tjedan izgubio više bodova nego vi?
– Da, on je više izgubio taj tjedan, ali ja branim završni Masters koji sam prošle godine osvojio (s Koolhofom, nap. a.), pa ću tu izgubiti bodove, ili u najboljem slučaju neću dobiti ništa, pa će na kraju godine Mate ipak biti bolji. Vjerojatno stižu čestitke sa svih strana, od koga primjerice?
– Dobio sam puno čestitki. Iznenadilo me koliko je odjeka dobilo to moje prvo mjesto. Možda i nisam svjestan koliko je to važno jer mi to nije neka velika promjena, to je broj koji će mi više značiti jednog dana nego što mi znači danas. Da se može reći: bio je i prvi tenisač svijeta. A čestitali su mi mnogi, između ostalih i naše legende Goran Ivanišević i Ivan Ljubičić, moram priznati da sam se ugodno iznenadio.
Mate će opet biti broj jedan
Vi ste i očekivali da će se dogoditi ta promjena na vrhu, znajući za ove bodove...
– Ne, nisam bio siguran jer je korona zakomplicirala način bodovanja. Dogodilo se to jer je Mati ispao Šangaj koji je osvojio 2019. a ove godine ga nije bilo. I nismo znali hoće li se izgubiti svi bodovi ili pola kao na nekim turnirima. Prilično je to zamršeno, tako da nisam bio sto posto siguran sve dok to u ponedjeljak nije objavljeno.
Sad kad ste na prvome mjestu, bilo bi zanimljivo čuti – a to je posebno važno za mlade tenisače – koji je recept
da se ođe do svjetskog trona? – Pa, dobro, nisam u singlu prvi, za to ni sam ne znam koji je način. I to ne samo za prvo mjesto, nego ni za, recimo, stoto (Nikolin najbolji plasman u singlu bilo je 213. mjesto iz 2013., nap. a.) nisam otkrio formulu, ali generalno, za uspjeh u sportu morate, ako se baš ne rodite kao Roger Federer, biti fanatik, a mislim da je i on to bio. I morate to stvarno voljeti, jer ako to stvarno volite, onda vam nije teško tome se podrediti i raditi sve što je potrebno. Igranje u paru uvijek mi je bilo drago, a kad sam se tome potpuno posvetio, iznenadio sam se koliko uživam u tome. Svaki dan s guštom treniram i pokušavam napredovati. Mislim da je to recept kako doći do pozicije na kojoj jesam.
Kako je Mate komentirao to što je smijenjen s prvog mjesta?
– Pričamo o tome već neko vrijeme i drago mu je da se to dogodilo jer je on bio prvi na svijetu i prije (prvi put 2018., nap. a.), a i u kombinaciji je već bio prvi, tada s Marachom, koji pak sam nikad nije bio prvi. To je to neko prokletstvo u parovima, postoji i taj pojedinačni renking u kojem zbog jednog turnira ne možete biti prvi, često se to događalo. Dok je u singlu između prvog i drugog velika razlika, nebo i zemlja, u parovima su to minimalne razlike.
Imali ste sjajnu sezonu, osvojili ste Wimbledon, ali i olimpijsko zlato. No, nakon toga zaredali su nešto slabiji rezultati. Je li to neko pražnjenje, zasićenje, o čemu se radi?
– Imali smo nevjerojatnu sezonu, možda smo ljude navikli na to, pa sad očekuju da ćemo na svakom turniru igrati u finalu ili ga osvojiti. No, to je nemoguće jer su razlike između parova jako male, i mi smo dobili puno tih neizvjesnih mečeva u kojima su odlučujući bili poen ili dva. No, mogu se složiti da smo mrvicu bili lošiji na američkoj turneji (ispadanje u prvom kolu US Opena, nap. a.), iako smo u Torontu igrali u finalu, ali i sami smo osjetili da više nismo toliko oštri. U Indian Wellsu smo u dva meča igrali odlično, ali smo u četvrtfinalu morali skinuti kapu Polašeku i Peersu jer su se našoj odličnoj igri suprotstavili još boljom (poraz 2:6, 3:6, nap. a.), igrali su nevjerojatno. Takve agresivne igrače, ako imaju svoj dan, teško je pobijediti. Igrači parova često mijenjaju partnere, Dodig se nakon pet godina vratio Melu, zbog čega se to događa?
– Ima puno razloga, a najvažniji je – rezultat. Možda netko očekuje više od nekog partnerstva, ali to se ne ostvari, pa pomisli da možda može i bolje i potraži novu opciju. Ima i neslaganja na terenu, kao i neslaganja izvan terena. I to može biti razlog, ali generalno gledano, tražite ono što je najbolje za vas. A koliko ćete vi i Mate izdržati zajedno? – Zasad stvari funkcioniraju odlično, nemamo nikakvih problema, rezultati su tu i nadam se da ćemo igrati dugi niz godina. S obzirom na to da je on mlađi, koliko god mene bude služilo zdravlje. A nadam se da će to trajati.
To bismo svi željeli jer ste vi ipak nacionalna kombinacija. No, mijenjaju se često i treneri, a vi ste prilično dugo s Goranom Orešićem. Kako surađujete? – O tome kakva je naša suradnja najbolje govori to što smo zajedno već sedmu godinu. Izvrsno surađujemo, izvrsno se slažemo, mislim da će to trajati dokle god ja budem igrao. Goran je i odličan trener i odličan kao čovjek, jako smo dobri prijatelji, nakon toliko godina postali smo, naravno, i vrlo bliski. Jako mi je puno pomogao te mi i dalje pomaže i proživljava sve sa mnom, a to mi puno znači i drago mi je zbog toga. Slijede vam nastupi u Beču, Parizu, na završnom Mastersu i u Davisovu kupu, što očekujete?
Dogodovština s taksistom
– Mrvicu smo pali posljednjih mjesec-dva, ali želimo sezonu završiti u stilu, onako kako smo igrali tijekom većeg dijela godine. Imali smo stanku nakon US Opena, odmorili smo se i želimo završiti ovu sezonu pobjednički. Što se Davisova kupa tiče, nismo još razgovarali o tome tko će igrati, ima još dovoljno vremena. Kad su parovi u pitanju, uvijek smo kandidirali nas četvorica, ali sada je Škugor otpao zbog operacije desnog ramena, pa ostajemo nas trojica. Jest da Mate i ja igramo zajedno, ali i Dodig je kandidat. Izbornik će odlučiti.
Sada ste dio teniske elite, no nije uvijek bilo tako. Dok ste u singlu skupljali bodove na Futuresima diljem svijeta bilo je raznih dogodovština. Jednom ste nam ispričali da su u Iranu dvojicu naših tenisača zatvorili jer su u šoping-centru bili u kratkim hlačama. Je li bilo još sličnih slučajeva?
– Na ovoj razini nema te egzotike, najveći problem sad je korona i mjere koje su ponekad nelogične... I dok sam gurao u singlu izbjegavao sam nastupe u opasnim zemljama, ali da, događalo se svašta. No, bilo je i lijepih stvari. U Dominikanskoj Republici sam u jednom taksiju, dok smo se vraćali iz restorana, izgubio mobitel, jednostavno mi je ispao iz trenirke. No, to sam shvatio tek kad sam se vratio u sobu, i to ne odmah. Mislio sam da je mobitel zauvijek izgubljen, nisam znao ni broj taksija ni koja je kompanija bila u pitanju. Zaboravi, pomislio sam. No, nakon dva dana, u istom restoranu, prišao mi je taksist i pitao me: “Je li ovo vaš mobitel?” Razveselilo me to, gotovo mi je nevjerojatno bilo da se to moglo dogoditi. On je nekako povezao neke stvari i našao me.