Šimić: Igrač se pod Ancelottijem osjeća dobro, zato je i Real toliko moćan
U samo nekoliko dana Carlo Ancelotti postavio je nove standarde u nogometnom svijetu. Najprije je postao prvi trener u povijesti koji se okrunio naslovima prvaka u svih pet liga petice, a nešto kasnije izborio je svoj peti finale Lige prvaka.
Tri je takve “kante” već osvojio! Jasno je da za upravljanje svlačionicom kakva je ona madridskog Reala morate imati skup vještina koje vas čine posebnim. Kako je za sebe kazao Jose Mourinho.
Portugalac je po mnogočemu poseban, no ne kao Carlo Ancelotti... Neki su skloni tezi da zapravo ne postoji stil igre koji ga definira, na način kao što je to slučaj kod Pepa Guardiole ili Jürgen Kloppa. On je pragmatičan tip, jasno je to. Ne teži da momčad podvrgne svojoj nogometnoj ideologiji, prije je skloniji obrnutom. Prilagoditi se momčadi.
Utjecaj na momčad
No jasno je da ima ono što je ključno za upravljanje ozbiljnim sustavima – nogometno znanje, karizmu i igrači ga poštuju. Ne moraju ga voljeti, svlačionicom upravlja autoritetom znanja. Vjerojatno je jako važno imati pošten odnos prema svakom igraču, a to se vidi kada do 75. minute potpuno zamijeni udarni vezni red Casemiro – Modrić – Kroos i uvede Camavingu, Asensija i Rodryga i napravi genijalan potez koji ga odvede u nogometnu besmrtnost. A koliko bi se trenera, u najvažnijem mogućem trenutku sezone, odreklo okosnice momčad. Vrlo malo i puno vjerojatnije samo jedan – Carlo Ancelotti. Igrači s klupe, ma koliko ona bila kvalitetna i široka, rijetko u ovako povijesnim utakmicama, donesu preokret. To dovoljno govori o tome kako trener utječe na momčad.
A o njegovu odnosu s momčadi dovoljno govori i priča oko fotografije na kojoj s cigarom pozira s nekoliko Realovih prvotimaca. Kao pravi ‘boss’, kako je napisao Vinicius Junior na svom profilu na društvenim mrežama.
– Znate, ja uopće ne pušim cigare! To sam napravio samo za fotografiranje sa svojim prijateljima. Da, ti igrači su moji prijatelji – pojasnio je Ancelotti.
Talijanski trener rijetko gubi kontrolu u emocionalnom smislu, rijetko će te ga vidjeti da pokaže emociju intenzivnu kao, primjerice, Klopp ili Guardiola. Možda ga zato i vole svi novinari i, još važnije, direktori i predsjednici klubova. U karijeri je, između ostalih velikih šefova, radio sa Silvijem Berlusconijem, Romanom Abramovičem, Nasserom Al-Khelaifijem i Florentinom Perezom... Ovaj zadnji angažirao ga je u trenutku kada je u klubu vladala uzbuna prošlog ljeta. Madriđani su bili pod “paljbom” jer su bili na kormilu propalog projekta Superlige. Perez je očito genijalno procijenio da će Ancelotti relaksirati situaciju u klubu i momčadi podići samopouzdanje.
Gledajući kroz povijest, ako izuzmemo osmogodišnju epizodu u Milanu s početka stoljeća, Don Carlo se nigdje nije zadržao previše. U sezonu-dvije ispunio bi svoj plan i potom otišao svojim putem. Poznata je ona teorija po kojoj je jako teško momčad držati na optimumu nekoliko godina u nizu.
U njegovoj prethodnoj izjavi o “igračima koji su mu i prijatelji” možda leži odgovor zašto većinu svoje karijere, posljednjih 12 godina, ni u jednom klubu nije ostao duže od dvije sezone! Jer, kažu neki koji se razumiju, s igračima ne možeš predugo biti prijatelj. Nekako mi na um pri pada Slaven Bilić, kada govorimo o ovoj trenerskoj karakteristici. Dosta igrača koje je vodio, posebice one u reprezentaciji, znala je istaknuti baš tu Bilićevu vrlinu.
– Ozračje koje je stvarao u momčadi bilo je fenomenalno. Igrači su se sjajno osjećali pod njegovim vodstvom. On je bio i inovator u nekim stvarima. Primjerice, prvi je Andrea Pirla stavio na poziciju ispred obrane. Uveo je ofenzivne bekove, igrače koje žele igrati. Imao je jako puno dobrih stvari. U Milanu se toliko dugo zadržao, između ostaloga, jer je i dobro funkcionirao u tim odnosima sa Silvijem Berlusconijem i Adrianom Gallainijem. Odlično je provodio politiku kluba i oni su bili jako zadovoljni. Na kraju, imali smo rezultate. Poslije toga vodio je velike klubove, PSG, Bayern i ostali... Svi veliki klubovi su ga angažirali baš jer je znao raditi s velikim igračima. Ovo je njegov veliki povratak. Nakon angažmana u Evertonu, opet je uskrsno i sigurno s Realom može osvojiti Ligu prvaka.
Ono što je najvažnije, Real igra jako dobro. Možemo možda kazati da je Manchester City bio bolji u dobrom dijelu ovih ogleda. No, Real je opet pokazao posebnu dimenziju – kazao je Dario Šimić, bivši naš nogometni reprezentativac koji je svojedobno pod Carlom Ancelottijem
Nakon angažmana u Evertonu, opet je uskrsno i sigurno s Realom može osvojiti Ligu prvaka – kaže Dario Šimić
radio u Milanu.
Da, očito ima nešto posebno u tom Ancelottijevu odnosu s igračima koji mu jamči igru za koju nitko ove sezone nema rješenje.
Carlo ima devet života
U povijesnoj sezoni koja će se narednih godina detaljno analizirati, statistika kaže da se madridski Real čak devet puta vraćao na senzacionalan način. Devet života talijanskog trenerskog majstora!
U drugoj fazi Lige prvaka madridski Real vraćao se čak triput na poseban način. Najprije protiv PSG-a, nakon 0:1 poraza u prvoj utakmici i zaostatka od jednog pogotka u uzvratu.
Još nevjerojatnija bila je izvedba u uzvratnoj utakmici četvrtfinala kada je Ancelottijeva momčad gubila 0:3 protiv Chelsea, bila na konopcima, a onda se ‘ukazao Modrić, čudesnom asistencijom desnom vanjskom.
Kada samo sagledate činjenicu da je njegova momčad u 89. minuti susreta protiv Manchester Cityja imala samo jedan posto šanse proći u finale Lige prvaka, jasno je o kakvim povijesnim dosezima govorimo.•