Dobronić: Izgled Palače pravde sramota je za čitavu državu
Nikad godišnje izvješće o sudbenoj vlasti nije bilo tako kritički intonirano kao prvo koje na 144 stranice potpisuje predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić. Ovaj put zanemarit ćemo brojčane pokazatelje jer, sve u svemu, rad sudova lani može se ocijeniti zadovoljavajućim imajući u vidu povećanje priljeva predmeta, pandemiju i uvjete rada sudova nakon potresa. Ono po čemu se Dobronićevo izvješće razlikuje od prethodnih je dio u kojem analizira stanje i predlaže poboljšanja. U nekim dijelovima razrađuje već izrečeno lani. Neke zaključke iznosio je i njegov prethodnik pa to što ih i Dobronić ponavlja svojevrsna je zadovoljština Đuri Sessi jer su njegove opaske obijesni kritičari pravosuđa percipirali kao pretjerano zaštitnička spram sudstva. Dobronić iznosi kritike i na račun sudaca, odvjetnika, javnih bilježnika, Ministarstva pravosuđa, Fine i drugih državnih tijela.
Preblage kazne
Na blage kazne za prometne delikte sa smrtnom posljedicom i za recidiviste, namjerava utjecati kroz predavanja i analize u okviru Pravosudne akademije kako bi se uskladili s već izraženim stavom EU (slučaj Smiljanić). Niži sudovi, ističe, pogrešno primjenjuju “osobito olakotne okolnosti” kao podlogu za izvanredno ublažavanje kazne i kad za tim nema potrebe. Novčane kazne u prekršajnim postupcima i nisu male, ali je nefikasna njihova naplata pa će predložiti da se zakonski rok od dvije godine za naplatu skrati na tri, četiri mjeseca. Nedopustivo je i nakon 30 godina imati propisane kazne u protuvrijednosti njemačke marke. Pripajanje prekršajnih sudova općinskima možda je donijelo uštede, ali je dovelo i do premještaja sudaca i u parnice. To nije dobro, jer utječe na ažurnost rada na prekršajima, i uzrokuje nezadovoljstvo kod sudaca, a što nije dobro za kvalitetu rada. Predsjednicima sudova to mora biti krajnje sredstvo.
Kvalitetnija analiza pozicije Visokog kaznenog suda i (ne)mogućnosti ostvarenja ustavne uloge VS-a moći će se napraviti početkom 2023., te onda provesti šira rasprava o potrebi izmjene zakona. Iz Dobroniću nejasnih razloga VKS nije popunjen predviđenim brojem sudaca, iako se već zapaža preopterećenost tog suda.
Predugo trajanje uskočkih predmeta osobito s gospodarskom tematikom, povezuje s tim da kaznenim sucima, odvjetnicima i državnim odvjetnicima trgovačko pravo nije blisko pa će poticati razmjenu informacija i prakse tih dvaju područja, a moguće su i zakonske izmjene. I upravni sudovi imaju sličan problem, dok Vrhovni sud ima ograničeni pristup upravnim i prekršajnim predmetima, pa su visoki sudovi u tim područjima, a sada i u kaznenom, zapravo vrhovni. Nema razloga da pojedina upravna tijela, ministarstva ili agencije nemaju ovlast sami odlučiti hoće li tražiti izvanredno preispitivanje pravomoćne presude VS-a. Izručenje temeljem EUN-a je ispolitizirano. Organizirat će raspravu jer nema potrebe da RH izručuje više svojih državljana nego što je to uobičajeno i nužno po propisima EU.
Bit će potrebne organizacijske promjene na općinskim sudovima zbog sve izraženijeg značaja potrošačkog prava u kontekstu razvoja prava EU. Problem javnobilježničkih ovršnih rješenja izdavanih protivno direktivama i sudskoj praksi suda EU-a, treba riješiti izmjenom propisa ili sudske prakse. Položaj blokiranih moguće je bitno poboljšati unošenjem izmjena u tzv. pravilo uračunavanja u sve potrošačke zakone, prema njemačkom ili francuskom uzoru, a moguće je i da država propisom ograniči tijek zateznih kamata, kao što je učinila Slovenija.
Za česte izmjene Zakona o parničnom postupku i Ovršnog zakona smatra da se tu radi o normativnom optimizmu i nerazumijevanju ZPP-a, kojem nikada ništa bitno nije nedostajalo, a niti je nerad sudaca uzrok velikom priljevu predmeta. Nezadovoljavajući su uvjeti rada osobito prvostupanjskih sudaca u Zagrebu, Rijeci i Splitu u prostorima koji se ne mogu zvati sudnicama, što je osobito izraženo za pandemije i nakon potresa. Svjetska banka i u drugim zemljama EU-a kreditira izgradnju zgrada i to radi prema novim načelima juditecture (kovanica od judiciary i architecture), koja vode računa o unutarnjem rasporedu prostorija, te odvojenosti sudnica od ostalih dijelova sudske zgrade. Dobronić je iz medija doznao o predviđenom premještaju sudova u Zagrebu, i ako je to točno, smatra da radi dojma nije dobro da su sudovi prvog i drugog stupnja na istoj lokaciji.
Iako Ministarstvo pravosuđa i uprave ima plan izgradnje ili rekonstrukcije većeg broja sudova to se ne može zvati sustavnom obnovom nego popravljanjem zatečenog stanja. Kako nije predviđena izgradnja nove zgrade Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zaključuje, izgled tog suda, najvećeg u RH, “sramota je za čitavu državu, a još više shvaćanje da u tome nema ništa što bi trebalo mijenjati”. Potrebna su brza privremena rješenja dok se ne izgradi planirano, ali u Rijeci država ne da svoje nekretnine na korištenje. I u Zagrebu se na Zagrebačkom velesajmu mogu privremeno biti sudnice za pandemije. Hitno je potrebno zakupiti prostor za veće sudnice s više sudionika. Informatizacija pravosuđa nije čarobni štapić koji rješava većinu problema. S ministrom su dogovorene izmjene kako bi presude bile dostupne strankama. To je stvar tehničke provedbe i anonimizacije presuda, što usporava objavu, ali to je nužno, iako to neke zemlje ne provode.
Informatičare treba i platiti
Sustav e-spisa često usporeno radi i nije dovoljno dati računala i instalirati softver jer to trebaju održavati kvalitetni informatičari, kojima treba dati tržišne plaće. Dobronić uočava nerazumijevanje uloge zapisničara jer ih se svrstava u pomoćno osoblje s plaćom oko 4300 kuna “što je apsolutno neprihvatljivo za taj opseg i težinu posla”. Čak su ministarstva sudovima postala nelojalna konkurencija jer im mogu više ponuditi, što dovodi do ozbiljnih poremećaja osobito na sudovima prvog stupnja. Sustav nije u stanju sucima osigurati zapisničara svaki radni dan, a onda se smanjena aktivnost tumači neradom ili nedostatkom zakona. Isti je problem i sa službenicima na računovodstvenim poslovima, ali i ostalim službenicima i namještenicima.
Ako se želi povećati ažurnost rada sudova presudno je da svake godine na sudove iznova ne dolazi novih oko milijun predmeta, uzroci čega su sistemske prirode. Država i njezina tijela znatno mogu utjecati na smanjenje broja sporova, a rješenje za često besplatno “državno” parničenje je u sudskim pristojbama. Pozvao je i odvjetnike da strankama ne daju lažnu nadu. Predlaže licenciranje odvjetnika u postupcima na Vrhovnom sudu po njemačkom uzoru pa tko ne udovolji kriterijima uskratilo bi mu se pravo zastupanja na neko vrijeme.
Fina se ponaša samovoljno. Šalje nepotpisane izvještaje o naplati, što nije samo oblik pravne nekulture već i izbjegavanja odgovornosti. Njihovo sudjelovanje u ovrhama je ustavnopravno dvojbeno, a velik broj sudaca drže da javne dražbe Fine o prodaji nekretnina ne ubrzavaju već za dva, tri tjedna usporavaju postupak. Da javni bilježnici rade kako bi trebali, onda ne bismo imali toliko parničnih i ovršnih predmeta iz solemniziranih ugovora, zadužnica i rješenja o ovrsi koje su u velikom broju slučajeva neosnovano izdavali i/ili ovjeravali dajući im značaj ovršne isprave. Tu sistemsku grešku sudovi pokušavaju ispraviti pozivajući se, među ostalim, na potrošačko pravo EU-a.
Svi koji nude rješenja za velik broj neriješenih predmeta i ubrzanje postupaka polaze od toga da u procesnim zakonima postoje bitne pogreške i da suci ne rade dovoljno, što ne samo da nije točno nego je i štetno.
Odvjetničke tarife
Povećanje normi i stegovne kazne potpuno su pogrešan pristup Ministarstva pravosuđa i banaliziranje suđenja. U Njemačkoj se više od pola parnica završi na prvom ili drugom ročištu nagodbom, a razlog leži u odvjetničkoj tarifi koja je u nas visoka i u odnosu na njemačku, ali još gore što se u nas naplaćuje svako ročište, dok u Njemačkoj u pravilu tri radnje u postupku. Dobronić drži da su u kratkom roku moguće promjene i nada im se u sinergiji sudaca i Ministarstva pravosuđa radi stvaranja pravnog reda i povjerenja javnosti u sudbenu vlast.
Sudjelovanje Fine u ovrhama je ustavnopravno dvojbeno, njene javne dražbe nekretnina usporavaju postupak
Država može utjecati na smanjenje broja sporova, a rješenje za često besplatno “državno” parničenje je u sudskim pristojbama