’Sjevernjak’ je pun mračne atmosfere. Sve što gledamo na ekranu je hladno i vlažno, a junaci se ne ponašaju uvijek racionalno
Vikinzi su u modi. Otkad je filma snimane su vikinške priče, no nakon TV serije “Vikinzi” popularnost tog sjevernjačkog naroda popela se na novu razinu. Čini se da danas vikinških filmova danas ima više nego ikad prije. Na internetu možete pronaći razne liste najpopularnijih vikinških filmova, a među njima uvijek dobro kotiraju “Dugi brodovi” koje je Jack Cardiff 1964. snimio u Hrvatskoj. Na taj val zajahao je i Robert Eggers s filmom “Sjevernjak” (“Northman”). Priča je to o vikinškom princu Amlethu (Oscar Novak) kojem je Fjölnir (Claes Bang) pred očima ubio oca Aurvandila (Ethan Hawke) i zauzeo prijestolje. Nekim čudom Amleth je pobjegao i zakleo se da će osvetiti oca, ubiti strica i spasiti majku, kraljicu Gudrún (Nicole Kidman) kojom se Fjölnir oženio. Zvuči poznato? Naravno da zvuči. Nordijska legenda koju je u 12. stoljeću zapisao danski povjesničar Saxo Grammaticus Eggersu je poslužila kao predložak, a ujedno je i osnova vjerojatno najpoznatije drame svih vremena, Shakespeareova “Hamleta.” Ni Shakespeare ni Eggers (scenarij su napisali zajedno on i islandski književnik Sjón) nisu doslovce robovali legendi pa je junak engleskog barda postao sinonim za neodlučnost, dok je Eggersov Amleth svojevrsna kombinacija akcijskog junaka, osvetnika i ubojice iz modernih filmova strave.
Odraslog Amletha (sada ga glumi Alexander Skarsgård) zatječemo u napadu na selo u zemlji Rus. Amleth je izrastao u visokog ratnika savršeno istesanih mišića te već njegova vizura polugolog ratnika sa sjekirom u jednoj i mačem u drugoj ruci izaziva strah među protivnicima. Tijekom napada Amleth vidi gotovo identičnu scenu koju je proživio kao dijete: kao što je njemu pred očima ubijen otac, tako sada njegovi jednom dječaku ubiju majku. Mali nije poput Amletha imao sreću da pobjegne nego su ga s ostalim preživjelim seljanima zatvorili u kuću. Amleth sve to gleda i iskusni gledatelj očekuje da će se pobuniti protiv takvog zvjerstva. No Amlethu se ne trzne ni jedan mišić lica čak ni kad njegovi ljudi zapale kuću u koju su nagurali seljane. U tom trenu Amleth prestaje biti junak, čak ga više ne možemo svrstati ni među antijunake, on se pretvara u negativca kojeg je lakše i oportunije prezirati. Otprilike u isto vrijeme Amleth saznaje da Fjölnir više nije kralj, svrgnut je nedugo nakon umorstva i protjeran na Island. To je nešto što u klasičnoj hollywoodskoj naraciji, pa ni u šekspirijanskoj dramaturgiji ne bi prošlo. Jer čemu sad osveta kad ionako osvećivanjem neće vratiti prijestolje? Osim toga, kako dalje gledati film u kojem je glavni lik tako antipatičan, kako navijati za takvu osobu? U revalorizaciji njegova lika malo će pomoći
Olga (Anya Taylor-Joy), Ruskinja koju su u robinju pretvorili Amlethovi suborci. Amleth nije odustao od osvete, a Olga bi mu u tome mogla pomoći. Olga u njemu prepoznaje nešto dobro ili barem za sebe korisno, te njih dvoje sklapaju svojevrsno savezništvo. Ovo je otprilike prvih pola sata, a u ostatku (film traje 136 minuta) gledamo križanac akcijskog i horor-filma. Amleth se uz Olginu pomoć uspješno sveti Fjölniru, svake noći ubije mu ponekog slugu, a leševe aranžira na način blizak modernim hororima (npr. “Slagalica strave”). Amleth je svakim ubojstvom sve suroviji, Fjölnir je sve izbezumljeniji, a još neka iznenađenja čekaju gledatelje i Amletha kad se napokon suoči s objektom svoje osvete.
Robertu Eggersu ovo je treći film. “Vještica” nije imala službene projekcije u Hrvatskoj, a drugi film, “Svjetionik,” bio je jedan od zapaženijih filmova na Zagreb Film Festivalu 2019. godine. “Svjetionik” je turobna i mučna priča dvojici muškaraca koji čine posadu udaljenog svjetionika i u toj samoći polako ih preuzima ludilo, a sve je to iscrpno prikazano. Dosta te mračne atmosfere ima i u “Sjevernjaku”. Sve što gledamo na ekranu je hladno i vlažno, a junaci se ne ponašaju uvijek racionalno. Eggers očito voli monokromatske prizore (“Svjetionik” je crno-bijeli film) te su sve noćne scene u “Sjevernjaku” snimane kao crno-bijele, bez plavičaste nijanse koja prevladava u noćnim prizorima suvremene produkcije. Kao i prethodne, i ovaj Eggersov film snimio je Jarin Blaschke. Vizualno, film djeluje spektakularno čak i u crno-bijelim noćnim prizorima, a svi jezivi prizori bitaka i ubijanja vrlo su precizno prikazani. Zbog toga se u dijelu kritike razvila diskusija glorificira li “Sjevernjak” nasilje i rat? Teško se oteti dojmu da redatelj uživa prikazujući sakaćenja, liptanja krvi ili proslave nakon uspješnog krvoprolića, no Eggers to ne priznaje. “Privlače me prizori koji publici potvrđuju ono što već zna o tom svijetu, a onda slijedi nešto neočekivano, ali jako važno za tu kulturu”, rekao je Eggers u jednom intervjuu. Na tvrdnju da je film previše nasilan, Eggers kaže da je njegov film spoj “Andreja Rubljova” i “Conana Barbarina”. “Napravili smo film – ali smo istovremeno željeli napraviti i klasičnu vikinšku sagu”, tvrdi redatelj koji ne voli seriju “Vikinzi” jer mu izgleda previše stilizirano kako bi se dopala današnjim gledateljima. Eggers je vrlo detaljno proučio svijet koji prikazuje, što vodi do druge važne opaske koja kaže da je vikinški svijet u “Sjevernjaku” prikazan realističnije nego ikad dosad, uključujući tu i seriju “Vikinzi”. Običaji i rituali doista su prikazani u skladu s najnovijim saznanjima, no ostatak se baš i ne podudara sa stvarnim stanjem. Naime, važan dio priče zauzima magija. Vračevi, šamani i proroci često su pokretači ili usmjerivači radnje, njihova magija je moćna i dio svakodnevnice, poput neke vrste nordijskog magijskog realizma. Primjerice, kad izgleda da je Amleth zaboravio svoju pravu svrhu, pojavljuje se proročica (glumi je islandska pjevačica Björk) za koju je više nego očito da nije s ovog svijeta. Ona će ga vratiti na put osvete i do kraja filma Amleth je posvećen samo tom cilju.
Priča ne bi tako dobro funkcionirala bez jednako dobre glumačke postave. Skarsgård ima nezahvalnu ulogu junaka koji nije simpatičan, ali karakterne mane nadoknađuje atletskom pojavom. Nicole Kidman ima malu ali važnu ulogu Amlethove majke, dok je Claes Bang pomalo rutinski odigrao ulogu Fjölnira. Najbolji dojam ostavlja Anya Taylor-Joy (“Damin gambit”). Njezin lik Olge izdvaja se od svih ostalih likova filma, a međuigra nje i Amletha najzanimljiviji je motiv filma i šteta je što njihov odnos nije dobio više filmskog vremena. Onima koji su pratili seriju “Vikinzi” “Sjevernjak” će vjerojatno izgledati kao prilično krvav ali zanimljiv odvojak serijala. Ostalima koji nisu familijarni s nordijskom mitologijom možda je bolje da za uvod krenu s nekim drugim od brojnih vikinških filmova. Ako “Dugi brodovi” iz današnje perspektive izgledaju zastarjelo, dobar je izbor film Nicolasa Windinga Refna
• “Valhala se budi”.